DOČEK ZA LUKU

Kategorija: OGULIN

Grad Ogulin, Rukometni klub i Turistička zajednica, za našega Luku, hrvatskoga reprezentativca i osvajača rukometnog zlata Europske lige za skopski Vardar, organizirali su svečani doček.

Bio je po pravi potez, jer sinoć su Frankopansku kulu pohodili mnogi Ogulinci, da bi pozdravili momka koji je svojim rukometnim znanjem i vještinom oduševio sve ljubitelje ove atraktivne igre. Nešto malo košarkaške lucidnosti kao u njegova uzora Balića, obilje talenta i veliko, veliko srce, stvorilo je od Luke igrača svjetskog formata. Nema tiska, radija ili TV na kojim nije uvjek uporno ponavljano da je Luka Ogulinac. I zato smo na maloga, velikog Klicu, ponosni. Program je počeo u nastupom grupe Master a Luka se u Frankopansku kulu dovezao vlakićem Bubi i uz pratnju rukometaša, obitelji i motoristia moto kluba “Vještice“. U pravoj navijačkoj atmosferi Luka se je obratio svojim sugrađanima naglasivši da mu je srce ispunjeno ponosom što dolazi iz Ogulina u koji donosi zlatnu medalju Europske lige prvaka koju je osvojio sa svojim klubom „Vardar“. Luku su u ime sportaša Ogulina pozdravili Dražen Grgurić i Igor Cindrić, predsjednik Sportske zajednice Darko Pribanić, tajnik Mario Pavić, predsjednik Rukometnog kluba Ogulin Ivan Vuković, kapetan rukometaša Luka Turković, predsjednica Turističke zajednice Sonja Drašković, te gradonačelnik Dalibor Domitrović. Luka je po završetku dočeka djeci podario poklon majice.

Ja pratim Luku još od karlovačkih dana a posebno odlaskom u Skoplje. Kemijao sam sve moguće varijante da bi na netu gledao njegove tekme. Kad je Barceloni, oprostite na izrazu, spizdio sedam komada, sa samo 19 godina igrajući tada za Metalurg, nitko sretniji od mene. Osim tate i mame, naravno. Bio sam na prijemu za Luku prošle godine kod bivšeg gradonačelnika Turkovića, malo smo pripovjedali i udario sam nekoliko fotki, ali to nije bilo TO. Jučer je bilo ONO PRAVO i ko malo dijete radovao sam se tom događaju.

Ali.......baš tada me je, prvi puta nakon godine dana, dobro „namazao“ tlak. Ma kaj tlak - tlačina. I ostadoh u krevetu. Popizdio sam. Jedina mi je utjeha da je bilo lijepo, zapravo kažu, ludo, i da su Ogulinci pokazali kako se voli svoj grad i Luka. Par fotki za ovaj post, koji sam napisao samo da ga imam u arhivi jer vi to već naravno sve znate, posudio sam sa stranica radio Ogulina a više na mom fejsu gdje sam „ukrao“ fotkice kolega OGportala.

10. 6. 2017.

Nebojša Magdić