SLAVKO KOJIĆ – NOVI ŠEF STRANKE MB 365. SRBIN U OBRANI HRVATSKE. O VRAĆANJU TRGA TITU, O ALEKSANDRI ZEC, O TOMAŠEVIĆU, O SVOM ŠEFU I PRIJATELJU BANDIĆU, O TOME KAKO JE MOGAO POSTATI MILIJUNAŠ A NIJE HTIO.

Rjetko, zapravo, vrlo rijetko, pišem o događajima izvan Ogulina. No ovaj puta činim iznimku. Jer čovjek o kome je ovdje riječ , i ako nije rođen u Ogulinu, uvijek se smatrao Ogulincem. Slavko Kojić, koji ima iznimnu čast da sam ga prozvao Mutavi, starijim je Ogulincima poznat iz vremena „kada je rock bio mlad“, kao član grupe Tornado. Više na https://www.ogulinusrcu.com/price/701-tornado. Kojić je i ogulinski zet. Pokojna supruga Biserka, bila je kćerka Milana Stipetića – Pante, prva kuća lijevo, iza mosta u Lomostu.

Nedavno je izabran za novog šefa „Bandićeve stranke“ – MB 365 – Stranka rada i solidarnosti. Večernji list je o njemu objavio veliku reportažu. Radi se o osebujnom liku, visprenom retoričaru, čovjeku širokog dijapazona. „Večernjakov“ članak je dug, pa sam si dozvolio određena kraćenja, kako mi ne bi dragi moji, odustali na pola puta. Je prava "kobasica" al vrijedi vidjeti.

Evo „Večernjakova“ članka.

TKO JE SLAVKO KOJIĆ?

Bandić mu je hranio  obitelj dok je bio na fronti, kroz ruke su mu prošli deseci milijardi kuna, fotelja šefa gradskih financija nije mu izmakla niti nakon Bandićevog uhićenja u listopadu 2014. Štoviše, Slavko je tada postao "gazda grada". Branio je Hrvatsku kao državljanin srpske nacionalnosti, a o njegovom karakteru puno govori situacija oko prodaje dionica IGH.

NOVI ŠEF STRANKE

Prijateljstvo su jedan duh u dva tijela", rekao je kineski filozof Menecije još tamo prije Krista i tim riječima kao da je opisao jedno prijateljstvo koje se dogodilo nekoliko tisuća godina i kilometara kasnije. Milan Bandić i Slavko Kojić.

Zvonimir Šostar, jedan od glavnih ljudi u zagrebačkom zdravstvu u više je prilika Kojića opisao kao “koncentrat dobrote” ili mu tepao "volim ga kao buraza".

Pa tko je taj Slavko?

Prepoznatljiv retorički stil, govorno umijeće, (tvrdoglava) upornost, ali i znanje o svemu što se zbiva u gradu - riječi su to kojima bi zasigurno "i publika i kritika"opisala i pokojnog gradonačelnika baš kao i njegovog vjernog suradnika Slavka Kojića. A što kad bi vam još rekli i da je imao priliku postati gradonačelnik  Zagreba? Ne treba stoga čuditi, dapače i logičan je današnji izbor Kojića za novog predsjednika Stranke rada i solidarnosti, a koja nosi ime po Milanu Bandiću.

„Ne očekuje se početak političke karijere u dobi od 70 godina“, rekao je novi predsjednik u svom prvom obraćanju u kojem je glavna riječ bila "konsolidacija".

„Ne nudim štiklece za medijsku pozornost“ - nastavio je Kojić referirajući se na svoj prvi potez za kojeg kaže da ga neće biti, već je njegov "nulti potez filozofija političkog marketinga."

Riječi poput "konsolidacija", "reorganizacija", "resursi", ali i cijeli današnji nastup novog lidera stranke koja je na prošlim izborima osvojila pet mandata, ostavio je dojam da Kojić i s napunjenih 70 godina života (bome ne bi mu dal tuliko), dolazi na čelnu poziciju stranke više kao stečajni upravitelj, ne bi li ju izvukao iz krize u koju je upala.

LOJALAN DO KRAJA.

Naime, još prije dva mjeseca kada su najavljeni izbori za nasljednika Milana Bandića u stranci mediji su pisali o tome hoće li i što uopće ostati od stranke. No, Slavko Kojić je i nakon smrti Milana Bandića i nakon gubitka, pa i danas ostao, vjeran stranci, baš kao što je više od tri desetljeća unatoč svim nedaćama bio "vjerni drug" Milana Bandića.

Vratimo se zato za trenutak u prošlost. Slavko Kojić rođen je na Martinje (11.11.) 1951. godine u gradu Kopru u Sloveniji. Kao dijete partizanskog borca i oficira JNA, Kojić se često selio. Osnovnu i dio srednje škole završio je u Umagu i Bujama, a zadnje razrede gimnazije u Ogulinu.

Diplomirao je ekonomiju u Zagrebu, a svoju je diplomu stekao, kako i sam kaže, na temi marketinga.

Milana Bandića upoznao je još krajem 1980-ih. Mladog Kojića, baš kao i Bandića, politika je silno privlačila stoga se priključuje Komunističkoj partiji. Na jednom su sretu Općinskog komiteta Komunističke partije na zagrebačkoj Pešćenici upoznaje Milana. Bandić je bio “politički radnik”, a Kojić predstavnik članova Partije iz tvornice konca Unitas. U toj tvornici koja je u svoje zlatno doba zapošljavala 850 radnika Kojić je proveo 11 godina od kojih sedam na mjestu direktora.

BRANIO HRVATSKU KAO DRŽAVLJANIN SRPSKE NACIONALNOSTI.

Kojić brzo napreduje i 1990. postaje financijski direktor te suvlasnik IGH-a. Iz direktorske fotelje IGH-a godinu dana kasnije kao dragovoljac se priključujeo brani Hrvatske iako je hrvatski državljanin srpske nacionalnosti. Upravo je ova neobična kombinacija česta inspiracija Kojićevih dosjetki na vlastiti račun. Veza njega i Bandića učvršćena je uprave tih ratnih godina.

„Bandić mi je pružio ruku 1991. godine. Ja sam bio na fronti, pokojna majka Jovanka nije radila, a pokojni otac Miloš nije dobivao penziju kao ni ostali umirovljeni oficiri iz JNA. Moja se ušteđevina istopila pa je Milan hranio i njih i moju, također pokojnu suprugu Biserku i našu tada šestomjesečnu bebu. Nismo mi jedini kojima je Milan tada pomagao. On se tih godina brinuo za još barem dvadesetak zagrebačkih obitelj“, kazao je Kojić za u jednom od razgovora zaVečernji list.

Postoje najmanje dvije stvari koje se tiču IGH i Kojića, a koje puno govore o njegovu karakteru. Prvo, sigurno je da nema mnogo ljudi koji su svoju udobnu i dobro plaćenu direktorsku fotelju dragovoljno zamijenili blatnim rovom, a nema mnogo niti tako lojalnih, da ne kažemo “trknutih” suvlasnika kompanija. Kojić je, naime, mogao postati, ali baš doslovno milijunaš, da je sve svoje dionice odlučio prodati u pravo vrijeme kada je cijena dionica IGH na Zagrebačkoj burzi bila "na nebu".

NIJE HTIO BITI LIDER U RASPRODAJU TVRTKE, A MOGAO JE POSTATI MULTIMILIJUNAŠ.

„U to je doba cijena dionica doista bila luda, ali odlučio sam tada prodati samo četvrtinu svog udjela. Tim novcem kupio sam si stan. Svjestan sam da bih da sam prodao sve postao multimilijunaš, ali nisam. Pa kakvu bih to poruku poslao da sam sve prodao? Ja sam bio i suvlasnik i član Nadzornog odbora IGH. Neprimjereno je da netko iz Nadzornog odbora bude lider u rasprodaji tvrtke“, objašnjava Kojić, ponosan što je i dan-danas vlasnik tristotinjak dionica svoje bivše tvrtke iako, ili baš zato, što one na Burzi trenutačno ne vrijede gotovo ništa.

Direktor financija u IGH ostao je čitavo desetljeće do 2000., kada u osvit novog tisućljeća, ali i velike političke promjene u Hrvatskoj, s Milanom Bandićem sada istaknutim SDP-ovcem, osvaja vlast i u Zagrebu i u državi. Poziv politike u tom je trenutku bio jači. Obnašao je dužnost vijećnika u zagrebačkoj skupštini još od 1995., ali je u klupi sjedio i par desetaka metara dalje u 4. sazivu Hrvatskog sabora i to u vladi Ivice Račana od 2000. do 2003.

U tom periodu dolazi i do njegovog uspona u Zagrebu. Dvijetisućite imenovan je pročelnikom Gradskog ureda za financije, ključnog "gradskog ministarstva" i na toj funkciji ostaje dugih 17 godina, ali u jednom je trenutku čak mogao postati i gradonačelnik.

