OPROŠTAJ S VRTIĆEM

Kategorija: OGULIN

Danas su se oni maleni, dragi dečkići i curice, oprostili s vrtićem. U početku ga nisu voljeli. Kao što ga nisu voljeli i oni prije njih. I oni još prije, i oni prije njih......

Jer dizali su ih tata i mama rano, još snene iz toplih i mekih krevetića, i vozili ih nekim tetama koje nisu ni znali, ni voljeli. Ni jelo im nije bilo fino, ni sokić nije bio fin kao mamin, ni igračke im nisu bile drage. I još su morali spavati kad im se spavalo nije. Ma pravi užas. I zato nisu voljeli vrtić. A onda polako, uz strpljive i drage tete, vrtić im se učinio nekako drugačijim. Ljepšim. Zabavnijim. I nije im se više bilo teško dizati i prekidati neke lijepe snove. Jer u vrtiću su ih čekali prijatelji. I curice s plavim okicama zbog kojih su i igračke i sokići bili posebno fini. Doma su bili tata i mama a u vrtiću su bili prijatelji. Najveći i najbolji. I zato su vrtić počeli voljeti ne znajući, da će ga se uvijek sjećati. Danas su se oni u vrtiću najveći, oni koje uskoro čekaju školske brige, oprostili sa svojim vrtićem. S dragim tetama priredili su mali program, malo pjesme, malo recitacije a onda su se svi zajedno spustili u svoju šumicu, gdje su im glavna teta i drugi dobri ljudi koji su se o njima brinuli, priredili pravi oproštaj. Bilo veselo i razdragano. Došli si i njihovi tate i mame, sjedili naokolo na dekama a oni su jeli, jeli, jeli....... kokice i pili sokiće. I na ekranu među stoljetnim stablima, gledali crtiće. Bili su radosni, razigrani poput likova iz najdražih priča i bajki, bili su sretni. A ni znali nisu da je ustvari jedan lijepi dio života iza njih. Doći će škola, ona gdje će učiti prva slova, pa onda ona ozbiljnija, pa onda još ozbiljnija i teža. I onda će se, već ozbiljni i veliki, ponekad sjetiti kako je u vrtiću zapravo bilo beskrajno lijepo. Jedno beskrajno lijepo i nezaboravno vrijeme. Vrijeme vrtića, teta, prijatelja, pjesme i sretnih dana radosti.