- Detalji
- Kategorija: OGULIN
Par mjeseci ništa nisam pisao. Ono, čovjek se jednostavno zamori. Ili, zasiti. Svejedno. I umjesto da se odmaram od svih tih internetskih idiotarija, ja bacio oko malo na te društvene, torbe, cekere, mreže, portale ili forume, kako hoćete. A tamo, ljudi moji, svega i svačega.
Zajednički nazivnik, onako na prvu, odmah pokazuje da nas okružuje beznađe, depresija, primitivizam, zloba, jal, malograđanština, mržnja. A posebice je unisono OGORĆENJE na sve oko sebe – ogorčenje na poslodavce, na bogataše, vječite sindikaliste, na trgovce , na EU, na bankare a posebno, na političku elitu. Kako vladajuću, tako i oporbenu.
A ako zanemarimo smeće i histeriju oko njega, ogorčila me je rasprava oko najvažnije sporedne stvari na svijetu – nogometa. Točnije oko izbornika Dalića i Bilića. Dakle, tu komentara da ti pamet stane.
Za radikalne ljevičare, najuspješniji selektor Zlatko Dalić, obični je „masni smrad“, „hercegovački crkvenjak“, „kruničar“ zbog isticanja vjere i nošenja krunice na tekmama repke, „HNS-ov uhljeb“, „Livnjak-Bosanac“, onako, u pejorativnom smislu. I to samo zbog činjenice da je rođen u Livnu (BiH), kritičari i regionalno obojeni neistomišljenici znali su ga etiketirati i vrijeđati na temelju njegova podrijetla, onako posprdno. I sve u tom tonu. Usprkos činjenice da je neuspješniji. Usprkos osvojenim medaljama. Što će vjerujem, netko drugi teško ostvariti. Gotovo nemoguće.
Ni legenda Vatrenih iz 1998., Slaven Bilić, nije bolje prošao. Sa notorne desnice udaran je istom mjerom kao Dalić. Te nije dovoljno dobar Hrvat, te kakvo je to Yugo ime - Slaven, pa nije vjernik, pa nije domoljub, pa ne voli Tompsona i sve u tom stilu. I ako je čovjek, dok je u prvom mandatu kada je vodio repku, u play listu stavio na prvo mjesto upravo Tompsonovu „Lijepa li si“, a Bilić je privatno organizirao dolazak karizmatičnog svećenika Zlatka Suca u reprezentativni kamp u austrijskom Bad Tatzmannsdorfu, gdje je velečasni Sudac služio misu za stručni stožer i igrače. Bilić je tada medijima potvrdio da je dobar prijatelj sa Sudcem i izjavio da su im te molitve dale veliku duhovnu snagu. Ali to zadrtim desničarima ništa nije značilo. Njima Bilić jednostavno ne valja. Kao onim drugima, Zlatko Dalić. I da. Bilić je sa Štimcem, Asanovićem i drugim igračima Hajduka, 1990., kada se još nije znalo što će biti, na turneji „Bilih“ po Australiji, skinuo sa dresa crvenu zvijezdu i postavio već pripremljen hrvatski grb. I opet, ne valja.
Bojim se da nas je netko, igrajući se sa čarobnom staklenom kuglom, studiozno pripremio za podjele. Pa jedni vjeruju u Boga, drugi su ateisti, jedni su nacionalisti i šovinisti a drugi kozmopoliti i apatridi, jedni su ustaše, drugi partizani i četnici, jedni mesojedi, drugi vegetarijanci, jedni piju k'o ludi, drugi apstiniraju, jedi vrijedni ko mrav, drugi jebivjetri k'o cvrčak i sve tako.
Tako nas je netko podijelio, onako baš maštovito, na „Dalićevce“ i „Bilićevce“. I ako i jedni i drugi, skačemo iz fotelja, grlimo se i urlamo kad padne gol. I tučemo po pivčugi. Pa makar bila i ona, Bitorajčeva Žuja.
