BJELIN NA KOLJENIMA.

Priča o Bjelinu počela je u Ogulinu 2016. godine.

Kontroverzni riječki poduzetnik Jozo Kalem, dvije godine prije preuzeo je od generala Miljavca posrnulu tvrtku PM Lignum, te Tehno-drvo, odnosno bivšu Česmu, od Hrvatskih šuma. Posrnule tvrtke doveo je u red a već tada su, oni dobro obavješteni, tvrdili da ih je pripremao samo za preprodaju. Tako je i bilo. Švedska tvrtka Pervanovo Invest AB, čiji je vlasnik Darko Pervan, Šveđanin hrvatskoga podrijetla, kupila je 2016. godine od Kalema Tehno-drvo d.o.o. s pogonima u Bjelovaru i Ogulinu. Nova tvrtka dobiva naziv Bjelin.

Kasnije preuzima pogone u Spačvi i Otoku kod Vinkovaca i požeški Spin Valis.

A danas svuda, širom Bjelinovih bespuća, radnicima prijete otkazi.

Gdje je problem posrtanja do sada respektabilne švedske tvrtke. Mnogo je tu kontradiktornosti. Razlog je kažu, između ostalog – sirovina. Najprije jedna izjava:

„Što se tiče opskrbe sirovinom, nemamo problema s ugovorima, a ni s Hrvatskim šumama.

Nakon toga druga:

 „Nemamo sirovine, dobivamo je na kapaljku a i loše je kvalitete“.  Drva dakle malo ima, malo nema. Tko će ga znati.

 

Međutim, ako je u pitanju opstrukcija iz Hrvatskih šuma, onda bi u tim šumama, netko trebao dobiti nogom u guzicu. Kažem, ako je…

Onda se spominje problem u drastičnom padu prodaje parketa. Samo u Njemačkoj, prodaja im je pala za čak 40 %. Onda dolazi korona, pa rat u Ukrajini i još neki problemi. Sve je to znatno poremetilo poslovanje i sasvim logički izlaz je sasvim očekivan - restrukturiranje. Što je zapravo eufemizam za otpuštanje radnika. Već tada je trebalo zazvoniti zvono za uzbunu. Možda je i zvonilo, ali oni koji su ga trebali čuti, bili su valjda gluhi.

 

Da se malo podsjetimo.

 

Nakon što je u proljeće najavljeno otpuštanje 200 radnika Bjelina iz „Ogulina 1“ ( tvornica parketa) što je i učinjeno, onih zadnjih 60-ak koji su imali sreću zadržati posao, nedavno su  obavješteni, da i njih čeka ista sudbina. Neposredno pred Božić, i oni će se naći na cesti. Neočekivan je to „božićni poklon“, obzirom da ništa nije ukazivalo na takav razvoj događaja.

Dapače u svibnju je rečeno, kako gašenje proizvodnje parketa, ne znači i gašenje proizvodnje u „Ogulinu 1“ (Pilana).

U prostoru na kojem se do sada proizvodio parket, za kojim je drastično smanjeno zanimanje na svjetskom tržištu, planirana je proizvodnja potpuno novog tipa namještaja, koja se je trebala temeljiti na drvenim pločama nove Woodura tehnologije. A te ploče Bjelin proizvodi u neposrednoj blizini, u svojoj drugoj ogulinskoj tvornici, Ogulin 2. – Poslovna zona. Gotovo idealno.

No od svega planiranog ništa, samo mala demagoška službena izjava na stranici Bjelina:

 

„S velikim žaljenjem moramo se oprostiti od cijenjenih kolega te iskreno zahvaljujemo svima koji su bili dio Ogulina 1. Njihova predanost i stručnost bili su ključni u stvaranju visokokvalitetnog i vrlo cijenjenog proizvoda.“

 

I sada su, „cijenjene kolege“ iz Ogulina 1, na cesti. Sa hrpom problema, sa hrpom briga, sa kreditima. S brigom oko školovanja djece, s životnim pitanjem – a što sad.

 

U Bjelinu su svjesni hitne potrebe da svoje poslovanje prilagode  promjenjivim tržišnim uvjetima, i osiguraju dugoročnu konkurentnost.

„Profitabilnost i učinkovitost moraju biti prioritet u svim područjima kako bi mogli nastaviti ulagati u daljnji razvoj“.

Pravila gdje vlada kapital, jasna su i neumoljiva.

A što smo mi, s lokalne razine mogli učiniti. Moram, kontra mnogih teoretičara zavjere reći – ništa.  Pervanovo/Bjelin je privatna tvrtka i na njeno poslovanja, nitko ne može imati utjecaj. Ni gradonačelnik, ni gradska vlast, ni oporba, ni radnici. O svojim planovima, oni odlučuju sami. Zbog čega im se sada ovo događa, teško je reći.

A dobrih namjera i velikih planova, mnogo je bilo na početku.

Jer samo u Ogulinu 2, Bjelin je uložio oko 100 milijuna eura, a u cijeli projekt Ogulin 2,  predviđeno je ulaganje oko 300 milijuna. Pored ulaganja u Ogulin 1 (Pilana DIP-a), najviše se ulagalo u Poslovnoj zoni u tvorničke hale, oko 50 tisuća kvadrata, u strojeve najnovije tehnologije. Ulagalo se u najveću tvornicu na svijetu, tvornicu drvenih podova temeljenih na klik tehnologiji. Cilj je bio, da se po dovršetku kompletnog projekta, do 2030. godine, zaposli 700-800 radnika.

 

A knjiga sada spala, na njih pedesetak.

 

U Bjelinu su se, kaže Predsjednik uprave Robert Žulj,  nadali da će boljom organizacijom poslovanja, racionalizacijom troškova, unaprjeđenjem procesa, iskorakom na nova tržišta, te pojačanim marketinškim i prodajnim aktivnostima, vjerojatno izbjeći otpuštanja radnika i zadržati postojeći broj.

 

Ali od svega, na našu žalost - ništa.

 

Slika nije ništa bolje ni u ostalim dijelovima Bjelna. Problemi i otpuštanja su i u i požeškom Spin Valisu, u otočkom Furniru. bjelovarskom Bjelinu, u Spačvi.

Možemo se samo nadati da će Ogulin 2, u Poslovnoj zoni, ići dalje, jer radi se o najsuvremenijoj, vrhunskoj tehnologinji u koju su uložena ogromna sredstva.

I dok je Bjelin u Hrvatskoj, boksačkim rječnikom rečeno „na konopcima“, u Švedskoj vlasnik Välinge Innovation i Bjelin Group Darko Pervan, nagrađen je poslovnom medaljom Kraljevskog patriotskog društva, „za transformaciju industrije podova pametnim izumom i izgradnju „svjetski vodeće tvrtke“. Medalje je uručio princ Daniel.

 

U Ogulinu, radnici „svjetski vodeće tvrtke“, na žalost više nisu sudionici tog svjetskog uspjeha.

 

3. 10. 2025.

Nebojša Magdić