Već danima, u svim sredstvima priopćavanja, bombardiraju nas stanjem na brdu iznad Zagreba – Sljemenu. Priprema se još jedna „Snježna kraljica“.
Grozničavo se od zelene livade nastoji napraviti bijela, snježna. Uspjeti ćemo. Nećemo. Temperatura raste. Panika. Temperatura na opću radost pada. Ushit. Veselje. Bit će snijega. Trideset topova „gruvaju“ umjetni snijeg 24 sata dnevno, da bi se svjetski Jet set zabavljao nekoliko dana na račun, po uspješnosti poslovanja, zadnje zemlje u EU. I jadno i žalosno. Cirkus koji nas do sada, od svoga početka, košta , kažu između 400 i 500 milijuna kuna. Za 13. ili 14. utrka. Mudri kakvi već jesmo, izmudrovali smo „skijašku tekmu“ na stazi ispod 1000 metara nadmorske visine. Pa što košta, da košta. Apropo te visine, samo da spomenem, da recimo Austrijanci, već duže vrijeme ne dopuštaju gradnju skijališta ispod 2000 metara. A mi otvoril širom kesu kako bi se pokazali u punom sjaju. Bedasti Balkanci ili ako baš želite, Mitleuropljani, pokazali su svu raskoš svoje slavenske duše i široku darežljivu ruku. Dobro, dok smo još imali kralja i kraljicu – Ivicu i Janicu i naravno Gipsa, još su postojali debeli razlozi za organiziranje jedne takve zahtjevne i skupe utrke. Iz čisto domoljubih razloga. Ali sada, kad su se kralj i kreljica povukli u zasluženu sportsku mirovinu, razloga za trošenje goromne love, naprosto nema. Samo da podsjetim. Na Sljemenskom derneku dijele se najveće nagrade u cijelom skijaškom kupu, osim Kitzbühela. Natjecatelji svjetskog kupa u austrijskim i inim inozemnim mjestima, nerijetko spavaju po planinarskim domovima, a Zagrebu se, našom milošću izležavaju u udobnosti Westina, u raskošu od pet zvjezdica. Kao pravi domaćini šopamo ih najskupljim delicijama, izmišljamo „atraktivnu“ stazu od Katedrale do Jelačić placa, da se narod, jedan sat gledajući tobožnje skijanje odnosno ski proseravanje, veseli. Navozimo danima snijeg na zagrebački asfalt, dovodimo islužene i već zaboravljene glazbene dinosaure, koji još samo kod nas mogu naći gažu. Sve to koštalo je ko Sv. Pagra kajgana.......A za što ? Za tri dana Snježne kraljice i mjesec dana skijanja na umjetno napravljenoj stazi. Kao rezultat svega, imamo na početku svake godine gužve na graničnim prijelazima. 200 tisuća Hrvata, uputilo se na skijališta Slovenije. Austrije, Švicarske, Italije. Hrvati i sarme, putuju na skijanje.
U isto vrijeme, dok smo slavili sljemenske „Snježne kraljice i kraljeve“, velika otvorena rana Ogulinaca, Bjelolasica, koja je trebala biti naš turistički biser, naš HRVATSKI olimpijski centar, jednostavno je, oprostite na izrazu, odjebana od te svoje Hrvatske. Neću rastezati, jer o Bjelolasici sam napisao toliko, da mogu izdati knjigu. I najebo zbog tog pisanja. Da stoga skratim tu tužnu priču. Kada se nakon agonije od 10 godina vidjelo da Bjelolasica više ne može normalno funkcionirati, osnovano je Povjerenstvo za kapitalne projekte. Ludo neko povjerenstvo, koje sam u svojm postovima nazivao „fantomskim“ jer je bilo nevidljivo. No 13. veljače 2007. godine, gospoda iz Povjerenstva nekako su se udostojila sabrati u Vrelu, kako bi dogovorili detalje, način i dinamiku ulaganja u naš jedini zimski centar. Da bi funkcioniralo sve bez ikakve pomoći države, da skratim, trebalo je još izgraditi stazu Vrelo, sustav zasnježenja, bazen i dvoranu.