Nerealni, i najpametniji kakvi već jesmo, nikako priznati da je završila jedna nogometna bajka, u kojoj, ma tko bio izbornik, bez problema je mogao napraviti rezultat.
Vatreni su dostigli vrhunac. I što sada. Treba napraviti oštar, kirurški rez, treba nam nova energija, kartaški rečeno – novi „mišung“. Treba uspostavljanje nove hijerarhije na terenu, i krvavi rad barem tri četiri godine, da bi se vratili na velika natjecanja, na pravi način“.
Sve ostalo je laprdanje, demagogija i ne razumijevanje nogometa i nogometne igre. Jer ne zaboravite, nismo mi Španjolska, Francuska, Brazil ili Engleska, da imamo bazen od 50, 60, 70 igrača vrhunskih igrača, pa ko na vrpci, na dnevnon bazi proizvodimo vrhunske sportaše.
Dakle, strpimo se i nadajmo.
29. 10. 2026.
Nebojša Magdić
- Detalji
- Kategorija: OGULIN
Brana duga 580 metara. Sada dok se ne smije, provezao sam se njenom čitavom dužinim. Izdržala mene i Suzukija pa vjerujem da će izdržati nešto više od šest milijuna kubika vode.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Brana u Turkovićima je pred završetkom. A taj završetak kasni skoro tri godine (31. prosinac 2023). Preostaju samo sitni detalji i dugo očekivani projekt, konačno će biti gotov. Mislio sam da ovo, nikada neću napisati. Ali eto, Bogu hvala, i to se dogodilo. Tisuće Ogulinaca kojima je „nestašna“ Dobra, redovito plavila kuće i gospodarske objekte i nanosila velike štete, konačno mogu odahnuti. O tome sam pisao toliko mnogo, da bi mirne duše mogao izdati podeblju knjigu. Samo da nađem izdavača.
A cirkusa oko retencije, bilo je koliko voliš. Prvi problem bili su imovinsko-pravni odnosi. Na mjestu retencije je oko 500 privatnih čestica, a zemljišne knjiga do zla Boga nesređene. Pa onda izvlaštenje. Većina je bila zadovoljna s ponuđenom cijenom otkupa, ali uvijek su tu i oni, kojima ništa nije po volji, pa su pokretali dugotrajne postupke izvlaštenja. Kako bi se proces ubrzao, Grad Ogulin i Hrvatske vode, formirali su posebne pravne timove koji su izravno na terenu s građanima rješavali problematiku čestica. Pa se je to relativno brzo riješilo.
E tu onda pokazala hrpa problema. Trebalo je izmjestiti magistralni vodovod, pa izgraditi pristupne ceste, pa izmjestiti dalekovod, pa izmjestiti elektro-energetske instalacije, pa izmjestiti telekomunikacijske vodove i na kraju, zaštititi željezničku prugu. Tu su se iz HŽ više puta žalili na postojeće projekte, pa je i to znatno usporilo izgradnju brane.
A sve je zapravo ozbiljnije počelo, kada nas je 7. listopada 2017. godine, za još jedne poplave, posjetio premijer Andrej Plenković, koji je, nakon što je upoznat s problematikom bio kratak i jasan: „Ključ rješenja za ovo područje je izgradnja retencije kod Hreljina. To je strateški projekt“.
I onda je krenulo. 25. veljače 2019. godine. Na izgradnji zaštitnog armirano-betonskog zida oko ribnjaka Vitunj, zabijena je „prva lopata“.
A pošto sam redovito bio u kontaktu sa svojim izvorom u Hrvatskim vodama, zapravo, bio sam dosadan u nastojanju da doznam kada će sve krenuti i obavijestim javnost, javljeno mi je – dolazi, radovi kreću. Tako da sam sav sretan, upravo ja, prvi objavio tu informaciju i fotografije s ribogojilišta. O tome, da se nešto veliko radi u gradu, moj dragi Grumfić, kao gradonačelnik, nije imao pojma. Po tome se vidi kako je visoko kotirao u Hrvatskim vodama.
