Portal Oštro pogledam tek onako povremeno. U svoj toj sili portala i blogova, teško je sve pratiti, pogotovo ako ste i nemarni poput mene i niste posebno zainteresirani za zbivanja u, što bi Zvonimir Hodak rekao, "lijevoj našoj".
"Godinama pišemo i upozoravamo da Domitrović i njegov SDP-a javnim novcem financiraju svoje hvalospjeve na lokalnim medijima.
Sad su to i drugi primjetili, pa o tome piše i “lijevi” portal Oštro.......Normalno, svi ti napuhani hvalospjevi o njemu koštaju iznimno puno i to se financira našim novcem.
Prvi smo pisali, i to ponavljali, da se ogromna količina našeg novca slijeva u privatni "neovisni" Domitrovićev portal i u gradski radio. Radi se o istim osobama, koje rade u dva "različita" medija kojima je isključivo cilj i svrha promocija SDP-a i Domitrovića, a sve plaćeno našim novcem.
I eto......sad se nešto dogodilo?
Portal Oštro, objavio je članak o financiranju medija u Ogulinu".
Pri tome Klekovci izražavaju čuđenje i pitaju se:
"No, osim same objave, još je interesantije tko je to objavio.
Portal "Oštro"!!!!!!
Gledajući tko stoji iza navedenog, očito se radi o novinarima koji dolaze iz tzv.hrvatske ljevice, bratske Daliboru Domitroviću.
PRESEDAN, da ljevica podmeće noge i blati ljevicu. Pogotovo kad se to odnosi na ljevičarske medije.
To ide u kategoriju NEVJEROJATNO".
Treba spomenuti da se portal Oštro, među ostalim izvorima, financira i iz fondova EU.
Evo i tog teksta portala Oštro. Zanimljiv je, ali dugačak. Pa ako vam je do zajebancije, ako vas zanima kako se to radi s našom lovom, uzmite neplaćeni godišnji, osigurajte i klopu i piće i čitajte.
Pisao na fejsu ali mi je teško naći. Pisao je nešto o smeću i napisao između ostalog ovako: do kada ćete se stoko prodavati Karlovcu i Zagrebu-------
Uostalom neka sam potvrdi da nije istina. Ako nije zaboravio zbog malo više gemišta.
Nije fer...
Ali, ovaj blog je ispod razine ove rasprave..
Upali svitlo. Nikad ni kasno. Kulko vidim ima tu baruta. Lp
Quod licet Iovi, non licet bovi – citira Banana.
A ja mu vraćam citat koji vrijedi i danas, u cijelosti, iz veljače 1996.:
“Što znači to da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova? To je kao da vam jedan seljak kaže da ima na svom dvoru 60 komada živine. Da li je to praščad ili telad? Da li su to kokoši ili guske? Gdje će svaki razborit seljak i čovjek znati da nasuprot takvom jatu jedan, a pogotovo jedan par rasnih konja ili rasnih krava, više vrijedi negoli čitavo takvo jato.”
I evo ti današnja verzija Ogulina: 6+1 vol u oporbi, 7 u vlasti, a sudbinu ne drži ni jato ni konji – nego jedan jedini kobilaš koji ucjenjuje svih sedam. Bez njega, većine nema. S njim – svi plešu kako on svira.
A onda dođeš ti, Banana, i prodaješ priču da su volovi volovi, a Jupiteri Jupiteri.
A istina je da ste vi svoje sjeno odavno popapali – ali na zob se niste navikli. Zob je skupa. Zato radijski valovi utihnu u 15:00, portal se hrani copy–pasteom, a proračunska vreća ide ravno u jasle.
I da ne ostane nedorečeno – Tuđman nikad nije rekao da je narod “stoka sitnog zuba”, nego da gomila gusaka i praščića ne vrijedi koliko jedan rasni konj.
Krivo shvaćanje ostavljamo Zmagu Jelinčiču, čovjeku koji je za Hrvate imao samo riječi “goveda”.
Matrix nam ipak pokazuje: u Ogulinu nije problem što imamo volove. Problem je što nemamo ni jednog rasnog konja – samo kobilaša na leasingu.
Fiat lux – i nek’ se vidi račun.
Naletio Nešo na Oštro. Kaže: kako se medijima dijelila lova u Ogulinu.
Klekovci slave: potvrđeno ono što su godinama vikali – plaćena samohvala na dva kanala, jedan mikrofon.
Ne brinite, dragi moji, ovo nije nova epizoda. O svemu sam pisao i ranije: od “oglasne ploče vlasti” do dvostrukog obračuna – ista ekipa, radio + portal = dva računa, jedna priča. Quod erat demonstrandum.
I onda komentar-kor:
– “To nije muljaža, to je procedura!”
– “Tko da više, taj nosi radio!”
– “Zašto niste kupili vi?”
Banana bi rekao: savršeni omjer ponude i cijene na političkom placu. A ja dodajem: cui prodest – tko ima korist?
Ogulin.eu? Hobi. Bez love. “Igranka”, kako kažu – samo drugačijeg ritma. Nekad trči sporo, nekad bez daha – ali trči.
U međuvremenu, brojke plešu:
122 tisuće eura za valove koji utihnu u 15:00.
Objave copy–paste, priopćenja kao vijesti, slika s dogradonačelnikovog mobitela putuje do radijskog etera i natrag u portal – dvaput naplaćeno, triput pohvaljeno. Numerus non est homo, ali račun je račun.
Isti refren i kad pitate za Bjelin:
u Matrixu sve je mirno – “zaposlenost povijesna”, “nezaposlenosti nema”, “grad raste”.
Tko posumnja? “Neprijatelj.” Non mea culpa, kaže režija.
A sad ozbiljno:
Ako je lijevi Oštro morao doći da ljevici kaže da im lijevi mediji žive od desno preuzetog novca – našeg novca, onda nismo politički – nego matematički problem.
Zbroj ne štima, dragi moji. Štimaju samo honorari.
Stat rosa pristina nomine, nomina nuda tenemus.
Ostala su imena, pare su otišle.
P.S. za arhivu
Da, pisao sam o istome i ranije: o dvostrukoj isporuci (radio+portal), o koncesijama, o “neovisnosti” koja se upravlja iz dnevnog boravka i računa na gradskoj blagajni.
Branke Klesar, sad restaurator je delal na tem. Nezz, malo je kontradiktorno. Čovjek je autor postaja Križnjeg puta na
Krpelu. Inače pravi klesar, restaurator i znenstveni novak na Likonoj akademiji. Nije mi jasno, taj čovjek je toliko svestran i cijenjen u tim krugovima. Školski, kapa dolje i naklon. Ali kaj se one fleke ostavil, na Tomi kralju, pobogu?
Gradonačelnik je dao