IZLOŽBA FOTOGRAFIJA - "GRAD I LJUDI", JAKOBA JAŠE LUIĆA.

Demencija, ne znam što bi drugo bilo, čini da stalno nešto fušam. Tako sam u zadnjih mjesec dana napisao tri posta: o novoj pročelnici u gradskoj upravi,  o buci i prašini iz Bjelina i o izložbi Jaše Luića. Napišem tekst, spremim ga i ....... zaboravim ga objaviti. Valjda je to znak da se ostavim ovog, čoravog posla. Sada s malim zakašnjenjem, evo posta o izložbi „Grad i ljudi“.

Zavičajni muzej Ogulin i Katedra Čakavskog sabora Modruše, za ovogodišnji Noć muzeja, „počastili“ su nas jednom lijepom izložbom fotografija – Grad i ljudi, ogulinskog majstora fotografa, Jakoba Jaše Luića  (1930-1995). Luić je starijim Ogulincima dobro poznat, jer osim svog posla fotografa, ostavio je traga i u društvenom životu grada.

Još tamo daleke, 1952. godine, nakon što je glumio u kazalištu u Osijeku, polagao je i položio prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti, zajedno s velikanima hrvatskoga glumišta, Vanjom Drahom i Fabijanom Šovagovićem, ali kao politički nepodoban, nije dobio stipendiju.

1953. položio je majstorski ispit i sa nepune 23. godine, postao najmlađi majstor fotograf u Jugoslaviji.

U Ogulin dolazi 1954. godine i posredovanjem moje drage učiteljice Anke Žgela i njenog brata Slavka, priključuje se Amaterskom kazalištu, i tu kao glumac i redatelj, ostavlja dubok trag.

Jaša se bavio i novinarstvom. Bio je stalni dopisnik riječkog Novog lista.

Igrajući u kavani kod Bađeka biljar s legendom ogulninske gimnastike, Emilom Čavrakom, upoznaje njegovu kćer Đurđicu, sa kojom se vjenčao 1956. godine. Dobili su dvije kćrke – Dubravku i Andrinu.

Ideju o jednoj ovakvoj izložbi, već dugo vremena, „imao je u glavi“, sporitus muovens Katedre Čakavskog sabora Morduše,  neumorni Zvonko Trdić. I sada je, sve uz pomoć svoje kćerke Marije, koja je, kako kaže Zvone, bila glavna realizatorica, konačno ideju o izložbi, sproveo u djelo.

No nije računao na najveći problem. Dobrano uništene negative. Naime, kuća Jaše Luića nalazi se uz park izviđača, i 1999. godine, velika poplava uništila je velik dio foto materijala. I onda je u igru uletio neizbježni Miro Brozović, koji je, kako Zvonko kaže: „odradio kapitalnu stvar spasivši svojom vještinom dio materijala koji je bio znatno oštećen. U ovom momentu mogu mu samo biti zahvalan na to velikom poslu pokazavši na taj način poštovanje prema svom starijem kolegi gotografu“.

Foto Miro je, kao i bezbroj puta do sada, taj veliki posao odradio besplatno.

Povodom izložbe fotografija „Grad i ljudi“ Jakoba Jaše Luića, u Zavičajnom muzeju odlučili su započeti s radom i u dane vikenda.

Od 5. veljače,  Zavičajni muzej Ogulin je otvoren prema sljedećem rasporedu:

Radnim danom : od 7.00 do 15.00 sati

Subotom i nedjeljom : od 10.00 do 14.00 sati.

Ulaz je besplatan.

Naša neizbježna stvarnost još od postanka Ogulina. Naravno da Jaši, jedna u nizu poplava nije promakla. Retencija polako napreduje i do kraja 2023. godine, trebali bi se riješiti poplava.

Stari Plavi most. Sada samo mala uspomena.

Neka stara ogulinska zima.

Jašin tast Emil Čavrak sa kćerkom, Luićevom suprugom.

Ogulin u maglovito prijepodne.

"Bogati" vozni park, parkiran pred Astrom.

Korzo. Munja očistio, automobila nema i ... šetnja po kolniku.

Pogled sa novog mosta. Bosnićev mlin valjda još u funkciji. Sada nažalost porušen a pristup do njega moguć je samo dačkima iz HGSS-a. Šteta, da smo ga sačuvali, zajedno s Jankovim mlinom i mlinovima u Vučićima, bio bi to lijep pogled i zanimljivost, kako za nas, tako i za turiste.

Zgodno. Autobus i zaprežna kola.

Poljoprivredna izložba u dvorištu Frankopanskog kaštela. Godina 1956.

Današnje Pučko otvoreno učilište. Koliko vidim, još smo imali kino.

Još jedna poplava. Nikako sa sigurnošću odrediti lokaciju. Možda cesta prema Zagradu, uz Park izviđača.

Ovo više ne možemo u gradu vidjeti. Modernizirana volovska zaprega, s gumenim kotačima, uz  današnji Ivaninu kuću bajke. Drva s pilane.

Pogled iz Frankopanskog kaštela na današnji Trg hrvatskih rodoljuba i hotel Kapelu, današnji Frankopan.

Sve isto k'o danas, samo se vidi zid kasarne JNA.

Hotel Kapela, sada Frankopan. Mislim da je lijevo bila slastičarna.

Zanimljiv pogled sa krova ondašnje Općine, današnje Gradske vijećnice. Na fotografiji se vidi ulična neonska rasvjeta a sat na crkvi Sv. Križa ima tamnu podlogu.

Stara lipa, za koju su govorili da je zasađena kad je građena Frankopanska kula. Vrijeme je učinilo svoje.

Photo by Jaša Jakob Luić.

10. 2. 2022.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće