PRED PET GODINA - ARSENOV "ODLAZAK"

Pred pet godina, otišao je Arsen. Ali, to je samo iluzija. Jer ne može otići netko, tko je ostao živjeti duboko skriven u srcima onih, koji su ga, dugi niz svojih mladenačkih godina čuvali k'o dragocjenost. Na puste poljane nebeske, tek toliko da nas rastuži, otišao je čovjek čije su nas pjesme duboko dirnule. U našu najdublju intimu pohranio je sjećanje na ljubav, na more, na „ tople obale djetinjstva“ uz koje smo bili, „vezani k'o čamci“.
Arsen je bio pjesnik i pjevač, koji nas je svojim stihovima, nekako ljubomorno čuvao u svom čudnovatom svijetu, braneći nas od grubosti i surove stvarnosti. Toplinom mora i juga, ulazio je u skrovite djeliće naše duše, darujući nam mir i sjećanje na neke zaboravljene ljubavi.
U grubom svijetu, tu oko nas, on je ljepotom svoje poezije prosipao dragocjene rime, dijeleći ih poput biserja iz skrovitih šibenskih uvala.
Arsen je beskrajan romantik. Kako netko reče: romantik u iskrenom i autentičnom smislu. I zato su ga samo takvi mogli voljeti.
Moj prvi pravi „susret“ s Arsenom bio je kroz čudnovatu pjesmu Moderato kantabile. To je inače i film iz 1960. s Jeanne Moreau i Belmondom u glavnim ulogama. Iživjeli smo tada u Karlovcu. Kod kuće smo imali gramafon, što je bila rjetkost, i mama je jednoga dna iz Zagreba donijela singlicu na kojoj je bila ta pjesma. Na poleđini je Arsen, koliko se sjećam, naveo:
„Napisao sam ovu pjesmu kao dug autorima filma i samome sebi“. Gledao sam film. Bio sam klinac još nespreman za pravu ljubav i ne znam da li sam sve baš najbolje razumio. Ali usprkos mojoj mladosti, Arsenova pjesma duboko je odredila moj kasniji odnos prema glazbi a posebno poeziji. Zauvijek su u meni ostali Dedićevi „ostaci ljeta, kuća pored mora, novine s datumima jula, vlakovi prema jugu“ a posebno ono:
Neka kažu: "Avantura je to. Duga, očajna kiša. Magla zastire zrak. Nekim putem, tijesno kroz jesen, nas će odvesti vlak“.
Arsen je otišao. Ali je ostavio sebe u svojim pjesmama, ostavio je svoj Šibenik i Zagreb u svojim stihovima, ostavio nam je svoje i naše ljubavi, ostavio je nešto što je vrijedno i nikada ne prolazi.

17. 8. 2015.

PROFESOR - KRAVE - GITARA I MLIKO SA ŠKRALUPOM PO KEM MORE I MAČKA POJTI.

Kolega Mario Pušić iz Jutarnjeg lista, pravi je umjetnik u pronalaženju sasvim običnih životnih tema. Majstor u pronalaženju priča o ljudima, koji se svojim životima razlikuju od nas. Ovo je priča koju trebate pročitati do kraja. Podsjetila me na moje dječaštvo. Pred godinu dana napisao sam post sa sličnom temom – krave, paša, klepka, brunza, klisanje.......ali sam ga negdje zagubio. Zato za sada, pročitajte ovo. Neke će podsjetiti na mladost, neki će nešto naučiti a svi će Matiji, sasvim sigurno – skinuti kapu. 

HARLEKINI

Najdugovječniji sastav u Ogulinu su bili popularni Harlekini.

S lijeva na desno: Polić (RIP) , Kučić, Blažina, Capuder, Biščanin (RIP), Caribrodski (RIP) i Jakšić.

KRUNOSLAV DUJMIĆ - POLA STOLJEĆA U SKUPLJANJU STARINA

Naš Ogulinac Krunoslav Dujmić, po broju primjeraka, jedan je od najvećih kolekcionara u Hrvatskoj. Pola stoljeća Kruno skuplja uglavnom sve ono što se tiče Ogulina. Sada ima nekoliko tisuća eksponata. Dijelom su složeni a veći dio čeka da se obradi.