I tako se priča, konačno približila kraju. Nasuta brana koja je bila predviđena za 17,5 metara visine, nešto je manja, 14,5 metara, u kruni široka pet metara i duljine 580 metara. Podignuta je do razine na kojoj, prema tvrdnjama Hrvatskih voda i izvođača, čak i u slučaju ekstremno visokih vodostaja, može ublažiti vodni val i spriječiti plavljenje uže jezgre Ogulina. Akumulirati će 6,27 milijuna kubičnih metara (m³) vode. Radi usporedbe, jezero Sabljaci akumulira oko 4 milijuna kubika, a Bukovnik znatno manje - 245.000 tisuća.
Sve skupa koštati će oko 31 milijun eura a većinu, od 85 posto sredstava, pokriti će EU fondovi. Preostalih 15 posto, ide na teret Hrvatskih voda.
P.S. Zovem vas sve na otvorenje brane. Božo Snoopy sve plaća.
Evo malo sličica
Čekali, čekali pa dočekali. Fala lipo toj Evropi i timi njiovi fondovi iz kih su nam dali novca. A fala i Rdvckim vodam, kao su i oni palo "potfutrali."
22. 10. 2026.
Nebojša Magdić
Photo by Nešo - Skorašnik
- Detalji
- Kategorija: OGULIN
Pred više od pola godine, prestao sam pisati na blogu. U gradu je nastala konsternacija. Zaprepaštenje. Nevjerica. Očaj. Hitno je sazvan sjednica Gradskog vijeća. Zasjedali su HDZ-ovci a i oni drugi, grozničavo tražeći rješenje važno za Grad koji raste.
Drastično je porasla uporaba antidepresiva, potrošnja alkohola digla se za 370 %, vlakovi počeli kasniti (ups), povećala se inflacija, sedam puta je gorio Sodol i ……. No dosta zajebancije. Sada za ozbiljno.
Već tamo u siječnju počeli su se na blogu Ogulin u srcu, javljati problemi. Neke su objave jednostavno nestale, da bi se onda odjednom vratile. Onda su objave ostale, ali slike su nestale. Pa je onda, u nekoliko navrata, blog blokiran. I tako neko vrijeme, da bi pred pola godine sve otišlo v rit. Pa sam stavio blog u mirovanje. Posumnjalo se na virus, a onda i da je blog hakiran. Sada, koji je razlog ne znam, ali nastala je prava zbrka. Najviše mi je u svemu žao, što je u nepovrat zauvijek nestalo nekoliko tisuća fotografija, objavljenih od početka bloga „Ogulin u srcu“. Netko ih je, ili nešto, zauvijek uništio. Uz najbolju volju, administrator ih nije uspio spasiti i vratiti. A upravo su fotografije, u kombinaciji s tekstom, imale svoju težinu. Uz to, na par dana nestali su i svi tekstovi, ali ih je admin, uz puno napora uspio povratiti. Nažalost bez fotografija. Tako da sada imate „gole“ tekstove.
I format je, kako vidite, drugačiji. No pojavio se i problem komentiranja, što je vama, dobro vas poznam, najbitnije. Ima još nekih nedostatka i to ćemo pokušati riješitionako u hodu, ii nadam se da ćemo uspjeti.
Bog i fala, i nemojte kaj zamerit.
21. 10. 2026.
NebojšaMagdić
- Detalji
- Kategorija: OGULIN
Javljati se, pisati, izložiti verbalnim udarcima sa svih strana, voditi virtualni rat s onima koji te iz bilo kojih razloga mrze, koji ne
uvažavaju ama baš ničije stavove, sukobljavati se svakodnevno s nekim imaginarnim likovima da bi istjerao pravdu u koju
vjeruješ, čisti je mazohizam.