KORZO - ŠTO JE TO ?

Kategorija: PRICE

 Jedne večeri, ovoga hirovitog kišnog ljeta, ničim izazvan, bježeći valjda od televizije, ili, ne daj Bože žene, odlučim malo, onako bez veze, prolunjati gradom.  21 je sat. Polovica tjedna. Grad kao da već sniva svoj san. Poput, u trenutku vremena zamrznute, od svih zaboravljene, krajiške kasabe. Čudnovatno puste. Ljudi povučeni u intimu svojih domova. Tek po koji rijetki prolaznik. Tiho je, i grad izgleda lijepo. Crkva, Cesarovac, park, vodoskok u njemu, spomenik kralju Tomislavu, decentno obnovljeni hotel Frankopan, osvijetljen Frankopanski kaštel, kiosk Tiska, kiosk Hrvatske lutrije i ……. u zraku miris noći jednog kišnog ljeta. A onda mi, onako nekako, iz čista mira, negdje duboko iz podsvijesti izroni slika tog istog grada, nekih, sada već, dalekih godina. Crkva je Bogu hvala na svom mjestu, vrelo Cesarovac isto tako, park je još uvijek onaj nam dragi i stari, stogodišnji. I vodoskok je u njemu, i Tomislav. Nema kioska Tiska, kula nije osvjetljena, umjesto hotela Frankopan, oronuo hotel Kapela i pred njim legendarna lipa a ispred parkiralište sa par hrđom načetih i rashodovanih Autotransovih autobusa. I kino„Partizan“. S  neonskom reklamom, tih dalekih godina, čudom od tehnike. A u gradu drugo čudo – čovjek na čovjeku. Prvomajskom ( danas Frankopanska, a prije Nikolićeva i Gospodska ), lagano, reć' bi nekako lijeno, teče ljudska rijeka, zvana K O R Z O.

 

STOŽAC - NOVO SKLONIŠTE

Kategorija: PRICE

 


U ovo čudno vrijeme depresije i općenarodne tjeskobe, kada nam se više gotovo ništa ne mili, kada smo bezvoljni i razočarani svime što nam se događa, nekako nestvarno djeluje da netko, onako, iz čista mira, radi nešto besplatno za opće dobro. Jebo te, gdje to još ima. Ne odustaj. Čitajte.

MISA ZA SINIŠU I ZRINKA

Kategorija: PRICE

Bože kako vrijeme prolazi. Kako brzo zaboravljamo neke stvari. Neke drage ljude. Neke dečke kojih više nema. A još kao da su jučer, puni životne radosti i planova, s osmijehom koji se pamti, bili tu pokraj nas, na ulici, u kafiću, diskaču… Na prvoj jutarnjoj kavi, s pričom nekim životnim brigama, s pričom o prvim ljubavima, željama, nadanjima. Bili su dio nas i ovoga grada. I onda otišli. Da se više ne vrate.

 

Ovo je samo jedna crtica koja služi kao najava. Jedna od tisuća tužnih priča, tisuća sudbina, tisuća ljubavi i hrabrosti koje su stvarale Hrvatsku. 91. je godina. Siniša i Zrinko Rendulić, Roberto, Franjo, Branko, svi pobrojani u Fotomonografiji poginulih, poput mnogih prijatelja odlaze u neizvjesnost, u rat za Domovinu. Bez kalkulacija. Bez računice. Samo nošeni nekim nedosanjalim snom . Vođeni čudnim osjećajem u srcu, odlaze na put bez povratka. Njih 125. Ostavljaju najdraže da bi ostvarili san predaka. Sada žive u sjećanjima svojih roditelja, djece, supruga…….Mi drugi, mi njihovi prijatelji, svakim ih se danom nekako, sve rijeđe sjetimo. Tek prilikom tužnih obljetnica odlaska s ovoga svijeta.


P.S.

Nikako da postavim sliku u cjelini. Zato prepisujem tekst koji  se ne vidi na desnoj strani.

8,15 sati - Sv. Misa u Svetištu Gospe od čudesa koju predvodi vojni kapelan o. Viktor Grubeša iz vojne kapelanije sv. Patra i Pavla u HRZ-u i PZO-u na Plesu u Zagrebu.


Još jedan P.S.

Robi mi je iz Zagreba poslao smanjenu fotku pa ima cijelu sliku. Hvala Robi.


18. 9. 2014.

Ogulin u srcu

 

RADIO OGULIN - 49 GODINA I ETO POLA STOLJEĆA

Kategorija: PRICE



28. OŽUJKA,  DALEKE 1965. GODINE,  IZ RIJETKIH RADIO APARATA U OGULINU, ČULO SE:

“ Ovdje radio stanica Ogulin, eksperimentalni program. Ovo je prva emisija naše radio stanice. Od danas možete nas slušati svaku nedjelju od 10 sati na srednjem valu i valnoj dužini od 197 metara“.


POČETAK RADIJA U NAŠEM GRADU

Kategorija: PRICE


Moj radio marke Siemens 12 GV, kojeg je deda kupio davne 1940. godine. Još radi.


Ovo moje sranje od pisanije, niti je blog, niti je portal, već i jedno i drugo. Ili bolje, ni jedno ni drugo.