HE GOJAK. MONOGRAFIJA 60 GODINA.

Jučer je u Gradskoj čitaonici i knjižnici, svečano predstavljena monografija – „Hidroelektrana Gojak – 60 godina vjernosti ljudi i elektrane“.  Na skupu su se okupili brojni gosti i uzvanici, djelatnici i umirovljenici HE Gojak, te predstavnici tvrtki koje su radile na izgradnji hidrolektrane. Skupu su nazočili direktor HEP-a proizvodnje Robert Krklec, župnica Karlovačke županije Martina Furdek - Hajdin i gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović.

U prosincu 1952. godine počeli su pripremni radovi na izgradnji hidroelektrane a bio je šest gradilišta – Sabljaki, Gavani, Bukovnik, SV. Petar, Drenovac i Gojak. Svako gradilište bilo je organizirano kao zasebna jedinica.

Treba reći da je HE Gojak zapravo s radom počela 1959. godine, a na prigodnoj svečanosti, 24. svibnja, u rad je pustio tadašnji predsjednik Izvršnog vijeća Sabora Hrvatske, Jakov Blažević.

Na predstavljanju monografije, direktor HEP proizvodnje Robert Krklec je rekao:

„Monografija o 60 godina proizvodnje električne energije Hidroelektrane Gojak zapis je o njenim graditeljima, ali i povijesni zapis o elektroprivrednoj djelatnosti i društvenim okolnostima u Hrvatskoj. Kolikogod je to kronika rada naše hidroelektrane-slavljenice, to je i najava njene budućnosti. Naime, u vrijeme izdavanja ove Monografije, u gojačkoj hidroelektrani proizvode potpuno nove turbine i generatori te prateći sustavi. U ovoj prigodi, poželimo joj daljnju dugovječnost u hrvatskom elektroenergetskom sustavu“.

Skupu se obratio i Milan Sabljak direktor Glavne hidroelektrane Gojak. Pozdravljajući nazočne, Sabljak je predstavio rad HE Gojak, rekavši između ostalog:

„Šezdesetu obljetnicu rada Hidroelektrane Gojak obilježavamo u godini završetka njena pomlađivanja, a to je prigoda da se osvrnemo na vrijeme pripreme i izgradnje kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća te proizvodnje i održavanja postrojenja tijekom čitavih šest desetljeća. Ali, i svih koraka koje smo tijekom proteklih približno dvadeset godina postupno i uporno činili kako bismo danas imali novu hidroelektranu: spremnu za život u daljnjih četrdeset godina. Od naših prethodnika naslijedili smo postrojenja i objekte, koji su na najbolji mogući način uklopljeni u prostor i dobro dimenzionirani, premda su uvjeti za pripremu dokumentacije i izgradnju HE Gojak prije 60 godina bili iznimno zahtjevni. Od njih smo naslijedili i osjećaj pripadnosti našoj elektrani i obvezu da bdijemo nad postrojenjem i čuvamo ga, što prenosimo i mladim naraštajima koji će naslijediti nas“, zaključio je Sabljak.

Skup je ispred HEP-ove Udruge umirovljenika, pozdravila i Marijana Salopek.

Monografiju je uredila Đurđa Sušec, uz pomoć uređivačkog odbora u kome su bili Milan Sabljak, Mirela Klanac, Odeta Popović, Jurica Puškarić, Dinka Tonković i Ljerka Badanjak.

O našoj „Hidri“ postoji niz zanimljivih podataka, što je sve zabilježeno o ovoj vrijednoj monografiji, a ja, da previše ne dužim, izdvajam sam neke.  

Na gradnji hidroelektrane bio je osiguran smještaj i prehrana za  približno tisuću radnika i službenika, ili 80% prosječnog broja izvođača na gradilištu.

Izgrađene su prikladne i udobne nastambe za radnike. Ukupno 74 objekta – 34 stambene, 22 obiteljske barake i 18 ostalih objekata.

Od početka rada HE Gojak, 1959. godine pa do danas, radilo je oko 3oo djelatnika a bilo je šest direktora: Vicko Kalogjera, Dimitrije Pribić, Branko Vučemilo, Milan Božićević, Milan Vukas i Milan Sabljak.

Još jedan detalj. Na krovu upravne zgrade u Ogulinu, što ne znamo jer ne vidimo,  postavljena je sunčana elektrana, jedna od četiri sunčane elektrane koje su prošle godine instalirane na krovnim površinama zgrada u vlasništvu HEP-a.

I na kraju zgodan podatak. HEP-ova hidroelektrana Gojak, premašila je iznos od 12 milijardi kilovatsati električne energije proizvedene tijekom dosadašnjeg životnog vijeka. Za ilustraciju, to je tek nešto manje od ukupne proizvodnje svih HEP-ovih elektrana u 2019. godini, uključujući NE Krško.

A da bi opisali što se događalo u gradu za vrijeme izgradnje hidroelektrane, kada je grad živio punim plućima, kakvih je zgoda a i nezgoda bilo, potrebne bi bile tri, a ne jedna monografija.

20. 5. 2022.

Nebojša Magdić