QUO VADIS LIJEPA I JADNA NAŠA

Kategorija: PRICE

 

„Lijepa si zemljo moja. Meni najdraža. Nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva. Livade i konji nesedlani“.

 

Jebo te moj Jure. Nema više konja nesedlanih.  Sada „makine“ od 50 tisuća eura odmaraju u „uvalama mog djetinjstva“.

A na njima registarske pločice, da ne povjeruješ - EST-Estonija, LV-Latvija, LT-Litva, H-Mađarska, CZ -Češka Republika, PL-Poljska, SK-Slovačka....... I u „makinama“, koje si mi samo možemo sanjati, sjede ljudi koji su pred 30-ak godina maštali o Hrvatskoj. Samo maštali. Jer u „uvale moga djetinjstva“ nisu ili smijeli ili mogli doći. Rusi ih jeb´li. A ako im se posrećilo pa su došli, spavali bi ispod borova na plaži, u minijaturnim šatorima, u Warburzima, Trabantima od plastike ili ruzinavim Škodama natovarenim hranom, od koje su mogli preživjeti najviše tjedan dana. I onda kući. Sretni. Malo smo ih žalili a onda ih zvali podrugljivo „paradajz turisti“. Mi smo, i ako zvanično bili u socijalizmu, za njih bili neki drugi svijet. Bili. Putovali smo onim crvenim pasošem po Europi, šopingirali u Trstu, Veneciji, Gracu. Skijali u Alpama. Za Čehe, Poljake, Mađare, bili smo obećana zemlja i sretan narod. Više nismo. Ni obećana zemlja, ni sretan narod. Sada oni koji su nekad sa nekakvim poštovanjem i strahom kružili oko naših restorana ne usuđujući se ući, ulaze i ne gledajući cijenik noštalantno večeraju. Naručuju butelje. I zapjevati znaju. Onako češki, sotto voce. A mi. Mi smo sada zaduženi za kruženje. Mi kružimo restoranski đir. I ne usuđujemo se ući. Jer smo na Maestro karticama već u dubokom minusu. I država nam u minisu, da ne kažem - kurcu. Ili u onoj ženskoj stvari. Kako hoćete. Hrvatska, to je danas „Europska velesila siromaštva“, kako kaže vispreni Senečić. I sve se bojim da s tog sramnog trona neće skoro sići. Jer Hrvatska je zemlja podjela,korupcije,kriminala,nepotizma, neučinkovitog pravosudnog sustava, posrnulog gospodarstva, lopovluka. Hrvatska je zemlja koju su pokrali svima znane lopine. Hrvatska je danas zemlja iz koje se bježi glavom bez obzira, jer u njoj se ne može živjeti od svog rada i poštenja. 77 posto građana smatraju da idemo u krivom smjeru. Al´jebe se onima gore što mi smatramo. Na relaciji, predsjednica K.G.K. i premijer Planković, vodi se već očito otvoreni rat. Zbog čega, samo oni znaju. Predsjednica dijeli verbalne šamare  Vladi zbog nepostojanja reformskih rješenja, neučinkovite administracije i već opasnog zaostajanja u gospodarstvu u odnosu na ostale članice EU.

S druge strane premijer Plenković, koji obnaša najvažniju dužnost u Hrvatskoj, uvjerava nas kako se nastavljaju dobri makroekonomski trendovi, misija MMF-a podigla je procjenu rasta bruto domaćeg proizvoda sa 2,9 da 3,1 posto, imali smo najuspješniju turističku sezonu i bla,bla,bla....... Sve pet, samo mi to još ne znamo.

A u svemu, onaj socijalni moment premijer ignorira i ako se radi o klasičnom buretu baruta. Vrlo nerzvoznom buretu. Dok hrvatski radnici postaju sve siromašniji, država postaje sve rastrošnija. I sve skuplja. Po Eurostatu skoro 50 posto skuplja od europskog prosjeka. Ej, 50 posto !!! A po troškovima za plaće političara i nabujale administracije, rekorderi smo u EU. Ej, rekorderi !!!! Da ti pamet stane. A pred samo 30 godina sanjali smo Hrvatsku kao zemlju blagostanja. Zemlju bogatstva. Zemlju raskoši. Neki su ju i dosanjali. Većina nije. Najdramatičniji pad plaća i istočnim zemljama Europske unije bilježi upravo Hrvatska čiji je udio s 43, pao na 37 posto prosjeka zapadne Europe.

Na TV, u emisiji vijesti, mislim na HTV-u, slušam i ne vjerujem svojim ušima. Prema podacima Eurostata i Rumunjska je pretekla „lijepu i jadnu našu“ po gotovo svim parametrima. I po kupovnoj moći. Sada je od nas u EU lošija samo Bugarska. Za sada. I da na kraju parafraziram i malo nama prilagodim Sidrana iz Sjećaš li se Dolly Bell: „svakoga dana, u svakom trenutku, nazadujemo sve više“. Bugari ante portas.

 O tempora ! O mores !

 

 Nekad, ne tako davno.

Ovoga ljeta ovako.

15. 11. 2017.

Nebojša Magdić