U Saborskom obilježavaju još jednu tužnu obljetnicu. I tako iz godine u godinu. Vijenci, svijeće, cvijeće. I bol, i presahnule suze. I sjećanje na one kojih više nema ali su zauvijek uzidani u temelje slobode Saborskog. 12. 11. 1991. godine, u mjesto su ušle četničke horde potpomognute zločinačkom JNA, porušili sve do temelja i masakrirali civilno stanovništvo.
Samo Saborčani znaju kroz kakvu su Kalvariju prošli, koje su tuge još u njima i koliko kršćanske snage imaju, da oproste svojim krvnicima. Još nam je u živom sjećanju ona mračna, čudna i sumorna atmosfera iščekivanja u gradu te godine. Danima se sa strahom očekivala vijest da je Saborsko palo. Svi smo onda bili s tim ljudima, njihovim strahovima i junaštvom, njihovim patnjama i nadanjima. Pred dva desetljeća, nešto se je strašno događalo u zabitima Kapele, neki su hrabri ljudi, prepušteni sami sebi branili svoja vjekovna ognjišta i komadić hrvatske Domovine. Žene su ostajale bez muževa, majke bez sinova. Saborsko je bilo i ostati će simbol otpora i borbe. Jedan od branitelja se prisjeća:
" Na današnji dan (12.11.1991.) „komšije“ iz Ličke jesenice i Plaškog, krenule su u krvavi pohod na Saborsko, gorilo je 500-700 kuća, gospodarski objekti, gorile su dvije crkve, gorila su groblja. Sve je gorilo što se je moglo spaliti. Počelo je u 9,oo sati, vrijeme je bilo slično današnje, bilo je malo snijega, bio je paklenski pritisak. Svi smo osjećali da će se to dogodit. Oni koji su ostali nakon upada četničkih i jugoslavenskih snaga u Saborsko, civili, oni koji nisu nosili puške i koji su vjerovali t. zv. Jugoslavenskoj armiji, ubijeni su. Njih 58. Poginulo je i 15 branitelja a 150 ih je ranjeno. Mjesto je sravnjeno sa zemljom.“
Godine su prošle su od tog tragičnog događaja. I crkva, i kuće, i škola - sve je ponovno tu. Sve je izgrađeno. Ali nekih više nema. Otišli su da bi djeca živjela u slobodi i miru. Samo je u srcima ljudi ostala bol, ona tiha i neizmjerna bol koja nikad ne prolazi. Ostale su tuge, ostale su crne marame. Saborsko tuguje i pamti.
P.S.
U sjećanje na žrtvu Saborskog, danas 11. studenoga u 18,oo sati, u župnoj crkvi Sv. Križa biti će služena sveta misa a nakon mise na Trgu hrvatskih rodoljuba biti će položeni vijenci i upaljene svijeće.
Večeras u 18,oo sati, u crkvi Svetog Ivana Nepomuka biti će „Večer sjećanja na žrtve Saborskog“ i odavanje počasti svim saborčanskim žrtvama i žrtvama Domovinskog rata.
Sutra, 12. studenoga, u 9.30 sati u Saborskom će se formirati kolona sjećanja kod škole, odakle ide do spomen obilježja kod masovne grobnice gdje će biti položeni vijenci i upaljene svijeće, te održan kraći komemorativni program – „Poginuli u mislima i srcima“. Program se nastavlja u 11 sati svetom misom u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka, koju će predslaviti mjesni župnik don Goran Antunović i svećenici Ogulinskog i Slunjskog dekanata
11. 11. 2020.
Nebojša Magdić
Jer i prije ovog posljednjeg rata bio je jos jedan rat a prije toga rata jos jedan, itd.
Svi ti ratovi su iza sebe ostavili zrtve i stradanja, no zivot ide dalje,zivima se valja potruditi da ne dodje do novog rata,a to se sigurno ne radi na nacin koji sugerira ovaj tekst i neki od komentatora.
Nekada najveci i najljuci neprijatelji Frnacuska i Njemacka, nakon stogodisnjih ratova potpisali su Jelisejski sporazum i danas su lokomotiva ujedinjene Europe.
Taj sporazum o buducnosti i zavrsetku ratova nije pao sa neba, De Gol i Adenauer su 5.godina pripremali tocke tog ugovora sa citavim timovima strucnjaka od povijesti do ekonomije.
Dakle,od 1990.godine rodjeno je 30.novih generacija, tu djecu ne treba opterecivati nasim pogreskama i ratovima,vec ih nauciti da je rat katastrofa koja nam se vise ne smije ponoviti.
Svako podsjecanje na ta dogadjanja, danas 30. godina kasnije nemaju smisla,iracionalna su za sve osim za clanove obitelji stradalih a oni mogu u miru i tisini odati pocast i prisjetiti se svojih najmilijih, za to im ne treba posrednik u vidu drzave ili crkve.
Komemoracije i okupljanja te pozivanja na iste,nisu racionalna,jednostavno nisu inteligentna,pogotovo u ovom trenutku pandemije virusa Covida 19.
Pismo vođe Srba bez kajanja
“Nudili smo narodu u Saborskom da predaju oružje i formiraju civilnu vlast, i sve je to odbijeno. Sada Saborskog nema i vjerojatno ga nikad neće ni biti. Neka to bude opomena svima onima koji su mislili silom nametnuti svoju vlast srpskom narodu. Ako nećete milom, hoćete silom. Protiv zla, zlo činiti nije zlo”.
Popis žrtava u Saborskom:
1.Ivica Matovina, rođ. 20.02.1969. poginuo, 06.09.1991.
