VELIKI REMONT U TUNELU HE GOJAK

Pripeklo sunce, vruće kao da je podne a tek je 12 sati, pa odlučih odvesti svog strašnog cucka na osvježenje. Srećom jezero je blizu. I uputih se prema Bukovniku, kad nešto mi čudno. Nešto kao da nije u redu ali ne kužim u čemu je stvar.

I onda zgruntam – pa nema jezera. Kako nema jbt, pa još jučer je bilo na svom mjestu. Mirno, uspavano, s ribarima na svojim obalama i razigranim gnjurcima, a sada nestalo. Kao nekom čarolijom. I odjednom mi sine – remont u tunelu. I prva asocijacija – poplava. Jer 1999. bio je remont i bila je nezapamćena poplava. Odmah osjetim kamen u želudcu i knedl i grlu. Pa neće valjda opet, kog vraga ovi iz HE-Gojak coprnjau pa ponovno remont u sedmom mjesecu. A onda mislim. A kada će ako neće sada, kada je sasvim normalno za očekivati sušu, pa samim time i idealno vrijeme za radove u tunelu. I okrenem malo telefon, da me direktor Sabljak barem malo utješi i otkloni moj strah od neke nove poplave. I tako mi reče da je jezero ispušteno jer je u tijeku neophodni, veliki remont. U tunelu radi preko 50 ljudi u tri smjene, kaže mi direktor Sabljak. Uvedena je struja, dovod zraka, i ostali detalji, te montirani strojevi, a sve to, kako bi se posao što prije obavio. Radovi će trajati mjesec dana. Pokušati ću savladati strah od zatvorenog prostora, i slikom vam dočarati što se u tunelu radi. Na sreću, Ogulinci se više ne kupaju na Bukovniku pa im jezero neće manjkati, ali zato oni mlađi mogu vidjeti, kako je to nekad izgledalo. Samo si trebaju, umjesto sadašnjeg mulja, dočarati zelene livade i pašnjake uz obalu Dobre, i mlinove, pa će im onda biti jasnija slika pejsaža našeg djetinjstva.

Photo by Nešo-Skorašnik

5. 7. 2016.

Nebojša Magdić

 Ulaz u tunel. Ja bi radije ostal vani. 

 Brana je dignuta i jezero ispušteno.

 Kad je Bukovnik bio hit, ovdje smo  mi klinci u mulji igrali nogomet. Nezaboravno.

 Vidim jaz. Je li baš ovdje bio mlin ?. Bio sam premali da bi se toga sjećao.

Za moj ukus, malo previše zarasla obala. "I to ćemo urediti", kaže direktor Sabljak. Ja ga slikom samo podsjećam  na obećano.

 Dobra kod Sv. Ivana u svom starom koritu.

 Voda čista i bistra. Sad, jel ovo šaran ili pastrva, ne znam. Znam samo da nije morski pas.

Nekadašnji ulaz u vodu za kupače.

Povlačenjem jezera, pokazao se je stari izvor sa, kako kažu, najboljom vodom u Ogulinu. Uz to me vežu neke lijepe uspomene. Kad bi  spremii sijeno na šajer, a ja sam siromah uvijek završavao u rožniku, deda bi rekao: "Ajd maći, zemi becikal i bocun, i donesi vode s Bukovnika". Koja sreća. Jer bicikl se nije dobivao svaki dan. I sav sretan odlazio bi po vodu. I nije mi bilo teško napraviti sedam kilomatara tamo i natrag. S bocunom. A bocun teži od mene. Eeeeeej, koja vremena.

Nakon što ga je jezero poplavilo, iz izvora je izvučena voda na samu cestu, uz kapelicu Svedtoga Ivana Nepomuka. Kad slučajno navratite, popijte barem gućak. Izvrsna je.

 Radi se punom parom. Za mjesec dana sve treba biti zgotovljano. Ne daj Bože onakve vode ko 99.

I čim je voda potekla starim koritom, ispod brane, na temeljima staroga mosta, pojavili su se mladi kupači. Ko nekad njihovi roditelji. Hidroelektrana nam je dosta dala, ali i dosta oduzela. Ljepotu kanjona, čar brzaca i virova, tajne ljubavi ispod vrba. E baš kenjaš Nešo. Daj malo živi u 21. stoljeću.

• Pret
• Sljedeće