Sel sam ništo nabrzinu napisat, da se odmorimo od rukometa i Semfa, pa mi se odužilo. Daj ovo, daj ono, zaboravil si to ....... i tako dalje. Pa evo kobasice. Kem se da, nek čita a kem se neda, kaj ću mu ja.
Nekad, u ona davna vremena, „u jednoj zemlji na brdovitom Balkanu“, ničega nije bilo. A onoga čega je bilo, kupovalo se na točkice (vaučere/bonove), kako bi se ograničila kupovina i omogućila jednaka raspodjela rijetkih ili deficitarnih roba. A mi rasosno pjevali:
„Amerika i Engleska, bit će zemlja proleterska“.
Pa su nas Ameri za zahvalu, hranili jajima i mlijekom u prahu.
Tako si, kako mi govore oni koji bolje pamte, nekad mogao kupiti recimo, cigarete „na komad“. Najmanja mjera bila je pet cigareta. Trgovac otvori kutiju, izbroji koliko si tražio i to zamota u papir. Često puta novinski.
Bomboni su se vagali i stavljali u „fišekl“, šiljasti smotuljak od papira. Marmelada, ako je uopće bilo, rezala na šnite a ulje se točilo u boce iz neke bačve.
Onda se nešto malo promijenilo na bolje. Ali toj zemlji na Balkanu, opet puno toga nije bilo. A to već i mnogi pamte. Svako malo, nema struje, pa svako malo nema benzina. A kada ga je bilo, čekalo se dugačkim redovima. Pa onda nije bilo ulja, ni deterdženta, pa šećera, kave, guz papira nije bilo ……. ma jebi ga. Živjeli smo u zemlji u kojoj smo imali sve, i – ništa.
Putovali smo u šoping u Trst ili Graz, i zadivljeno u robnim kućama, gledali police sa svom mogućom robom, pitajući se onako u sebi – hoćemo li i mi to ikada imati.
I bome, došlo vrijeme kad imaš svega.
Na svakom čošku sada veliki trgovački lanci sa svim svjetskim brandovima. I uvijek puni kupaca u zemlji u kojoj ljudi jedva preživljavaju. E sada, kako su pune trgovine, kafići, kako su puna parkirališta, a jedva preživljavamo, to je pitanje za milijun kuna. No orom potom.
Evo uzmite za banalan primjer, našu benzinsku crpku. Prije je, kako sam čuo, nekakva benzinska bila na Sv. Roku, onda navodno kod pošte i sada je na Staroj ili Novoj cesti, nikad ne znam koje je koja. A toga se vremena već se i ja dobro sjećam.
Bila dakle benzinska, bio šef legenda Pero Štanjiger. Bilo je običnog benzina i dizela, te nešto motornog ulja. Ali samo onog od INA-e. I to je bila sva ponuda. Malo, ali nama dosta, jer za više nismo ni znali. Da još da spomenem, benzinska je radila od jutra do sutra – 24 sata. I svi zadovoljni. Sve pet.
Danas na benzinskoj imate što vam srce poželi. Koristim onaj Marketov poznati slogan i kažem – „u Marketu nema što nema“. Sada to vrijedi za benzinsku. A ima zaista svega. Ima dvije vrste supera, dvije vrste dizela, plin za automobile, plin za kućanstvo, razne vrste ulja, auto galanterija, sprejevi, sladoled, razne vrste sokova, pivo, žestice od Badelovog konjaka do Ballantinesa, sve moguće čokolade i keksi, bombonjere, žvakaće, cigarete, expreso kava iz aparata, sirevi, tuna u limenci, piva i ....... sigurno sam nešto, od tog bogatog izbora, zaboravio. Ima za, "ko se posreći", i „higijenskih gumica“ Durex . Nisam zainteresiran.
Možda kriju još nešto i pod pultom. Tko zna, od viška glava ne boli.
A uskoro benzinska INA-e, ima nešto novo - proširuje ponudu. Pored svega što nudi u tih skromnih 10-ak kvadrata, sada će kupcima na raspolaganju stajati još i vrhunski roštilj, hamburgeri, ćevapčići, hrenovke u pecivu i prave INA-MOL pizze.
Pa sve, onako u mislima, čisto hipotetski, vidim te dečke s benzinske – šefa Boška, Borisa, Tihu, Marjana. Ogrnuti momci bijelim pregačama i velikim kuharskim kapama na glavi, znoj curi s umornog lica, kapa po pizzi i čevapima, ali osmijeh je uvijek tu kada uslužuju goste.
Neki, koji kažu da su dobro upućeni, odaju i tajnu da će ponudu još proširiti. Na sadašnjem parkiralištu postaviti će stolove a kod skladišta plina za domaćinstvo, imati će ogromnu pečenjaru od 25 metara i još na kat, gdje će navodno biti luksuzni apartmani. Svaki dan nuditi će svježi odojak a preko vikenda paški sir i janjetina. Vikendom će novi restoran imati i glazbu – za taj dio biti će zadužen „Tambura-gemišt bend“ i Jadran Turkalj a kako su šuška, nastupiti će Pajo s harmonikom i duo – Thompson i Baja Mali Knindža.
U povjerenju mi je rečeno, da će novi INA-MOL restoran, svečano otvoriti naš „duo iz snova“ - gradonačelnik Ogulina i saborski zastupnik ing. Dalibor Domitrović - Grumfić i saborska zastupnica, ravnateljica škole I.B.M, predsjednica MO Sv. Jakov, predsjednica KUD-a Klek i predsjednica Zajednice žena HDZ-a “Katarina Zrinski” Ogulin, mag. prim. educ. gđa. Anđelka Salopek.
Očekuje se zajednički dolazak premijera Plenkovića, predsjednika Zokija Milanovića i kuma Grada Ogulina, Vladimira Šeksa.
Da, i još nešto je, ne baš važno ali da ipak spomenem. Kako se šuška, postoje, doduše male šanse, da će na našoj benzinskoj zadržati navodno prodaja goriva za automobile. No to još nije sigurno. Živi bili pa vidjeli.
4. 2. 2026.
Nebojša Magdić