MIGRANTI ANTE PORTAS

Pred tri dana objavio sam post o "bliskom susretu" s migrantima, jednog našeg sugrađanina. Objavio sam i sliku, točnije selfi koji je snimio s trojicom ljudi. Po objavi čovjek me zamolio da to skinem, objasnivši mi svoje razloge. A zaboravio je pri tome da na njegovom fejsu stoji upravo taj njegov selfi s migrantima i svi ga mogu vidjeti. Ali dobro. Uvažio sam njegovu molbu i skinuo post. Ali nakon toga, uporno, već u 10-ak navrata, komentator pod nickom Marko insinuira i optužuje me da po njemu, nešto skrivam. Uz malu izmjenu - izbačena je slika i ime našeg sugrađanina, objavljujem ovaj post da se vidi o čemu se radi. Zapravo o ničemu posebnom već samo o jednoj od mnogih priča koje zadnje vrijeme kruže. Evo uvjerite se.

Kada su naši sjeverni susjedi Mađari  prije tri godine podigli ogradu na granici sa Srbijom kako bi spriječili migrante iz Azije da ulaze u Europsku uniju, bilo je jasno da će sve veći broj migranata, uglavnom izbjeglica iz azijskih kriznih područja, potražiti nove putove za odlazak u zapadne zemlje. Ubrzo je uspostavljena „nova balkanska ruta“ koja iz Azije i Afrike, preko Grčke, Albanije, Crne Gore i Srbije vodi u Bosnu i Hercegovinu, državu koja s EU-om, dakle Republikom Hrvatskom, ima granicu dugu više od 1.000 kilometara.

Migranti granicu između BiH i Srbije te BiH i Crne Gore prelaze na više lokacija, nakon čega se upućuju u unutrašnjost i prema krajnjem zapadu zemlje – do Velike Kladuše i granice s Hrvatskom. I tu su onda već u našoj Županiji. Njih oko dvije stotine u ponedjeljak su krenuli prema graničnom prijelazu Maljevac ali daljnji prolaz onemogućile su im zajedničke policijske snage Republike BiH i Republike Hrvatske. No usprkos svim nastojanjima da se situacija drži pod kontrolom, ti nesretni ljudi snalazeći se na razne načine, čine sve da bi se domogli krajnjeg cilja - neke od bogatijih Europskih država. Hrvatska im je pri tome samo prolazna točka u kojoj se nemaju namjeru zadržavati. A zašto i bi, kada i Hrvati iz nje bježe glavom bez obzira. Krajem 2016. godine, jedna grupa stigla je terenskim vozilom do Ogulina i ne poznajući teren, završili u kanjonu Dobre. Vozač je pobjegao a njih 10-oricu ostavio. Koliko ih je od tada prošlo ovim našim krajem, nitko ne zna i ako se govori da redovito koriste rutu preko Saborskog prema Gorskom Kotaru gdje nastoje preko Kupe stići u Sloveniju. Ne padam na teorije zavjera i urota, nisam paranoičan ni paničar, ali bi, kao i svaki Ogulinac želio znati što nam se u gradu događa. Jer usprkos naslovu ovoga posta - MIGRANTI ANTE PORSTS, oni nisu pred vratima. Oni su već tu. U to se je najbolje jučer uvjerio naš sugrađanima XY, koji redovito, onako rekreacijski, luta našim šumama. I naletio je tako, u šumi, na predjelu od Bukovice prema Poduzetničkoj zoni, na trojicu za koje je u prvom trenutku pomislio da su Romi. Ali kada nije uspio uspostaviti kontakt, shvatio je da se radi o migrantima. X ne bi bio X, da to nije iskoristio za jedan selfi. I onda konverzacija. Malo rukama, malo nogama, malo mimikom i ponekom engleskom riječju, X kaže:

„ako itko luta onda je to naša politika, ovi dečki imaju definiran cilj..npr ovaj u sredini, nisam upamtio kako se zove, ide u kod roditelja u Švedsku“.

Što je dalje bilo, X mi baš nije u detalje povedal. Da li im je objasnio gdje se nalaze, da li im je rekao kako i kojim pravcem stići do Slovenije, da li ih je uputio na željezničke ili cestovne pravce, najmanje je bitno. Bitno je to, da policija, barem tako kaže ministar Božinović, sve ima pod kontrolom. Možda  ima na granici, ali migranti su već tu, među nama. Daleko od granice. Radi se o nesretnim ljudima koji traže svoje mjesto pod suncem u ovom poludjelom svijetu i stoga malo empatije prema njima najmanje je što im možemo dati. No kako u svakom žitu ima kukolja, tako se među njima nađe svakakvih likova. Od islamskih ekstremista, do klasičnih kriminalaca. Zato, malo manje lutanja šumama i  malo opreza, ne bi nam svima skupa škodilo.

Već pred dvije godine, migranti su došli do Ogulina i "zaglavili" u kanjonu Dobre.

 

20. 6. 2018.

Nebojša Magdić