Već tada je bilo jasno, da bez kvalitetnih dodatnih sadržaja, Bjelolasica jednostavno neće moći funkcionirati, jer naši vrhunski sportaši a i sve zahtjevniji ostali gosti, tražili su i vrhunske sadržaje. Direktor Paškvalin sa svojim timom, osmislio način kako da od Bjelolasice stvore sportski i turistički centar, po najstrožim svjetskim kriterijima. Cijena tog projekta, s uređenjem velike dvorane, četiri bazena, hotela sa 30 soba, dijagnostičkog, welnes i rehabilitacijskog centra, te sustava umjetnog zasnježivanja, bila je zapravo zanemariva, kad vidimo kako su se, i koliki novci kasnije trošili u projekte bez opravdanja, a lova slijevala u privatne đžepove. Ta cijena iznosila je nešto od 120 do 140 milijuna kuna, što je, da bi vam stvar bila jasnija, svega četvrtina love koju smo „upucali“ na Sljeme za mjesec dana skijanja u sezoni, dok bi Bjelolasica, da je taj plan prošao, živjela i radila 365 dana u godini. Čudno, jer čak polovicu svote osigurao bi sam HOC Bjelolasica putem kredita koji bi se otplačivao iz tekućeg poslovanja, a drugu polovicu, od "pišljivih" 60-70-ak milijuna kuna, trebala je dati država. A čak i to nije. Kao da se radi o Kineskom a ne o Hrvatskom olimpijskom centru. Radi kompletne, ne samo sportske već i turističke ponude, pokraj posebnog bazena za djecu bio bi prostor za lječilišnu i hidroterapiju. U posebnom sklopu planirani su vodopadi, slapovi, podvodne klupe i vodeni mlazovi. U istom je kompleksu trebala biti i sportska dvorana, tolike veličine da bi se u njoj istodobno mogla trenirati tri sporta. Galerija dvorane bila je predviđena za fitnes. Uza sve to, i nekoliko svlačionica te praonica. U dvorani za sprint, u podrumu kompleksa, napravile bi se četiri sprinterske staze od 60 metara, kuglana s četiri staze za kuglanje i dvije za bollwing te garaža. I sve to za nikakvih 140 milijuna kuna, koje niti jedna Vlada nije htjela amenovati. Kao da je Bjelolasica ukleta. Sada su od svega ostale samo ruševine i cijena nekada ogromnog kompleksa, srušena je sa 50, na 9,1 milijun kuna, jer se do sada, na 17 natječaja, nije javio nitko. Tako je ndekadašnja cijena od 100-150 EURA, spala na 10 KUNA po četvornom metru !!! Da ti pamet stane. Ono što smo u vrijeme „mraka“ uspjeli izgraditi i time se ponosili, sada, u doba „svjetla“, dokaz je jednog neobjašnjivog nemara i nebrige. A nama Ogulincima, kojima je Bjelolasica prirasla srcu, te pogotovo radnicima HOC-a koji su dobar dio svojeg radnog vijeka tamo proboravili, ostaje samo sjećanje na neke sretnije dane, i ogromna gorčina.
30. 12. 2019.
Nebojša Magdić
Znaju ljudi da su dobili muda pod bubrege. Da ova vlast ni niš napravila niti neće jer ne zna. Samo su okupirali medije i uveli cenzuru. Na medijima si sami upućuju pohvale i čestitke. Nezakonitosti koje rade su dopuštene jer se radi o njihovim ljudima. Gradonačelnik i tri dogradonačelnika koštaju ovaj grad puno novaca, zna li tko koliko. A te čestitke koje upućuju sa pozornice ili se naslikavaju ne koristi baš gradu kao i ona putovanja svite na račun grada.
Bjelolasicu su mogli pokrenuti ona je dio grada Ogulina i tim ljudima gore pružiti priliku za opstanak. Ima zemlje okolo nije samo HOC Bjelolasica. Ali lakše krivicu prebaciti na nekog drugog. Gdje su sada EU fondovi kojima su se hvalili. Četiri glavice grada neka se zatvore u sobu i neka rade nešto na dobrobit grada a službe grada i zaposlenici će im pomoći. Da, ali oni se hvale redovnim poslovima zaposlenika i to pripisuju sebi.
Kamo sreće da je Jelić preuzeo izgradnju retencije i biti će gotova za godinu dvije. Kreću radovi sada, još malo, bio u Mirićima.
Osobno sam sa nekoliko tajkuna to razgledao i to sa helikopterom.
Samo treba izraditi projekt tako da je hotel gore na brdu. A tu triba izgraditi cestu, vodovod, struju, tj.cilu infrastrukturu, te promijeniti prostorni plan.
One objekte dole ne vrijede nista tu neće nitko da ulaze cak da mu poklonis.
To neće niti pijani kineski miljarder uzeti na poklon jer je
to sve starudija i sanacija Kosta vise nego na drugom mjestu novo izgraditi.
Kao sto napisao ima zaintresiranih ulagača ako se turistička zona promakne gore na brdo!
Ali to je kod nas jebena birokracija sa kojom se ulagači ne Žele boriti
Desit ce se ocito ko i sa ostalim djelovima HOC a koji su kupljeni i stoje bez ulaganja, cekaju bolja vremena da se prodaju. Cini mi se da i neki vrli komentator koji svima pamet prodaje radi isto.....
Juraj Belina
Jednostavno. Grad Ogulin kupi HOC Bjelolasica. Stručnjaci Grada naprave procjenu vrijednosti, te se podjeli kompleks na više manjih - sportski dio, smještajni dio, itd. Plan treba pomno razraditi, te ili iznajmiti ili prodati zainteresiranima.
