GRADSKA SPRDNJA

Pred četiri i pol godine, točnije 14. 5. 2014. godine, pisao sam o sportsko poslovnom objektu, tribinama na gradskom stadionu, i post naslovio: „Gradski stadion - kurvina guzica“.

Ukratko. Grad Ogulin je, nakon što je od nogometa i NK „Ogulina“ digao ruke Ivan Pađen,  poslovne prostore dao na upravljanje nogometnom klubu. Idealna situacija. Lova od sportske zajednice, lova od najamnina i evo pravog uvjeta za prosperitet najstarijeg ogulinskog nogometnog kluba. No, zahvaljujući upravi kluba, od svega ništa. Prostori su iznajmljeni ali gotovo nitko nije plaćao stanarinu. A radilo se o prostorima od oko 400 kvadrata. Kilavci u upravi, dozvoljavali su u svojoj naivnosti, da ih iznajmljuvači prostora godinama veslaju ne plaćajući ni kune. A i o samom objektu nije se vodila briga, tako da je propadao naočigled svih. I onda sam objavio post o tome, i ilustrirao slikama, koje su zorno pokazale u kakvom se stanju nalaze i poslovne i klupske prostorije.

Nakon te moje blog-intervencije, promptno su urgirali iz Grada, uredili oštećene prostorije i spriječili dalje propadanje.

I onda je došla nova vlast. Grad uzeo objekt u svoje ruke i uveden je red. Kapa dolje. Tako se radi s gradskom imovinom. Ali.......nikako bez tog „ali“. Sada u oči građane naprosto bode stari objekt uz nove tribine. On je bio dugo predmet sudskog spora i konačno je vraćen Gradu. A Grad se sada o njemu brine upravo onako, kako se nekadašnja uprava NK „Ogulina“, brinula o novim tribinama i poslovnim prostorima - nikako. Prostor u kome je nekada bio kafić i disco klub, sada je ruglo nekoliko stotina metara od središta grada. O njemu nitko ne brine. Osim vandala, koji ga iz dana u dan, sve više uništavaju.  Razbijeni prozori,  potrgane žaluzine, provaljena vrata, počupane instalacije a kažu mi, da su u njemu, neki duhoviti likovi, ložili vatru. A možda bi najbolje bilo da izgori, pa da se od osiguranja, ušičari koja kuna.  Uostalom, da ne brundam previše. Pogledajte fotkice i sami se uvjerite. Ili navratite. Ulaz je slobodan.

"Raste trava zelenena, zelena..." - iz žljeba.

Krov se još drži.

Netko je pokušao ući kroz zid. Umjesto da razbije vrata.

Malo propuha nikada ne škodi. A ako se prozor ne može otvoriti, razbi ga.

Jel nekome treba hladnjak ? Slobodno uzmite.

Pustoš I

Pustoš - II

A nekad je izgledalo ovako.

I ovako...

Trebate školjku. Samo drugi poklopac, i ko nova je.

Stropne ploče. Im ih dovoljno. Požurite jer će ih netko sigurno odnijeti.

Netko probio novi ulaz.

Ostalo još malo instalacija.

Od niza slika sportaša, na podu ostala samo ova. Ekipa "Metisa". Dečke poznajete. Isti su samo malo stariji. I Zvone s njima. Laka mu zemlja.

Ogledala su ostala. Mogla bi se iskoristiti dok ih ne razbiju.

"Žuja" je zakon.

Samo izvolite. Vrata su vam uvijek otvorena.

Jedna od slika koju sam objavio 2014. Kupaonica za igrače. Nakon što su vidjeli kakvo je stanje, ondašnji gradski oci žurno su reagirali i sve uredili. Nadajmo se da će tako reagirati i ovi sadašnji, i spriječiti dalju devastaciju gradske imovine.

 

Photo by Nešo-Skorašnik

9. 1. 2019.

Nebojša Magdić