RADIO OGULIN - DAMAKLOV MAČ NAD GLAVOM

Kako nam u državi ništa ne štima, a vodeća Domoljubno-Most garnitura ne zna što bi, ni sa sobom ni s nama, nije onda red ni da u našem gradu vlada idila.

Da nam se vodeći genijalci (gradonačelnik i tri mušketira), ne bi suviše opustili, redovito i marljivo brinu se ogulinski SDP-ovci. Svako malo, ispunjavajući svoju oporbenu zadaću, „štraknu“ u vodeći gradski dream tim, da siroti građani ne misle kako je sve idealno. Već duže vijeme na tapeti je lokalni radio. Ne zbog toga što ga u SDP-u posebno obožavaju, već iz jednostavnog razloga što ga mudro koriste kao „monetu za podkusurivanje“. Jer eto, oni se svim silama bore da radio opstane, a HDZ ga nakon 50 godina namjerava uništiti. Na način da mu je Grad (HDZ) prošle godine iskeširao, koliko u kuloarima pričaju, 400 tisuća kuna, bez kojih teško da bi radio opstao. Čudnu neku metodu koristi vlast da uništi radio. Nikada taj naš radio nije bio u ljubavi s vlasti. I nikada vlast nije njime bila zadovoljna. Od onih prvih dana, pa sve do danas. Samo što su sada „šumovi u eteru“ na relacij Grad – Radio, najjači. Početak velikog sukoba dogodio se oko prijenosa sjednica Gradskog vijeća. Nezadovoljni svojim tretmanom u programu radija, u Gradu su zabranili korištenje tehničke opreme za prijenos sjednica. Čudan, ili bolje rečeno, genijalno glup potez. Jer ta oprema nije njihova. Nije im je to tata kupio. Ona je naša, svih građana Ogulina, koji iz svojih plačica, pune proračun. I takav politički kratkovidan potez vlasti, kod oporbe, koja se „na prvu“ dragovoljno stavila u zaštitu radija, došao je ko kec na desetku.

„Gradska vlast ( HDZ ) zabranila prijenos sjednica radija“, prštalo je po medijima i „kafić“ diskusijama. Oporba bilježi značajne poene. I lijepa lokalna aferica je započela. Počelo je prepucavanje priopćenjima, najavljene su neke tužbe, zmrznuti i onako loši odnosi.

A  zapravo, ovaj nesmotreni potez vlasti, ta zabrana korištenja opreme, nije bio nikakav razlog da sjednice Gradskog vijeća budu i dalje prenošene.  Jer prijenos nitko nije zabranio.

Zabranjeno je samo korištenje opreme, što je, ponavljam, politički diletantski potez a to je već sasvim druga priča. Da je bilo   dobre volje, sjednice su se mirne duše mogle prenositi kao i prije, jer za to, radio ima odgovarajuću tehničku opremu. Ali, netko je u oporbi (SDP) prosudio da bi se na ovom mogli zaraditi nekakvi neplanirani politčki poeni, pa hajdemo malo napuhati stvar i dignuti je na višu razinu:

„Gradska vlast ( HDZ ) zabranila prijenos sjednica radija“, i „Grad (HDZ) nakon 50 godina uništava radio“.

U tu krilaticu mnogi su povjerovali a u gradskim strukturama nisu imali tri čiste reći:

„Nije istina, mi nikada nismo zabranili prijenos“.

Usput rečeno, Ogulin je među rijetkim gradovima u kojima se prenose sjednice Gradskog vijeća i ako to nije zakonska obveza.

U svim tim igrama i igricama, najviše su zakinuti oni zbog kojih radio i postoji – slušatelji. Oni su postali kolaterarne žrtve isforsiranih političkih sukoba oporbe i vlasti.

Jer da je i jednima i drugima stalo do tog jedninog lokalnog sredstva informiranja, našli bi zajednički jezik i zajedničkim snagama pokušali pomoći radiju. A radio je u najtežoj situaciji do sada. U surovim uvjetima tržišta i uz žestoku konkurenciju drugih radio postaja, bez pomoći Grada, radio jednostavno ne može opstati. Što je uostalom bilo oduvijek. Na radiju bi, umjesto što se „bodu s rogatim“, trebali biti mudriji i spustiti loptu a i zmisliti se i zabrinuti, nad neumoljivim podacima o slušanosti.

Pred dvije godine, 2014-e, radio Ogulin je na području Karlovačke županije imao slušanost od  7,9 posto. Prošle godine, 2015-e, taj je postotak malo porastao i slušanost  je bila 8,3 posto. Od četiri župnijske postaje, po slušanosti zadnji.

U prvom kvartalu ove godine, najslušaniji radio na Županiji bio je radio Mrežnica s 45,7 % (privatni radio), na drugom mjestu je radio Karlovac s 35 %, treći radio je Banovina, pa radio Trend, Narodni radio, Otvoreni, radio Jaska, radio Kaj iz Krapine, radio Antena i na desetom mjestu radio Ogulin, čija je slušanost bila 8,1 %. Kako u takvim okolnostima zaraditi plaću za čak šest djelatnika, pitanje je na koje u ovom trenutku nitko ne zna odgovor. Bez pomoći Grada, bez obzira tko bio na vlasti, radio ne može funkcionirati. Mnogi zagovaraju privatizaciju, što bi po meni bilo najpoštenije ali pitanje je, da li i najbolje riješenje. Zadnjih godina ugašeno je 20-ak radio postaja jer u postojećim tržišnim uvjetima nisu mogle opstati. Inače, mala i siromašna Hrvatska ima čak 153 radio postaje, više nego velika i bogata Njemačka.

Prema podacima HURINA, udruge koja okuplja većinu lokalnih radio postaja, novinari su sramno loše plaćeni. Malo koji zarađuje više od 4 tisuće kuna a mnogi su na minimalcu. Prihodi od reklama, unatrag nekoliko godina drastično su smanjeni i na tržištu u eteru, opstaju samo najslušaniji.

Kakvo, i da li će se naći rješenje za naš radio, teško je reći. Bojim se da takve vizije nema ni oporba ni vlast. Pa onda gospodo, skinite brigu s vrata i radio prodajte. Novi će gazda, ako se nađe, valjda znati rješiti problem.

31. 5. 2016.

Nebojša Magdić