IZBORI - IMA LI FARSI KRAJA

 

Da će ovogodišnji parlamentarni izbori biti neizvjesni, i onima nupućenim u politiku, bilo je jasno.

 

Nakon osjetnog vodstva HDZ-a, SDP uz pomoć američkog PR-ovca Alexa Brauna, mijenja taktiku i gotovo izjednačava rezultat. HDZ pak sigurnu pobjedu, uz smušenu kampanju, pretvara u debakl. A i jedni i drugi, u predizbornoj općoj obmani birača, lamentirali su domoljubljem, mahanjem zastavama i hrpom obećanja, kojima su nas vodili u svijetlu budućnost, nastojeći svojim guzicama osigurali udobne fotelje. Ali po proglašenju rezultata, kao kandidati za fotelje, pojavile su se neke nove guze, koje su preko Mosta, došle u poziciju posebno poželjnih udavača. Od lokalnih igrača, članovi Mosta najednom su postali državne vedete, za čiju se ruku svim snagama bore i lijevi i desni ženici. Smiješe nam se s naslovnica tiskovina, gostuju na svim mogućim radio postajama, redoviti su u svim emisijama svih televizija. A ni slutili nisu , u kakvu političku vučju jamu upli. Pojava Mosta, ustvari je samo reakcija ljudi kojima je već pun kufer i HDZ-a i SDP-a, i njihovih sićušnih satelita. Dosta je ljudima u ovih četvrt stoljeća prodavača demagogije, političkih opsjenara i prevaranata, lažnih izbavitelja i vođa. I zato su tražeći nešto novo, krenuli Mostom na neku sretniju obalu. Most je nakon izbora predstavljao i osvježenje i iznenađenje, i bio je jedini pravi pobjednik. Ali od trijumfa do raskola, trebalo je samo 24 sata. Jer Most je u isto vrijeme bio i grupa ljudi raznih svjetonazora, bio je hrpa rogova u vreći i svakome koji se iole razumio u politiku, bilo je jasno da to neće funkcionirati. Podsjećali su na graditelje Babilonske kule, kojima je Bog pomiješao jezike kako se ne bi razumijeli i završili započet posao . Ispalo je tako da su dobri prognozeri oni koji su komentirali: „Nebu to išlo“. I nažalost, bili su u pravu. Ubrzo je krenuo raspašoj . Krenule u podjele, izbacivanja iz „stranke“, trgovanje, javni obračuni, prepucavanja preko svim mogućih medija. Krenula je i trgovina, u kojoj su HDZ i SDP pristajali gotovo na sve što su Mostovci tražili, stavljajući u prvi plan javnu upravu, pravosuđe, poljoprivredu, obrazovanje, mirovine, monetarnu politiku, poduzetništvo... I kako je vrijeme prolazilo, u njihovu mentalnom sklopu dolazi do tektonskih poremećaja. Oni su u ovih mjesec dana od izbora, Božjom providnošću valjda, ponudili čak tri verzije svog programa koje se osjetno razlikuju od onog što su obećavali prije izbora, što u ovih 25 godina samostalne države, još nismo vidjeli.  Tako su, nadajmo se, kao posljednje, izvukli iz svog reformskog šešira gospodarski pojas, kao jedan od najvažnijh uvjeta za podršku novoj vladi. O tome do sada nije bilo ni riječi ali je ZERP odjednom postao iznimno važan. Iz SDP-a to pitanje ostavljaju otvorenim a iz HDZ-a poručuju da su postigli visok stupanj konsenzusa. U svemu naravno, razumljiv je stav HDZ-a i SDP-a, koji u svakodnevnim, sada već svima degutantnim pregovorima, želeći sačuvati ili vratiti vlast, pristaju na sve. Malo doduše, s vremena na vrijeme, pokušavaju upozoriti Petrova i društvo na neprovodivost nekih njihovih zahtjeva, ali to čine nježno i u rukavicama, kako ne bi poremetili postizbornu idulu, koja je ustvari sada već jedan opći kaos. I kada je nakon izbora veliki broj građana Hrvatske u simpatičnome Boži Petrovu i Mostu vidio čast, poštenje i principjelnost, oni su samo za mjesec dana sve pretvorili u jedno veliko razočaranje. Građani su, dajući im neočekivanih 19 mandata, pokazali svoju političku zrelost, vjerujući da će Most biti ozbiljan korektor dosadašnjoj politici, bila ona lijeva ili desna. No od korekcije ništa. Ostalo je samo gorak okus i sada već očita činjenica, da je nacija duboko podjeljena. Da li je rješenje hrvatskoga Gordijskog čvora zajednička reformska vlada temeljena na konsenzusu ili novi izbori. Koji i nisu skupi. Kažu, „samo“ 100 milijuna. Sitnica prema onome što su lopine ukrali od ove države. S nestrpljenjem narod očekuje što će biti. Sve je stalo. Nitko više ni ne ševi. To nam je na zadnjem mjestu. Ni nogomet nije važan. Ni Mamić brothers. Ni navodni doping Filipovića i Ademija. Ni krediti. Ni „švicarci“. Ni Kinezi. Ni Srbi. Čak ni Slovenci. Nije važno ni Sevkino srpsko venčanje. Važno je tko će u ovoj gunguli izaći kao pobjednik. A to je ustvari tako nebitno. Bio šef Vlade Milanović, Petrov, Karamarko ili netko deseti, nitko od njih nije dobio mandat da sastavi izabranu momčad koja će nas voditi naredne četiri godine. Dobio je tek samo „mandat“ da svim mogućim kombinacijama, trgovinom, šurovanjem i kupnjom, sabere svoju momčad koja bi onda jednog od njih u parlamentu potvrdila kao novog šefa. A prema najnovijin informacijama, Most je postavio uvjet – ili zajednička Vlada ili novi izbori. Zajednička Vlada je, s likovima koji su u ovom kolopletu, znanstvena fantastika. Novi izbori čine se jedino rješenje. Danas. Sutra će već biti nešto drugo. Ma dajte više, dosta nam je te farse.

11. 2015.

Nebojša Magdić