SABLJACI PUNI DO VRHA. NEMA PRAŽNJENJA JEZERA

 

Ogulinci, majstori za tepanje, pred dobar niz godina, jezero Sabljake proglasiše onako maštovito - ogulinskim morem. I bi nekada more, obale pune kupača, razigranih klinaca, mladih mama, curetaka u nezaboravnim bikinijima, cijelih obitelji.

Gotovo da se je tražilo mjesto za ručnik ili leželjku. Dolazak na jezero "nacel dan", bio je gotovo uobičajen ljetni raspored mnogima. Grad je u neko prošlo vrijeme, ljetnih mjeseci, naprosto živio na jezeru i s jezerom. Prelijepi restoran i lijepo uređene vikendice, samo su upotpunjavali tu idiličnu sliku. Osim Ogulinaca, česti gosti na kupalištu Sabljaci

bili si i naši susjedi Karlovčni, pa Gorani, Zagrebčani ... a znali su se „zalomiti“ i poneki strani turisti. Sabljaci su naprosto bili potencijal koji je obećavao i bili smo ponosni što takvo nešto imamo. Doduše, onda se malo u samo kupalište ulagalo ali i ono što smo imali, bilo nam je i više nego dovoljno. I onda polako, gotovo da ni primjetili nismo, iz dana u dan, Sabljaci su bili sve pustiji. Kao da su Ogulinci zaboravili jezero i odlučili se za neke druge, valjda morske destinacije. Rezultat svega – pusto kupalište čak i kada se je živa u termomotru, kao lani, znala popeti na „frkovitih“ 35 stupnjeva. Nikako mi nije jasno, nikako ne mogu odgonetnuti, što se to dogodilo u glavam ljudi, kakav je to kratki spoj nastao u našem mentalnom sklopu, da smo okrenuli leđa Sabljacima. Znam da smo sada malo više probirljivi, da smo vidjeli kako to negdje drugdje bogatije i ljepše izgleda, pa smo eto postali po tom pitanju gotovo sitničavi i tražimo sadržaje maltne, primjerene Azurnoj obali. Jezero nam više ne valja, jer kažu, u njemu vlasnici okolnih parcela peru traktor, peru šprice za prskanje, voda je mutna, ima trave, nema sadržaja. Ogulinci bi rekli- "Lošem k...cu i dlaka smeta". A sve skupa baš i ne odgovara istini. Ono najvažnije, čistoća vode nije u pitanju. Djelatnici Zavoda za javno zdravstvo Karlovačke županije, redovito provjeravaju kakvoću vode rijeke Korane na kupalištu Foginovo u Karlovcu, zatim Kupe u Ozlju, Mrežnice u Dugoj Resi i kakvoću vode jezara Sabljaci. Na jezeru, jer ono nam je u ovoj priči važno, kakvoća vode je na najvišem stupnju. To je potvrđeno i prošli tjedan iz Zavoda za javno zdravstvo. „Moreš je pit“, bi rekli Ogulinci. A i sadržaja, doduše skromnijih, ima. Uređeno je dječje igralište, izgrađeni ulazi u vodu, postavljeno nekoliko pontona za sunčanje, kabine za presvlačenje, stolovi s klupama u ugodnoj hladovini, igralište za odbojku na pijesku, veliko parkiralište. A na jezeru, kupača ni za lijek. Ni prošle a ni ove godine. Zašto, ne znam.

A na fejsu, na profilu jednom mog mladog prijatelja, novopečenog političara, čitam jadikovku kako nam eto u ove vruće ljete dane uskraćuju mogućnost kupanja. Dakle, taj moj mladi frend objavi sliku Sabljaka, i ispod nje napiše:

J.B.:   Divota za kupat. Šgteta kaj će ga ispustit.

I ondda slijedi diskusija:

Ankica Kirasić:  Stvarno? Kad ?

J. B.: Mislim da je počelo već.

Ankica Kirasić:  Da, mi smo danas bili, manja je voda

Mirna Šolić:  nemoj zezat. dakle nema kupanja u srpnju???? Strava.

J. B.:  Nema, duga priča, ispričam ti jednom

Mirna Šolić: Ne mogu naprosto vjerovati. A bas sam se veselila jer moram biti u Og cijeli sedmi mjesec.

J. B.: Ima Bukovnik.

Mirna Šolić: Bukovnik .... ne znam bas :(

J. B.: Ma lipo je za plivat.

Mirna Šolić: Morat cu ici baciti pogled.

Vedran Vukelja: Remont tunela i Gojaka a?

J. B.: Jest.

I kaj sad. Kupali bi se naši dragi Ogulinci a ovi zločesti dečki iz HE Gojak, ispustiti će im jezero.

„Radi remonta“, pita neki Vedran.

A moj dragi sveznajući frend odgovara potvrdno. „JEST“. Odakle mu to, nemam pojma. Ako ga zanima zašto se u sred sezone prazni jezero, lako je mogao provjeriti samo okrenuvši broj HE Gojak. Kao što sam ja učinio. I evo razgovora:

Ja: Halo, dobar dan, jel to Gojak.

HE: Je Nešo ? (valjda direktor Sabljak ima memoriran moj broj jer sam ga i lani gnjavio oko jezera)

Ja: Jesi ti Milane.

Milan: Jasam, kaj te zanima.

Ja: Pa dobro, koji k....c ispuštate jezero u sred sezone, lupetam ja, jer sam nasjeo na fejs nebuloze.

Milan: Kaj je s tobom. Pa godinama se borimo da nam jezero tijekom srpnja i kolovoza bude puno, prvenstvno radi naših Ogulinaca. To je naš biser i što se tiče HE Gojak, sve ćemo učiniti da mu vratimo stari sjaj. Neophodan remont tunela planiramo tako da to ne bude u sezoni kupanja i da Sabljaci budu uvijek puni. Imali smo male radove, nešto se malo, beznačajno spustila razina vode a već od danas ga punimo do vrha. Za dan-dva biti će na gornjoj razini. Prema tome, nikakvo pražnjenje jezera.

Ja: A kaj je s Bukovnikom ?

Milan: Već noćas idemo u remont tunela i Bukovnik ćemo ispustiti.

Ja: Fala lipo.

Milan: I tebi. Samo se javi kada te zanima, uvijek ti stojimo na raspolaganju. Moja je želja da Sabljaci budu kupalište Ogulinu na uzor ali to nije samo do nas. Svi zajedno moramo se dogovoriti što učiniti, jer dosta je detalja koje treba urediti da bi kupalište funkcioniralo.

I time mala ljetna pričica oko Sabljaka, inicirana improvizacijama na fejsu, završava. Da bi „Ogulinskom moru“ vratili stari sjaj, trebamo znati što nam je činiti. Dati ga u koncesiju ili urediti ga sami. Stvar je prosudbe i dogovora. Što učiniti. Revitalizirati nekad popularne Jezerske igre, prirediti razna natjecanja na vodi, organizirati noćne rock koncerte i slične sadržaje, te ponudom pedalina, sandolina, tobogana za najmlađe i sličnih sadržaja, osmisiti prostor koji bi kao nekada, bio mamac, ne samo za Ogulince već i za naše goste.

A do tada, nemojte iznevjeriti jezero. Čeka vas puno do vrha, čeka vas čista voda a čekaju vas i ljetne vrućine. Jedino riješenje je za osvježenje je – Sabljaci.

P.S.

Kad smo već kod Sabljaka, da spomenem i nesretni restoran koga svi tako željno očekuju. I zadnji investitor Albatros, odnosno dr. Marijan Sokolović, odustali su. Navodno se sada pojavio ozbiljan kupac ali kome više vjerovati. Čim saznam, javljam.

Bez brige. Voda čista za kupanje.

Samo malo više ovakvih sadržaja i biti će O.K.

Fina hladovina

Razina vode 5.7.2017. u 14,oo sati.

Photo by Nešo- Skorašnik

5. 7. 2017.

Nebojša Magdić