SABORSKO ŽIVI, GODINE PROLAZE, OSTAJU TUŽNA SJEĆANJA.

U Saborskom obilježavaju još jednu tužnu obljetnicu.

I tako, iz godine u godinu. Vijenci, svijeće, cvijeće. I bol, i presahnule suze. I sjećanje na one kojih više nema ali su zauvijek uzidani u temelje slobode Saborskog. 12. 11. 1991. godine, u mjesto su ušle četničke horde potpomognute zločinačkom JNA, porušili sve do temelja i masakrirali civilno stanovništvo.

Samo Saborčani znaju kroz kakvu su Kalvariju prošli, koje su tuge još u njima i koliko kršćanske snage imaju, da oproste svojim krvnicima.

A nama je u gradu, još u živom sjećanju ta daleka godina, ona čudna sumorna atmosfera neizvjesnosti, kada se danima sa strahom očekivala vijest da je Saborsko palo. Svi smo onda bili s tim ljudima, njihovim strahovima i junaštvom, njihovim patnjama i nadanjima. Pred 3,5 desetljeća, nešto se je strašno događalo u zabitima Kapele, neki su hrabri ljudi, prepušteni sami sebi branili svoja vjekovna ognjišta i komadić hrvatske Domovine. Žene su ostajale bez muževa, majke bez sinova. Saborsko je bilo i ostati će simbol otpora i borbe.

Dugi je niz godina prošao od tog tragičnog događaja. I crkva i kuće i škola - sve je izgrađeno. Samo je u srcima ljudi ostala bol, ona tiha i neizmjerna bol koja nikad ne prolazi. Ostale su tuge, ostale su crne marame. Saborsko tuguje i pamti.

 

12. 11. 2025.

Nebojša Magdić