NESTALI KOMENTARI

Kategorija: Kolumna

 




Nestali komentari. Zašto. Gdje je demokracija. Zar nemamo pravo izraziti svoje stavove, koga Nešo štiti, tko ima snagu zabraniti komentiranje, zar oper netko zaustavlja Reutes……. samo su neka od reagiranja nakon što sam s posta „Željko Bokulić razočaran odlaskom Ruže Tomašić“, skinuo komentare. A skinuo sam sve zbog tri krajnje degtantna poduža komentara. Prvi o prebrojavanju krvnih zrnca u jednoj maloj ogulinskoj firmi, drugi u kome komentator nabraja ljubavnike jedne osobe od 90-e godine i treći, gdje je naravno anonimno, imenom i prezimenom prozvan čovjek koji je navodno „zamračio“ dva milijuna kuna. Što s temom posta nema blage veze. Al',  misle si naši dragi anonmci, kad je prilika, ajmo nekog malo zajebat. Kada sam uočio te komentare, skinuo sam sve. Problematične sam obrisao a ostale vratio, i ako i u njima ima toliko svinjarija da sav ovaj posao dovodi u pitanje.

Jer pun mi je ku..c dežuranja i čekanja hoće li neki bolesnik nasrati neke uvredljive gadarije, zbog kojih bi i ja, na kraju krajeva mogao odgovarati. A da ovakva situacija nije od jučer, neka vam posluži primjer s našeg radija 2007. godine, kada smo iz istih razloga, nakon što smo analizirali situaciju, odlučili ukinuti komentare na radio Ogulinu. Evo što tada napisah:

„Od danas smo štovani slušatelju, na kraće vrijeme, zatvorili našu Internet stranicu. Otvorili smo je pred par mjeseci sa željom da na taj način upotpunimo naš informativni program, te da i vama damo mogućnost komentiranja i iznošenja stavova o pojedinim zbivanjima u našem gradu. No koliko naša namjera bila dobra, uskoro se pokazala kao pogrešna, u prvom redu jer smo svima dozvolili komentiranje, a mnogi za to, nisu bili spremni. Jer Internet stranice čitaju intelektualci, ali i bedaci. Korisnici Interneta ne moraju nužno poznavati način na koji funkcionira prijenos podataka, niti protokole, ali jako je važno znati pravila ponašanja, koja su uglavnom slična onima u svakodnevnom životu. Internet nije samo mreža računala, nego i ogromna neformalna zajednica s vlastitim kodeksom ponašanja. Slanje uvredljivog sadržaja zbog nacionalne, rasne, spolne ili vjerske pripadnosti ispod svake je ljudske razine. Od svakog sudionika u Internet diskusijama očekuje se visok stupanj tolerancije prema drugim sudionicima na mreži. Protivno filozofiji Interneta je vrijeđanje, diskriminacija, šovinizam i homofobija, izraženi u bilo kojem obliku.

Osnova uljudbenog ponašanja je poštovanje svih članova foruma i ne vrijeđanje na osobnoj razini. Kritizirati se mogu nečiji postupci ali ne i osobni nedostaci. Zapravo, komunicirajući putem Interneta, trebate se ponašati kao da razgovarate s nepoznatom starijom osobom, s dobrom dozom tolerancije i poštovanja. Ne treba pri tome zaboraviti, da je iznošenje neistinitih tvrdnji, insinuacija, poluistina ili laži, koje mogu štetiti ugledu pojedinca, kažnjivo djelo klevete a tim je teže, ako je dostupno većem broju osoba. Na našim stranicama, barem u početku, nije bilo problema. Imali smo određen broj posjetitelja koji su svojim komentarima stranicu profilirali upravo na način na koji smo to i zamislili – pisali su ili reagirali na naše članke oštro, kritički ali što je najvažnije – i argumentirano. Neki su na stranicu dolazili da bi razmijenili mišljenja i raspravljali, neki da bi se razonodili a neki da bi se zabavili. A onda su, «internetski jahači apokalipse», otkrili našu stranicu i počela je anarhija. U nekoliko navrata smo reagirali ali uzalud. Krenula su degutantna vrijeđanja, ulaženja u nečiju intimu, krenuli su navodni ustaše i četnici, ljubavnici i ljubavnice, krenulo je vrijeđanje osoba i pojedinaca po svim mogućim razinama, krenula je lavina uglavnom anonimnih provokacija, krenulo je kolektivno pljuvanje, denunciranje, hrpetine izmišljotina i laži. I kada su već spomenuti «internetski jahači apokalipse» prevladali na stranici i potpuno je okupirali, ona je izgubila svoju svrhu. Postala je poligon za iživljavanje, bojno polje na kojem se nisu birala sredstva, postala je scena laži, uvreda i prostaštva. I to je bio razlog, što smo internetsku stranicu privremeno zatvorili. Nakon redizajna, ponovno ćemo je otvoriti, uz mogućnost komentiranja samo registriranim članovima. Oni, zbog kojih smo stranicu morali zatvoriti, neka si potraže drugu, primjereniju svojim svjetonazorima i intelektualnim kapacitetima".

 

                                                                           3.1.2007.

 

                                                                          N. Magdić

 

Evo vidite da se situacija nije promijenila. Čak je i gora. Zapitam se kakvoga smisla ima pisanje kada na zadnji post - Porezna reforma – drž' gaće, „doleprša“ 137 komentara od kojih je većina (čast iznimkama) off topic ili neukusno mlaćenje po političkim protivnicima. Vučić, obitelj Vuković, Bokulić, Turković, Radočaj.......pojavljuju se u komentatima gotovom u svakom postu. Pa makar ja pisao, recimo, o „Utjecaju sunčevih pjega na pubertet buha“, uvijek će se naći netko tko će za zakašnjeli buhin pubertet prozvati neke od ovih ljudi. Može im u svemu za utjehu poslužiti ona narodna, da se za dobrim konjem diže prašina. Uostalom, javne su osobe, što za sobom povlači određen rizik. Između ostalog i onaj u kome su izloženi kritici.

Mislio sam izbacit komentare a onda su me uvjerili da bi bi time potpisao svoj poraz. Bolje je možda, savjetuju me, malo više kontrolirati komentare pa bljuvotine i off topice obrisati, jer ljudi ipak imaju pravo na svoje mišljenje. A kada to čine i oštro i kritički ali s argumentima, stvar šljaka. Ali što s onom preostalom većinom, kojoj u sigurnosti svoje anonimnosti, ništa nije sveto. Pa se još jednom zapitam ono s vrha stranice:

„Što je meno ovo trebalo“ ?

P.S.

Oprostite na ovako dugoj „kobasici“. Pada kiša, malo je zima pa mi se ne da van. Pa pišem. I ako znam da ništa ne vredi to što pišem i nikome ne koristi. A što se tiče kobasica, evo sutra (29.11.) je tradicionalni dan kolinja u Hrvata, pa će biti na kilometre kobasica. I krvavica. Na koje se nećete žaliti to je sigurno.

 

28. 11. 2014.

Nebojša Magdić