KRENULA IZBORNA UTRKA.

U Hrvatskoj se već dobrano zahuktava predizborna kampanja, uoči lokalnih, ili kako ih maštovito zovu, komunalnih izbora. Ili još maštovitije – festivala demokracije. Najavljuju se razne principijelne i neprincipijelne koalicije, neka čak potpuno neobične, neprirodne i čudne političke konstrukcije izvan svake logike i pameti. Doduše, logika i pamet su u drugom planu. U prvom je, naravno, interes.

Politički protivnici otvaraju jedni drugima ormare, očekujući da će iz njih ispasti kosturi, koji će im onda donijeti političke poene.

Tri kostura – jedan gratis. Kosturi na akciji !!! Navali narode, još malo pa nestalo.

U izborima, sve je dozvoljeno. I laž je dozvoljena alatka. Jer kako kažu - najviše se laže pred izbore, tijekom rata, i nakon lova. Ili ribolova, kako hoćete. Tako da smo mi, stoka sitnoga zuba, na predizborne laži već navikli. K'o magare na batine.

 

Oni koji su do sada širom Hrvatske istrčali sa svojim kandidatima, ne nude nam ništa posebno. Kao da su svi iz jedne stranke, unisono nam mažu oči. A u tome, nisu baš posebno maštoviti, jer bez obzira na političko opredjeljenje, nude nam svi, uglavnom isto. Déjà vu. Već viđeno.

 

Oni će otvoriti nove vrtiće, vrtići će biti besplatni. Obećavaju nama naivnima, kako nema povratka na staro, kako će riješiti pitanje prometa, problem penzića, kako će ulagati u infrastrukturu, kako će zadržati mlade, kako će izgraditi „kule i vile“. Graditi će tako šetnice, pješačke i biciklističke staze, nova parkirališta, parkiranje će biti besplatno, uređivati će škole, graditi dječja igrališta, uređivati naselja i još što šta. Potemkinova sela, za ubogi puk. Ogulin je preslika toga.

Samo čekam da još kažu, kako će početi ševiti punom parom, i po danu i po noći, i tako riješiti demografsku katastrofu. A na sve to, vidi vraga, sjetili su se baš pred izbore.

 

Malo sam pred 20-ak dana bio „zabrinut“, kada sam ovo objavio,  jer se kod nas ništa nije događalo. Pa sam napisao:

Sada s nestrpljenjem očekujemo da predizborni show i u Ogulinu krene. Ništa se ne događa, pa je zbog toga gospodo i drugovi, narodu  strašno dosadno. Zato, uhvatite se posla, otkrijte vaše karte, vaše adute i krenite.

 

"Let's get ready to rumble!".

 

Da bi mi, pošto sam se malo bavio drvima, a malo boravio i u „špitalu“, promaknula činjenica da je ipak i kod nas krenulo. I ako, budim pošteni, sve se je uglavnom, logičkim razmišljanjem, moglo zaključiti unaprijed.

Prvi su na politički travnjak na zagrijavanje izletjeli HDZ-ovci.  Nisu nikoga iznenadili, istaknuvši svoju predsjednicu Anđelku Salopek, za gradonačelnicu. Iznimno sabrana, uljudna, vrijedna i ambiciozna gđa. Salopek, angažirana do maksimuma u društveno-političkom, obrazovnom i kulturnom životu grada, jedini je mogući i pravi izbor. Sve drugo, bilo bi pucanj u vlastito koljeno. Kao što si je u nogu pucala stara HDZ-ovska garda, istaknuvši umjesto Jure Turkovića (RIP), Sanju Marković, i izgubila izbore poklonivši „na tanjuru“ vlast SDP-u. O kakvoj se grešci radilo, potvrda je da je SDP-ov kandidat Dalibor Domitrović, pobijedio S. Marković za svega 76 glasova. Da su, kako su svi očekivali kao kandidata istaknuli J. Turkovića, pobjeda im ne bi dolazila u pitanje. Sada tu grešku mora ispravljati neki novi HDZ i A. Salopek. A gđi. Salopek treba ekipa koja će ju pratiti. Sada, da li ima tu ekipu i koliko je kompetentna, to ćemo vidjeti. Jer kako kažu, uskoro će se javiti sa svojim programom.

