LAPRDAM - 7- 8- 201¸4.

Ljeto je, ako ovo sranje od monsunskih kiša možemo nazvati ljetom, pa se kao, ne opterećujemo politikom. Dosta nam je tih sranja i političke demagogije, državnih praznika za koje 90 posto građana Lijepe naše ne znaju kako se zovu, dosta nam je svađa i podjela i stoga je najbolje prepustiti se šalama.  Ovo što slijedi zapravo i nije šala već na šaljiv način ispričana naša gorka zbilja. To već duže kruži netom a ja sam samo malo prilagodio našim prilikama. Uz to prigodno ide i izvrsna Krulina montaža s mjeseca.

---------------------------------------------------------------------------------

 

"Ima na Balkanu ( zapadnom ) jedna zemlja, koja graniči sama sa sobom.
Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada.
Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.
Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Redovito.
Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, rukometu ili tenisu.
Gdje svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme.
Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati.

Gdje svi imaju plaće ali ih ne dobivaju.
Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo.
Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi.
Gdje je svjetska kriza  kao kod kuće.
Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne.
Gdje se ratovi nikad ne završavaju.
Gdje se povijest ponavlja svaki dan. I glupost.
Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili.
Gdje je strana valuta uzeta za domaću.
Gdje ljudi svetkuju, a  Boga psuju obvezno barem 100 puta na dan.
Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima.
Gdje nepismeni pišu povijest. I uređuju knjige.
Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.
Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke.
Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo.
Gdje se svako svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro.
Gdje sudski postupci traju duže od života.
Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale.
Gdje smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje.
Gdje nisi normalan, ako ne poludiš.
Gdje živiš samo zato da bi umro.
Gdje je vrijeme beskonačno, a glupost besmrtna.

Gdje lud jebe zbunjenog a ovaj sretan.

Gdje se Alisa iz zemlje čudesa, osjeća kao kod kuće".

Eto, pa neka mi netko kaže da ga ovo na nešto ne podsjeća. A sve je, jel' da, nekako poznato.

--------------------------------------------------------------------------------------

7. 8. 2014.

Nešo

Ogulin u srcu