LUDA DRŽAVA

 

Sinoć sam u polusnu slušao "Otvoreno" i raspravu o lektiri u

sklopu reforme školstva.

 

Ako sam onako snen dobro razumio,

u obveznu lektiru ulazi i roker Đoni Štulić.Ne kužim što to

znači, ali Štulić će se " čitati u cijelosti". Pa si zamišljam dragu

dobru profesoricu hrvatskoga, koja je pred mirovinom, i

dragim učenicima sva zenesena čita čuvene Đonijeve stihove:

Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Fa fa la si mi ti
Fa la ti

Ulica, hladna besćutna
nezgodno se voljeti na njoj
Dat ću ti, sve što zaželiš
potaknimo ono zajedno

Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Fa fa la si mi ti
Fa la ti

Dodirni me samo jednom draga
Dodirni me samo jednom draga
moja draga
dodirni me jednom, popuši mi ponos draga.

Sada sam u nedoumici. Štulića će se "čitati u cijelosti" a Marka

Marulića valjda komadić po komadić. A u onom prošlom

sistemu, u "onome mraku", komunjare su me učile da je

Marulić otac hrvatske književnosti. Valjda još nisu znali za

Štulića. Ja, kada bi predavao, uzeo bi glavno Marulićevo djelo

Judita i počeo bi ovako.

Draga djeco,danas ćemo u 10 sekundi obraditi Marulića i

njegovu Juditu. Ovako: "Ej Judita, evo ti moja kita".

I to vam je to. Prelazimo na velikog hrvatskoga književnika

Štulića:

Fa fa la si mi ti Fa la ti
Fa fa la si mi ti Fa la ti

Zvrrrrr.......zvono.......gotov sat hrvatskoga.

LUDA NEKA DRŽAVA

 

3. 3. 2016.

Nebojša Magdić