Optimizam u HDZ-u grade, kako navodi njihov čudnovati portal Ogulin.eu, „na izvrsnim rezultatima u Ogulinu na izborima za Hrvatski sabor i EU parlament“. A da podsjetim, dobro su prošli i na, kako ih šaljivo nazivaju, „selskim izborima“ po mjesnim odborima. Sve lijepo, sve pet, kapa dolje,  ali graditi optimizam na izlaznosti od svega 20 posto, to si ni manje ozbiljna stranka od HDZ-a, ne može dozvoliti. U jednoj „kafić“ diskusiji, rečeno je, kako po oporbi treba tući, jer nije takva kakva bi trebala biti. „što jadnija oporba, bezidejnima i podijeljenima, to su vladajući bahatiji, koruptivniji i neučinkovitiji“. Nažalost, u „gradu koji raste“, tome svakodnevno nazočimo.

 

Od SDP-as, još ništa. I ako se zapravo sve zna. Malo su se zaigrali spinom Vukelja - gradonačelnik. Dajte, nemojte. To bi naravno, bilo rezanje grane na kojoj sjediš. I veselje za političke protivnike. Toga su očigledno u vodećoj stranci svjesni, i napraviti grešku kao što je HDZ napravio na prošlim izborima, sigurno neće. U bitku idu s najjačim mogućim kandidatom, sadašnjim gradonačelnikom. Jer Dalibor Domitrović, jedina je karta na koju mogu igrati, i očekivati pobjedu. Aut Grumfek, aut nihil.

Domitrović je, osvojivši vlast, mudro skoncentrirao u svojim rukama svu političku moć, medijski je maksimalno dobro pokriven, i s lakoćom skupljao političke poenčiće.

Domitrović zapravo, kada je politički svjetonazor u pitanju, ima malo veze s pravim SDP-om. Tek onako načelno, po potrebi. Mirne duše možemo reći da Domitrović nije SDP, već da je u Ogulinu vrijedi ono , SDP je Domitrović. On je, ako mogu primijetiti, i bez stranačke logistike, bio u najmanju ruku ravnopravan u borbi s bilo kojim kandidatom za čelno mjesto u gradu.

Malo manje političke bahatosti i egoizma, a više uvažavanja političkih protivnika i umjerenosti u nastupima, ne bi mu škodilo. No znajući, ga po dosadašnjim ne baš reprezentativnim potezima, teško da ćemo ga takvoga vidjeti.

Bahatost, demagogija, nepotizam, populizam, egoizam - to su aduti, koje nam na političku pozornicu već sedam godina servira Domitrović. A mi ponuđeno kupujemo. Do sada mu je, ta politika dobro prolazila.

 

Neki u predstojećim igrama spominju i VGPK. Po meni, teško da će Klekovci krenuti u borbu za vijećničke fotelje i mjesto gradonačelnika. Oni doduše imaju tu potrebnu infrastrukturu. I za razliku od medijski jalovog HDZ-a, oni su medijski, s čvrstim argumentima koje gotovo svakodnevno plasiraju, itekako prisutni. Imaju kadar i iskustvo, i niz, za vladajuću ekipu, nezgodnih detalja. Koje objave s vremena na vrijeme i čini mi se, da su tim malim, ali konstantnim ubodima, zadovoljni. No, vrag nikad ne spava. Ne bi me iznenadilo da i oni istrče na politički teren. Jesu li pri tome kondicijski i taktički spremni za utakmicu, to ćemo vidjeti.

 I za kraj da dodam. Ogulin nikada nije bio podijeljeniji grad. Podijelili se ko amebe. Crvene i plave. Čak i ono najgore mržnja, u gradu pada na plodno tlo. Čija je to zasluga, ostaje u sferi nagađanja. Ogulinci su, nekako imam dojam, postali jedna čudnovata amorfna i apatična „siva zona umornih ljudi“. Neki zadovoljni, neki  nezadovoljni politikom u gradu, kao da su dignuli ruke od sebe i svojih sudbina. Malo tmurno zvuči ali imam takav osjećaj.

 

3. 4. 2025.

Nebojša Magdić