Ili na kraju krajeva, putem fondova EU Grad može napraviti čudo iz tog kompleksa. Al boli I Grad očito ona stvar.
Bit će da su osobni interesi ključnih ljudi na prvom mjestu, njima samima.
-----------------------------------------------------------------------
Milan Turković
Za prolivenim mlijekom ne treba žaliti. Nešto na tragu Juraj Belina i onoga što sam tražio i što smo zastupali u vezi Bjelolasice. Tražili smo i predlagali da grad preuzme skijalištei zemljišta Bjlelolasice, da bude nositelj, da razgovara, uključi i traži pomoć župnije i države pa da se pokrene Bjelolasica. U tom dijelu Grad se ne bi bavio uslugama smještaja i pružanja turističkih usluga. Angažiran je stručnjak, nekadašnji djelatnik Bjelolasice, koji je pregledao stazu i žičare i procjenio troškove da se skijališta stave u upotrebu na nekih 2 mil kuna. Na nas zahtjev održana je i sastanak Gradonačelnika, njegove ekipe a g Dean Cetinjanin je na sastanak dopeljao i g Paškvalina. Uglavnom svi oni cijelu veče su se trudili i uvjeravali nas da je sijalište na Bjelolasici neisplativo i da grad neće i ne želi ulaziti u taj projekt. Čak je g Gradonačelnik ultimativno i više puta izjavljivao, citat, DOK SAM JA GRADONAČELNIK GRAD U BJELOLASICU NEĆE ULOŽITI NITI JEDNU KUNU. Tvrdili su da imaju gotov plan ulaganja u zonu Bjelolasice gdje će financirati razvoj cjelogodišnjeg turizma. Nisu nam htjeli reći o čemu se radi ali je vidljivo da ništa od toga nije realizirano niti je bilo što u planu za slijedeću godinu. I danas sam čvrsto kod toga da grad treba preuzeti skijališta, svu zemlju, na tragu onoga kako se organizacijski to radi na Platku, te uz suradnju i pomoć Župnije i države, te uz pomoć eu sredstava obnoviti žičare, staze, zasnježivanje, a preduvjet je i izgradnja vodovoda iz Ogulina. Treba biti isto tako korektan i reći da je isto tako protiv ovog modela i ogulinski hdz, a da u niti jednom planu županije nigdje nema Bjelolasice. Jer ako može grad Delnice i Primorsko goranska Županija imati i razvijati Platak, smatram da grad Ogulin i Karlovačka županija mogu imati i razvijati Bjelolasicu, ali nažalost nikome od sdp i hdz-a nije stalo do Bjlelolasice.
Što se od tih zlatnih vremena, sredine 2000-ih, do danas dogodilo s tim nekad perspektivnim centrom kojem je namijenjena uloga pripreme vrhunskih, ali i svih ostalih sportaša te "običnih" gostiju, turista? Činjenica je da se na Bjelolasici iživljavala svaka vlast. Još od Račanove pa preko Sanaderove i Kosoričine te, naravno, još autističnije Milanovićeve Vlade. Puštalo se da se Bjelolasica sama koprca umjesto da se pronašao modus kako kvalitetu podići na višu razinu. Sada se prodaje po 17. puta. Cijena 9 miliona. Pa nek Grad uleti u kupnju obzirom da nisu uspjeli nigdje potrošiti 21 milijon kuna. Možda je to rješenje.
Bjelolasica je kao takva i zamisljena a to sto su "domoljubi" 90-tih svemu dodavali epitet Hrvatsko i Olimpijsko,vise je stvar mitomanije i iracionalnosti a manje racija i realnosti.
Takodjer me malo zasmeta olako baratanje ciframa od "nikakvih"140.milijuna kuna, jer to je novi kredit od 20 milijuna eurica i to nije lako vratiti s obzirom na mogucu ekonomsku isplativost projekta poput Bjelolasice, odnosno skijalista na 800.metara nadmorske visine.Pogotovo u danasnje vrijeme, kada snijega nema ni za lijek a biti ce ga jos i manje.Tako nam govore statistike i znanstvena predvidjanja,upravo zbog toga Austrijanci zakonskom regulativom onemogucuju daljnja projektiranja skijalista, na visinama manjim od 2000.metara.
Sto se tice Sljemena i Zagreba,odnosno snjezne kraljice, ona je pak tipican primjer kompleksa manje vrijednosti,kako gradonacelnika,tako gradjana pa i citave drzave,gdje jedan gradonacelnik trosi(baca u snijeg) ogromne novce poreznih obaveznika da bi sam sebi dokazao kako posjeduje nadljudske moci,te kako ce ako treba u toj borbi pobjediti i prirodu.
Dakle,u Hrvatskoj inace tuznoj stvarnosti,postoji mnogo patologije i zastranjenja,bilo da je u pitanju samoobmana i laz, odnosno iracionalna mitomanija o hrvatskom nebeskom narodu,to je uzrok vecine nedaca koje su nas posljednjih desetljeca snasle.