2.Stipe Matovina, rođ. 21.09.1968. poginuo, 06.09.1991.
3.Marko Krizmanić, rođ. 06.08.1959. poginuo, 02.11.1991.
4.Milan Čorak, rođ. 03.04.1961. poginuo, 02.11.1991.
5.Joso Matovina, rođ. 01.01.1963. poginuo, 02.11.1991.
6.Petar Matovina, rođ. 25.06.1968. poginuo, 02.11.1991.
7.Ante Kovačić, rođ. 15.12,1960. poginuo, 02.11.1991.
8.Ante Dumenčić, rođ. 13.10.1962. poginuo, 12.11.1991.
9.Darko Dumenčić, rođ. 09.03.1970. poginuo, 12.11.1991.
10.Ivica Dumenčić, rođ. 13.08.1972. poginuo, 12.11.1991.
11.Mate Špehar, rođ. 29.05.1960. poginuo, 12.11.1991.
12.Slavko Sertić, rođ. 15.02.1942. poginuo, 12.11.1991.
13.Nikola Sertić, rođ. 00.00.0000. poginuo, 12.10.1991.
14.Petar Bićanić, rođ. 13.10.1935. ubijen, 12.11.1991.
15.Milan Bićanić, rođ. 03.07.1927. ubijen, 12.11.1991.
16.Nikola Bićanić, rođ. 17.02.1928. ubijen, 12.11.1991.
17.Ana Bićanić, rođ. 06.05.1924. ubijena, 12.11.1991.
18.Marko Grdić, rođ. 10.12.1906. ubijen, 12.11.1991.
19.Mande Kovačić, rođ. 13.05.1911. ubijena, 12.11.1991.
20.Marija Krizmanić, rođ. 20.07.1921. ubijena, 12.11.1991.
21.Ivan Luketić, rođ. 16.06.1950. ubijen, 12.11.1991.
22.Milan Matovina, rođ.11.08.1940. ubijen, 12.11.1991.
23.Slavica Matovina, rođ. 09.04.1950. ubijena, 12.11.1991.
24.Marija Matovina, rođ. 11.09.1909. ubijena, 12.11.1991.
25.Lucija Matovina, rođ. 11.05. 1906. ubijena, 12.11.1991.
26.Mate Matovina, rođ. 15.04.1895. ubijen, 12.11.1991.
27.Marta Matovina, rođ. 26.09.1918. ubijena, 12.11.1991.
28.Ivka Sertić, rođ. 21.12.1912. ubijena, 12.11.1991.
29.Luka Sertić, rođ. 23.08.1919. ubijen, 12.11.1991.
30. Kata Sertić, rođ. 07.10.1910. ubijena, 12.11.1991.
31.Jure Štrk, rođ. 03.02.1932. ubijen, 12.11.1991.
32.Petar Vuković, rođ. 11.07.1932. ubijen, 12.11.1991.
33.Jelena Vuković, rođ. 14.08.1930. ubijena, 12.11.1991.
34.Jure Vuković, rođ. 17.12.1929. ubijen, 12.11.1991.
35.Marija Vuković, rođ. 19.08.1930. ubijena, 12.11.1991.
36.Jure Vuković, rođ. 30.06.1930. ubijen, 12.11.1991.
37.Ivan Vuković, rođ. 01.09.1931. ubijen, 12.11.1991,
38.Jelena Vuković, rođ. 24.10.1921. ubijena, 12.11.1991.
39.Kate Matovina, rođ. 05.03.1920. ubijena, 12.11.1991.
40.Kata Matovina, rođ. 04.11.1922. ubijena, 12.11.1991.
41.Joso Štrk, rođ. 19.01.1934. poginuo, 12.11.1991.
42.Ivan Matovina, rođ. 28.08.1930. ubijen, 12.11.1991.
43.Marija Krizmanić, rođ. 29.06.1902. ubijena, 12.11.1991.
44.Kate Grdić, rođ. 20.07.1930. ubijena, 12.11.1991.
45.Polde Conjar, rođ. 05.01.1895. ubijen, 12.11.1991.
46.Kate Dumenčić, rođ. 02.08.1930. ubijena, 12.11.1991.
47.Nikola Dumenčić, rođ. 24.04.1930. ubijen, 12.11.1991.
48.Josip Kovačić, rođ. 05.06.1913. ubijen, 12.11.1991.
49.Joso Matovina, rođ. 21.05.1968. poginuo, 05.09.1995.
50.Mate Galović, rođ. 29.07.1963. poginuo, 13.09.1993.
51. Marko Šebalj, rođ. 1970. poginuo 6.9.1991.
Zar bi po vama trebalo ovo zaboraviti. Zar bi trebali zaboraviti na svoje najbliže srećom preživjeli sinovi, kćeri, očevi, majke, supruge...Zar bi trebali s našim krvnicima možda slaviti ovaj tragični dan.
Hvala g. Magdiću na ovom tekstu koji nas podsjeća na tragediju. Da oprostimo ali da ne zaboravimo.
Misljena sam da bi se nakon 30.godina mogli i morali polako orijentirati ako ne bas na buducnost, onda bar na sadasnjost.
Naime, u drugom svjetskom ratu koji je zavrsio 1945.godine, poginule su desetine milijuna ljudi,30. godina kasnije, dakle 1975. godine o tom ratu vise niko nije pricao niti potencirao bilo ciju krivnju za bilo sto.
Rat je najveca ljudska nevolja i trebali bi sve ciniti da slavimo i komemoriramo oprost,mir i dobrotu.Ovaj tekst apsolutno nije na tom tragu.Rat je lancana reakcija mrznje i zla,odnosno ljudskih katastrofa u kojima svi gube.