SABLJACI OGULINSKO MORE. KAJ GOD.

Ogulinci, majstori za tepanje, pred dobar niz godina, jezero

Sabljake proglasiše onako maštovito - ogulinskim morem. I bi

nekada more, obale pune kupača, razigranih klinaca, mladih

mama, curetaka u nezaboravnim bikinijima, cijelih obitelji.

Gotovo da se je tražilo mjesto za ručnik ili leželjku. Dolazak na

jezero "nacel dan", bio je gotovo uobičajen ljetni raspored

mnogima. Grad je u neko prošlo vrijeme, ljetnih mjeseci,

naprosto živio na jezeru i s jezerom. Prelijepi

restoran i lijepo uređene vikendice, samo su upotpunjavali tu

idiličnu sliku. Osim Ogulinaca, česti gosti na kupalištu Sabljaci

bili si i naši susjedi Karlovčni, pa Gorani, Zagrebčani ... a znali su se „zalomiti“ i poneki strani turisti. Sabljaci su naprosto bili potencijal koji je obećavao i bili smo ponosni što takvo nešto imamo. Doduše, onda se malo u samo kupalište ulagalo ali i ono što smo imali, bilo nam je i više nego dovoljno. I onda polako, gotovo da ni primjetili nismo, iz dana u dan, Sabljaci su bili sve pustiji. Kao da su Ogulinci zaboravili jezero i odlučili se za neke druge, valjda morske destinacije. Rezultat svega – pusto kupalište čak i kada se je živa u termomotru znala popeti na „frkovitih“ 35 stupnjeva. Nikako mi nije jasno, nikako ne mogu odgonetnuti, što se to dogodilo u glavam ljudi, kakav je to kratki spoj nastao u našem mentalnom sklopu, da smo okrenuli leđa Sabljacima. Znam da smo sada malo više probirljivi, da smo vidjeli kako to negdje drugdje bogatije i ljepše izgleda, pa smo eto postali po tom pitanju gotovo sitničavi i tražimo sadržaje maltne, primjerene Azurnoj obali. Jezero nam više ne valja, jer kažu, u njemu vlasnici okolnih parcela peru traktor, peru šprice za prskanje, voda je mutna, ima trave, nema sadržaja. Ogulinci bi rekli- "Lošem k...cu i dlakaa smeta".  A    sve skupa baš i ne odgovara istini. Ono najvažnije, čistoća vode nije u pitanju. Djelatnici Zavoda za javno zdravstvo Karlovačke županije, redovito provjeravaju kakvoću vode rijeke Korane na kupalištu Foginovo u Karlovcu, zatim Kupe u Ozlju, Mrežnice u Dugoj Resi i kakvoću vode jezara Sabljaci. Na jezeru, jer ono nam je u ovoj priči važno, kakvoća vode je na najvišem stupnju. „Moreš je pit“, bi rekli Ogulinci. A i sadržaja, doduše skromnijih, ima. Uređeno je dječje igralište, izgrađeni ulazi u vodu, postavljeno nekoliko pontona za sunčanje, kabine za presvlačenje, stolovi s klupama u ugodnoj hladovini, igralište za odbojku na pijesku, veliko parkiralište. A na jezeru, kupača ni za lijek. Zašto, ne znam. Možda vi znate odgovor.

Ogulinsko more u svojoj punoj ljepoti

Nešto malo pusto.

Ni u hladu nikoga.

Ajde dobro. Ipak nekog ima.

O ho. Pa to je već prava gužva.

Raj za djecu. A u raju prilično prazno.

Ugodna hladovina.

Ponton čeka kupače.

Na mlađima svijet ostaje.

Je li hladno gospođice.

Četvrti mol. Nekad pun kupača, danas samo jedan usamljeni mušketir

Kabina za presvlačenje. Baš zgodna i originalna, ali na žalost, prazna.

Pusto, pusto.

Hoće li biti skok na glavu  ili noge ?.

Zlu ne trebalo.

Dama sama. O, kakva su to došla vremena.

Uživanje u samoći.

Hakleri navodno dolaze kasnije popodne.

Dobro je. Ipak nekoga ima.

Cijeli mol za nas dvoje.

Nekada davno, mojem društvu ništa nije bilo teško. Put pod noge i na kupanac na Sabljake.

Photo by Nešo-Skorašnik

 23. 7. 2016.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće