POTEMKINOVO SELO II.

 

U  malom postiću nazvanom Potemkinovo selo, što tekstom što fotografijama, ukazao sam nedavno na otužnu sliku gotovo u samom središtu grada. I prozvadoh tom prigodom u najboljoj namjeri gradsku vlast, a i koga bi drugoga, pa oni su mi najmiliji, zbog takvog stanja. Dok nam glavna, Frankopanska ulica i sjaji i bliješti uređenim fasadama i gradskim "parkom" poput Potemkinova sela, tik do nje postoji neki drugi svijet koji onima što bi se o gradu trebali brinuti, ne služi na čast. Mnoge od vas te su fotofrafije iznenadile i ogorčile i strijelice vaših komentara oštro su se okomile na ljude koji bi o tome trebalai brinuti. Citiram sada kraj tog svog posta, jer volim citirati pametne ljude. Tamo stoji:

„Kaže se da narod ima vlast kakvu zaslužuje. Pa dobro. Ako smo već to zaslužili, bili bi barem sretniji da ta vlast konačno počne i funkcionirati kao pravna država, da poput pravih vlasnika čuva svoju imovinu i vodi brigu o njoj, da pokrene svoje institucije, da konačno počne kažnjavati primitivce koji uništavaju grad, da zgrabi već jednom za jaja one koji toleriraju postupke ovih primitivaca i ne rade posao za koji su plaćeni, da učini još niz stvari i dokaže da joj je Ogulin u srcu. No okrenimo pilu. Kažem da i vlast ima svoj krimen. Ima narod kakav zaslužuje. A kakav smo mi to narod ?. Pogledajte i pročitajte za 10 dana. Pozdrav“.

Prošlo je doduše nešto više dana, jer poput onog tipa Jean Jacquse Rusoa, koji je preteča zaštite okoliša, i ja se vraćam prirodi i uživam u njoj, pa su mi nekako ovi tekstovi u drugom planu. Ipak, osjetio sam potrebu da ispunim obećanje i pokušam prikazati drugu stranu medalje, pitajući se, nismo li ipak zbog ovakvog stanja i sami pomalo krivi. Ili puno. Da li je gradska vlast krivac zbog ovog nemara ili su to oni koji se uporno kunu u svoje europske tradicije a svojim postupcima, ponašaju se poput krajnjijh primitivaca. Istina je po običaju negdje u sredini. I kada ogorčeni svime i svačim poželite optužiti ljude koji vode ovaj grad, pokušajte pogledati pred svoja vrata. Možda nije baš sve pometeno. Evo i nekoliko fotki, koje o svemu govore najbolje. Ako slabije vidiš, klikni na sliku.

 Kome je smetao ovaj gol ?. Nekome iz gradske uprave ?. Ne bi baš rekao.

 Ovaj koš nekome je baš išao na živce. Možda nekoj pročelnici iz gradske uprave. Paaa, ne bi, ne bi išlo.

 

 Nije li ovaj koš u Đulin ponor bacio recimo komunalni inspektor. Ma jok, ne drži vodu. Pa tko je onda. Pogodite. Tu je  hrpa ugostiteljsih lokala.

 

 Na mlađima svijet ostaje. Idealno rješenje. Guzicu na naslon, noge na sjedalicu. Nama starijima to na pamet ne bi palo. Budno su nas motrili stari "cajkani" Zdjelar, Kotur and co. Bili su efikasni. Za razliku od nekih koji nisu učinkoviti.

 

Ovo je „Treći“. Za ovaj deponij, mogli bi okriviti recimo dogradonačelnika Radočaja, jer to je njeov mjesni odbor. Ili su možda ipak krivi primitivci, kojima je bilo teško provesti se još kilometar do Sodola i tamo ostaviti svoje smeće.

 

 Glupi znak nekoga je baš iritirao. Nisu li i za to valjda krivi gradski čelnici.

 

Kaj taj kemijski zahod ima tu stajati. Dolje s njim. Razbi, prevrni. Tko bi to mogao učiniti ? Hajdemo optužiti na primjer ....... gradonačelnika Magdića. Ne ide, ni uz najbolju volju.

 

E za ovo u Ribarićima mora da je kriv župan Vučić. Dan za danom navozio je smeće i stvorio hvale vrijedan deponij kojih 100-tinjak metara od jezera Sabljaci. Ne bi se čudio kada bi netko i tako nešto zaključio.

Evo kako to ide. Iz svog dvorišta ravno u prirodu. I to pred očima predsjednika mjesnog odbora. Kakav smo to mi narod. da ga inspektor "opizdi" po džepu tisuću, dvije kuna, bila bi druga priča.

Grad nam je ispisan nekim čudnim grafitima. Točnije potpisima. Vidi se da je rukopis isti. Što bi učinili da vam neka budala ovako ukrasi novu fasadu. Obzirom da je ovo zgrada gradske Vijećnice, mora da je to učinio gradonačelnik uz pomoć svoja tri zamjenika. Jer tko bi drugi ?.

 

Joj, vidi mama, primjenjena umjetnost.

Ne sine primjenjena. Primitivna.

 

 Ogulinski „Europljani“ ukrasili svoj grad.

 

Divlji deponij na Škorašniku. Jesu li ovo ovamo navezli gradski čelnici ? Jesu li i za ovo krivi. Ma nemojte me zaj....at.

 

 

IIsti deponij s gornje slike, nakon uređenja. Odvezena je veća količina smeća, velik dio je zaravnan, navezena je zemlja i postavljena ograda. Ne znam koliko je sve to skupa koštalo samo znam da bi bilo bolje da je uloženo recimo u krpanje rupa po Žegaru a ne na saniranje nečije nekulture. Ako mogu privatizirati svoj blog, pohvalio bi g. Zdravka Salopeka i njegove suradnike iz gradske uprave, koji su učinili sve da uklone ovu sramotu. No, ne može gradska vlast urediti, koliko mi možemo usrati. Zato, podsjećam još jednom. Prije nego ogorčeno zaurlate na gradsku vlast, pogledajte pred svoja vrata. I pometite.

P.S. Da netko ne bi krivo shvatio da se je odjednom rodila moja ljubav prema našim čelnicima. Ni govora, ovo je tek ogorčenje onima, kojim Ogulin nije u srcu. I koji radeći svinjarije, uporno viču: „Držte lopova“. Vlast ima narod kakav zaslužuje. I obratno.

7. 5. 2012.

Nebojša Magdić