DAN POBJEDE - DAN HRVATSKIH BRANITELJA

 

Jedna obična, gotovo besmislena subota, uoči velikog praznika.

Jedan običan trg u jednom običnom gradu i – jedan običan usamljen vijenac.

Vijenac za jednu mladost, za prekinute ljubavi, za prerano izgubljena proljeća.

Samo jedan usamljen vijenac za tugu u srcima očeva, majki, djece, žena, djevojaka - svih koji su ih voljeli.

Samo jedan obični usamljen vijenac, naslonjen na crni mramor.

Vijenac za neostvarene snove, nedoživljene ljubavi, izgubljena nadanja.

Samo jedan obični vijenac za jednu prerano ugašenu mladost.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Hvala im.

A duboko u meni, s nekom čudnom gorčinom treperi pitanje:
Zar samo to. Zar ta mladost nije zaslužila više. Nešto svečanije. Ne znam. Jer grad je besmislen, trg je besmislen, vrijeme je besmisleno, vijenac je običan i usamljen, a mi smo ....... sve manje ljudi.

Samo jedan usamljen vijenac i ništa više.

 4. kolovoz 2012.

Ogulin u srcu