Naime, nakon što je Milan Bandić morao odstupiti s gradonačelničkog mjesta jer je javnost doznala da je jedne siječanjske noći 2002. pijan sjeo u Range Rover, pa se onda zabio u Opel Vectru, a potom pobjegao s mjesta nesreće, u njegovu fotelju mogle su, iz formalno-pravnih razloga, sjesti samo tri osobe – Slavko Kojić, Vlasta Pavić i Ladislav Prežigalo. Ipak, ekonomist Slavko u tom je trenutku iskalkulirao da mu je bolje ostati gdje je, na mjestu Bandićevog pročelnika.

Iako je u SDP-u od početka i s Bandićem i drugima gradio zagrebački SDP “ab ovo”, Kojić nije niti trenutka dvojio što treba učiniti 2010. kada se SDP lomio na dva dijela – većinu lojalnu vrhu stranke na čelu sa Zoranom Milanovićem i Bandićeve “odmetnike”. Kojić je ostao lojalan svom prijatelju Milanu i ostao uz njega.

"Ne mogu mu ništa ni žega ni kiša na krilima vjetra on nastavlja put" - Sušac Blues Daleke Obale, možda bi i najbolje opisao biće Slavka Kojića. Desetci milijardi kuna prošli su "kroz ruke" šefa financija, a fotelja mu nije izmakla niti nakon Bandićevog uhićenja u listopadu 2014. Štoviše, Slavko je tada postao "gazda grada".

BIO JE GAZDA GRADA.

Gradski pročelnik za financije u neobičnoj se situaciji našao sa suprugom Danielom Franić. Naime, ona je mijenjala uhićenog Slobodana Ljubičića Kikaša na čelu Holdinga i to na Kikašev zahtjev, a Kojić je u isto vrijeme gradski pročelnik za financije i osoba za koju se smatra da nakon Bandićevog uhićenja de facto vodi Grad.

Neće tako ostati sigurno i to iz dva razloga: „nije dobro da gospodin Ljubičić koji je u pritvoru imenuje zamjenika, a drugo zato što je to moja supruga ispada da Kojić-Franić upravljaju gradom“ - rekao je za HTV tada Kojić i pozivao na izvanredne izbore kao najbolje rješenje.

Do izbora, nije došlo, barem ne izvanrednih. No, gradska su kola krenula nizbrdo. Afere koje su na počele izlaziti na vidjelo kao gljive nakon kiše. Kojić i Bandić sada kao članovi Stranke rada i solidarnosti osnovane 2015. godine, dobivaju još jedne izbore (2017.), ali suradnja prestaje.

Slavko Kojić s napunjenih 65 godina povlači se s mjesta pročelnika za financije, pod izlikom uvjeta za mirovinu, a izvjesnije zbog tereta suđenja koja su počinjala, a čiji je svjedok bio i Slavko. I tako je prvi puta on postao onaj koji odlazi. Čovjek koji se (retorički) potukao s imenjakom Linićem oko proračunskih novaca, i tako „pobijedio državu“ i prisilio imenjaka da Gradu vrati 337 milijuna kuna.

Nakon smrti "doživotnog" gradonačelnika, Slavko nije zatajio svog druga Milana. Ostao je član stranke i, iako nije u klupama u aktualnom sazivu skupštine, nastavio je otvoreno komentirati, sugerirati, analizirati i kritizirati novu gradsku vlast na čelu s Tomislavom Tomaševićem.

KOJIĆ JE NASTUPIO I NA „Večernjskovoj“ TV.  Malo sam gledao i "skinuo" neke zanimljive detalje. Barem mislim da će vam biti zanimljivi. Voditeljica Petra Maretić Žonja pitala ga je između ostalog o ŠANSAMA SOCIJALDEMOKRATA. Kojić je odgovorio:

„To pitanje je vrlo važno. Nije problem u njima, problem je u svim strankama koje su se svele na istu ravan s ostalima. Osim HDZ-a, nitko nema politički proizvod koji može ponuditi. Oni imaju taj nacionalni naboj i naboj konekcije s Crkvom i to ih drži na okupu. Zato se korupcija i klijentelizam odbija od njih. Mene zanima koja od tih stranaka naginje ka HDZ-u ili su jednostavno aktivisti. Vi imate zbrku u oporbi dok ne ponude neki proizvod. Mi smo svoj proizvod sigurno ponudili, a to je izgradnja grada. Prijesna je laž da mi to nismo napravili, čak smo i prelazili granice dopuštene mogućnosti. Osim samog pitanja, ja još nisam vidio nijednu ozbiljnu analizu koliko je trebalo biti potrošeno, ne od Peteka i ekipe. Mislim da su to bedastoće“.

