BLEIBURG, TRAGEDIJA ILI MANIPULACIJA

 

 

O Bleiburgu se nekako uvijek u ovo vrijeme, govori s mnogo emocija. One variraju od krajnje lijevih, do krajnje desnih. Ove godine posebno.

Jer odluka Predsjedništva Hrvatskoga sabora o ukidanju pokroviteljstva nad obilježavanjem mjesta navećeg stradanja Hrvata, a i drugih naroda bivše države, ( to se nekako propušta reći ), iznimno je osjetljiva, te politički i moralno složena tematika, na kojoj su zube lomili daleko veći novinarski kapaciteti od moje beznačajne malenkosti. Ali ja, kao i svaki građanin ove države, imam potrebu i pravo izraziti svoj stav. A moj stav je, duboko sam uvjeren, da nam sve ovo nije trebalo.

 Siguran sam da će ishitrena odluka Predsjedništva Sabora samo produbiti podjele između pobornika ustaša i partizana, podjele koje nas prate još od onih tragičnih dana, kada su partizani, nakon završetka rata, zločinački, bez suda ubijali sve koji nisu bili na njihovoj strani.  Jedni sada povlače Jasenovac, drugi izvlače Beliburg. Jedni mašu crvenom zvijezdom, drugi izvlače U. Čemu. Kome je to u interesu. Pod oba simbola izvršeni su strašni zločini koje ne smijemo zaboraviti. Ali ne možemo si poput aktualnog predsjenika Josipovića dozvoliti glorificirati crvenu zvijezdu kao nešto lijepo i plemenito, kad je ta ista zvijezda na kapama zločinačkih komunističkih partizanskih ubojica, svjedočila o njihovim zvjerstvima po bespućima Slovenije i po Križnom putu. Ne samo nad vojskom već i nad nevinim civilima. Sada je odjednom izvučen argument da se na Beliburgu nisu dogodili zločini, te da se tamo, po Mesiću, odigravaju ustaški derneci. To tvrdi isti onaj Mesić koji je po Australiji pjevao ustaške pjesme, trpao Srbe pod jedan kišobran, na čudnovat način „zamračio“ lovu iseljenika, i koji se po potrebi, odjednom pretvorio u vodećeg antifašista. Principjelan tip, nema što. Razumljivo je da jednom dijelu Hrvata smeta ikonografija na Bleiburgu. Smetaju im crne odore i ustaška obilježja jer oni znače zločin. No što s drugim dijelom. Zar bi taj drugi dio Hrvata trebao biti imun na ikonografiju na komarmoracijama žrtvama ustaškog režima. Zar bi trebao biti imun na crvenu zvijezdu, titovke i partizanske pjesme. Zašto jedno može, a drugo ne. Zašto. Kada su u oba sistema učinjeni nezamislivi zločini. Zašto ih jednako ne tretiramo. Zašto ne dozvoliti ljudima da u Bleiburg dođu odati počast žrtvama a ne vojsci NDH. Podsjetimo se. Sabor je pokrovitelj od 95. godine. To je priznala i koalicijska Račanova Vlada. Žrtvama Bleiburga a ne ustašama, 2002. godine poklonio se je tadšnji predsjednik Vlade Ivica Račan. Žrtvama a ne ustašama poklonio se je 2008. godine Zoran Milanović, žrtvama a ne ustašama 2010. poklonio se je aktualni predsjenik Ivo Josipović. Da li su to učinili iz ljudske potrebe i pijateta, ili zbog prikupljanja političkih poena, računajući na desno orjentiran dio hrvatskog puka. Čini se da je ovo drugo u pitanju. Očito su odigrali pravu kartu, dobivši na izborima glasove, u najmanju ruku ideološki šarene populacije. Ali pobjedi se ne gleda u zube. Sada, da bi pobjednički Kukuriku tim prikrio svoju jalovost, bacaju nam kost. Odjednom otkazuju pokroviteljstvo Bleiburgu i šalju nas da odajemo počast žrtvama po raznim jamama i tenkovskim rovovima Slovenije, u koje su partizani bacali svoje zvjerski, bez suda ubijene žrtve. Čine to jer dobro znaju da će se oko toga opet lomiti ideološka koplja, a blesavi će narod zaboraviti da je PDV skočio na 25 %, da je poskupjela struja a i plin, da će to izazvati val drugih poskupljenja, da raste nezaposlenost, da ništa od obećanog nisu ispunili. Dobro znaju vladajući, nisu valjda blesavi, da odluka o ukidanju pokroviteljstva nad komemoracijom na Bleiburgu neće smiriti napetosti već će ih razbuktati i produbiti podjelu među, sada već do krajnosti izmučenim Hrvatima. Isto tako dobro znaju da će zbog ovog njihovog nemuštog političkog poteza, ustaških znakovlja biti još više nego do sada - i na Poljudu, i u Maksimiru, i diljem Hrvatske. Evo vam kosti, glođite se sirotinjo. Pitam se - kome to treba i zašto.

 

14. 5. 2012.

Nebojša Magdić