Nakon što je vlada na nekoliko tjedana pokazala malo empatije prema našim praznim džepovima i zamrznula cijene goriva, prije desetak dana, ta je odluka ukinuta. Pa je prošli tjedan gorivo malo pojeftinilo. No od ponoći, opet Jovo nanovo - skuplje.
Litra benzina i litra dizela, sad koštaju više od 11 kuna. Kažu da su to najveće cijene u povijesti.
Premijer kaže: „Živimo na slobodnom tržištu“. En ti tržište. Po tom tržištu Hrvati plaćaju jednu od najvećih, a po nekim izračunima i najveću, cijenu naftnih derivata u EU, s obzirom na dohodak. To znači da je, iako je primjerice u Njemačkoj litra goriva skuplja nego u Hrvatskoj, s obzirom na to koliko Hrvati imaju manje plaće od Nijemaca, u Hrvatskoj realna cijena puno veća.
Malo surfam po netu da bi bio pametniji, pa tako saznajem da se cijena goriva sastoji se od nabavne cijene, premije energetskog subjekta (marže), trošarine (s uključenim naknadama za HAC, HC i HŽ) i poreza na dodanu vrijednost (PDV). Najznačajnije stavke u strukturi maloprodajne cijene goriva čine nabavna cijena i posebni porezi (trošarine).
Odmah poludim, i za takvu situaciju, instiktivno optužim pohlepne naftne kompanije i ogromne marže koje ostvaruju.
No priča je ipak drugačija. Istina je sasvim suprotna.
Prema analizi tržišta naftnih derivata koju je prije nekoliko godina izradila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, nabavna cijena goriva je između 30 i 35 posto iznosa koji plaćamo na benzinskoj postaji.
Trgovačka marža je između 5 i 10 posto. Najveći dio cijene se odnosi na davanja državi. 20 posto cijene se odnosi na PDV, a 35 - 40 posto na razne trošarine. Znači da čak preko 60 posto cijene koju građani plate za litru goriva, odlazi državi. Točnijde, od 11 kuna po litri, „maznu“ nam 6.6 kuna.
Pojašnjava mi prijatelj koji je bio u nekakvom Odboru u INA-i, da je trenutna visina trošarina na naftne prerađevine obični državni reket. Nije problem samo visina tih trošarina ,nego i ono, što se tim financira, a to su često državne zombi-kompanije koje preživljavaju isključivo uz pomoć reketarenja građana RH a. A u tim kompanijama imaju i dobre plaće i odbre otpremnine.
S obzirom na relativno najveću cijenu goriva u EU, država bi se trebala odreći svog velikog dijela kolača. Privremeno ukidanje svih trošarina na naftne derivate bi olakšalo život svim građanima, posebno onima koji svakodnevno prelaze velike udaljenosti do mjesta rada. Visokim trošarinama država kažnjava sve radnike, a ionako im oduzima velik dio bruto plaće.
Iako je tužna činjenica da država prvo radniku oduzima velik dio bruto plaće, da bi ostatak (neto plaću) oduzela kroz PDV, trošarine i druge namete, bilo bi lijepo da se u nadolazećim teškim vremenima odrekne bar malog dijela onoga što smatra da joj pripada.
Ali bojim se da taj film ne bumo gledali.
Nove cijene. Do kada.......
Kako je dobro, vidjeti grafiti......."Za ona dobra, dobra, stara vremena........."
14. 12. 2021.
Nebojša Magdić i Net.