KOJU BIST OCJENU DALI TOMAŠEVIĆU?

 „Rano je njemu dati ocjenu, siromah se nije još snašao. Recite vi meni što je dobro napravio. Poslijebandićevski Zagreb za početak izgleda jako prljavo. S jednom drobilicom koju će iznajmiti za tjedan dana, a stoji već sedam mjeseci. Njega, ekologa, iznenadile su činjenice da se za korištenje treba dozvola. Zaposlio je dva člana uprave koji su kvalitetni pa su pukli nakon nekoliko mjeseci. Ne znam kakav on natječaj raspisuje. Njegova prednost i odgovornost jest većina u Skupštini. Što se tiče stanja u gradu, mislim da će doći do problema u nedostatku izvora financijskih sredstava i nedostatka kapaciteta, no to nema veze s njim.

 TOMAŠEVIĆ SMATRA I DA BI ALEKSANDRA ZEC TREBALA DOBITI SVOJ TRG. SLAŽETE LI SE ?

„Ja sam pripadnik iste nacionalne manjine kao i pokojna Zec i s te strane trebao bih pokazivati značajniju empatiju od drugih. Mene muči to što imate još 400 djece koja su stradala i ja ne bih nikoga izdvajao tako da bih tu temu prepustio drugima koji se time bave.

Viktor Gotovac (SDP) s tim slučajem htio je privući pozornost. (kao i s izjavom da Zagrebu želi vratiti Titov trg). Što se tog trga tiče, ja sam iz obitelji antifašista. Meni svejedno Tito nikada nije odgovarao, poslao je mog oca za šefa skladišta jer je doveo svoju sestru u Istru koja se tamo udala i prebjegla. Tako sam ja došao u Ogulin, živio sam tamo i pobjegao bih od njega svaki put kad bi došao jer bi mi davao novce da se ošišam, a ja to nisam htio. Na fakultetu sam čitao poruke stradanja za koje sam mislio da su floskule. Pitao sam oca kod kuće što je to, a on mi je rekao da šutim jer se o tome ne može govoriti. Može vam se dogoditi da je netko i heroj, kao što je bio Tito za vrijeme Drugog svjetskog rata, a kasnije je i zločinac. Nanio je toliko boli na području Hrvatske. Ne bih mu dao Trg ili bismo išli na referendum u vezi s time“.

„TREBA LI I BANDIĆ DOBITI SVOJ TRG ?

 „Slična je stvar i s Tuđmanom. On četiri puta nije dopustio formiranje gradske vlasti u Zagrebu. On je dobio trg i trebao ga je dobiti, a za Bandića će se pokazati da je zaslužio barem ulicu, ako ne već i trg“.

P.S.

Kada sam vidio da je izabran za predsjednika stranke, nazvao sam ga i pitao: „Dobro Mutavi, koji će ti to k...c to. Kaj ne moreš živit ko čovik bez zajebancije i živciranja. Sadi na Vespu, vozikaj se po Zagrebu i uživaj. Zavridil si“.

„To sam i namjeravao ali su mi moji doma rekli – daj kreni se, radi nešto" veli mi Kojić. "Nećeš valjda samo sjediti, gledati TV i jesti kokice.  Poslušao sam ih i sada sam tu, gdje jesm. Da li je to bila kriva odluka, još ćemo vidjeti".

Ajd' sretno Mutavi. Kad si već navalil.......

Zagrebčani im dali povjderenje par puta.

Na "Večernjakovoj" TV.

Šef je nešto izvalio u svom stilu. Kojić - o Bože moj.......ne bi se štel mešat

"Večernjakova" TV.  Voditeljica Petra Maretić Žonja i Slavno Kojić.

Moja preporuka - zajevi politiku. Sjedi na Vespu i uživaj. Zaslužio si.

Vrijeme "kad je rock bio mlad". Dom JNA. Nečija maturalna zabava. Nemam pojma koja je godina. Svirali zajedno Tornado i Optičari. Na fotkici a sijeva na desno - Jadranko Gerovac - Gery,  Ratko Rubeša - Ralac,  Ivan Blažina - Ica, Slavko Kojić - Mutavi i Nebojša Magdić - ljepotan. Nešto sam zabrinut kako ćemo podijeliti lovu.......

19. 12. 2021.

Izvor Večernji list

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće