"Cesarovac sa četiri strane, sve zajedno u srce mi stane" (nm)
Cesarovac za mnoge generacije Ogulinaca znači više od zdenca na kojem se umorni putnik mogao napojiti. On je simbol grada, dio njegove vizure. U sjećanjima nekadašnjih dječaka on je mjesto s kojega si lijepo mogao imati cijeli nekadašnji Korzo pod kontrolom. Cesarovac je bio i mjesto prvih ljubavi. Tamo su se otkrivale male slatke tajne i mnogi, danas već zaboravljeni Ogulinci, upravo tu su smišljali lijepe priče o životu "negdje drugdje". I odlazili su. Vraćali su se rijetko, pa rjeđe, pa nikako. A nama su prepustili brigu o Vrelu svog, i našeg djetinjstva. I djetinjstva onih prije nas.
Sada su uz Cesarovac „neki novi klinci“. I oni snuju svoje prve ljubavi i smišljaju neke nove životne priče o životu „negdje drugdje“!. I oni će jednoga dana otići i vraćati se sve rijeđe, pa rijeđe, pa više nikako. A onima koji ostaju, ostaviti će brigu o Cesarovcu. i……..tako unedogled. Priča je ista, Cesarovac je isti, samo su druge djevojčice i dječaci.
Kada je Ogulin dobio prvi vodovod, vrelo Cesarovac dao je izgraditi ogulinski pukovnik Stevan Šupljikac 1847. Doduše, na vrelu piše i ovo: "Sagradjen i otvoren blagim otčinskim nastojanjem preuzvišenog gospodina zapov. generala FRANJE baruna FILIPOVIĆA godine 1882. Sada, tko ga je točno sagradio i kada, Bog dragi zna.
Vodovod je najprije išao trasom Turkovići – Puškarići – Markovići / Mikasi - desna obala rijeke Dobre - Ogulin. Voda je u početku tekla drvenim cijevima, koje su poslije zamijenjene glinenim.
Nakon izrađene željezničke pruge Karlovac – Rijeka 1873. i ceste za Novi Vinodolski 1878., izgrađen je novi vodovod trasom Turkovići - Sv. Petar – Zagrad - Ogulin 1882. glinene cijevi su zamijenjene željeznim cijevima a izvor Cesarovac dobio je današnji oblik.
Još uvijek je u modi kao okupljalište mladih Ogulinki i Ogulinaca.
Photo by Nešo-Skorašnik
7. 7. 2023.
Nebojša Magdić