EVO SNIJEGA - JE....O NJEGA

Kategorija: OGULIN

Da nas snijeg uvijek iznova iznenadi, nije potrebno govoriti. Događa nam se to svake godine, valjda od stoljeća sedmog.

Velik broj automobila stvara i inače kolaps u gradu, a kada padne snijeg, to graniči s znanstvenom fantastikom. Odjednom kao da smo svi zaboravili hodati, postali smi invalidi s dvije lijeve noge kojima se „barlamo“ po snijegu. Ni kruh, ni sol, ni novine ne možemo donijeti bez automobila. On nam je nasušna životna potreba i čim ga 10-ak centimetara snijega onemogući u normalnoj vožnji, stvarmo paniku. Svi su nam odjednom krivi a gradska vlast na prvom mjestu. A da bi se malo sami organizirali u čišćenju, ni čuti. Ma ni govora.  Mi to plaćamo i treba nam se čistiti. Do asfalta. I da mrvica ne ostane na cesti. Urlamo da su ralice krenule kasno, da voze sporo, da voze brzo, da nam trgaju ograde, da nas bude po noći, da nam uništavaju ceste, da nam nanose hrpe snijega na naše ulaze i tako blokiraju da odemo na kavu s našim metalnim ljubimcem. A da na kavu ili pivo, po kruh ili novine odemo pješice. Bože  sačuvaj. A da postoje lopate i da ih se s vremena na vrijeme trebamo uhvatiti, i to zaboravljamo. Valjda očekujemo da nam gradonačelnik Domitrović i njegova ekipa lopatama čiste grad.

Čitam malo po društvenim cekerima iliti mrežama, kritike na račun rada zimske službe. I na račun Grada odnosno onih koji ga vode. Pri tome mnogi zaboravljaju koliko ulica i uličica treba očistiti u smo jednoj noći. Niste znali a sigurno vas ni ne zanima ali sada saznajte. Kad zakrkeri snig treba očistiti oko 300 KILOMETARA NERAZVRSTSNIH CESTA. TRI STOTINE KILOMETARA. I stoga smo i ja i vi često puta nepravedni i prema gradskim vlastima i prema tim ljudima koji se po cijele noći bore sa snijegom u uličicama u kojima smo napizdili svoje ograde na sam kolnik. Jedva prođemo s autom a zahtjevamo vratolomije od onih koji voze ralice. I tako od zime do zime. Od snijega do snijega. Od godine do godine tržimo dežurnog Pedru a ni da bi za trenutak pomislili da bi i mi možda mogli pomoći. Ma dajte, pa nismo blesavi. To mora netko drugi odradit.

A sada malo okrećem ploču. Da se ipak malo očeše i o gradske službe. Da postoje zakonske mjere koje nam točno određuju što mi trebamo učiniti, to zaboravljamo. Evo samo jedan detalj. Vlasnici zgrada i poslovnih prostora, dužni su prema odluci o komunalnom redu očistiti snijeg ispred svojih objekata. A kada ste zadnji puta vidjeli da je to netko učinio. I kada ste čuli da je netko zbog toga od komunalnih redara prijavljen i kažnjen. Vjerujem nikada. Postoje odluke koje nitko ne poštuje i čije provođenje nitko ne kontrolira. Pa kome su onda takve odluke potrebne. Jučer sam snimio hrpu fotki ali nešto mi u lapu šteka. Na fejs ide ali na blog neće. Tako da nisam uspio izdvojiti par sličica gdje kritika ovaj puta ide na račun grada. To su detalji iz bolničke ulice. Nogostup u jednom i drugom pravcu prema bolnici, zatrpan s pola metra snijega. Neprohodan. A osim u bolnicu, tuda se ide i sportsku dvoranu  i u Prvu osnovnu školu. I svi, i oni veliki i oni mali, kreću  se skliskim kolnikom. Sva sreća što još nitko nije nastradao. Pitam se tko je za to odgovoran. Samo to da mi netko kaže. Ništa više.

Nogostup u bolničkoj. Neočišćen s obije strane.

Pješaci osuđeni na kretanje kolnikom. Tu je škola, sportska dvorana, bolnica.......

Mjesto za invalide. Poželjno je da u automobili imaju lopatu i da si očiste svoje mjesto.

5. 2. 2018.

Nebojša Magdić