MOST U LOMOSTU SANIRA SE PET MJESECI, A BITI ĆE ZATVOREN, TRI MJESECA.

Još polovicom 2021. godine, Županijska uprava za ceste, „velikodušno“ nam je uvalila, odnosno sa svoje nadležnosti prebacila Gradu, pet cesta u vrlo lošem stanju. Evo vam, pa ih vi održavajte, da se mi ne zajebavamo. Isto tako, „velikodušno“, od srca im hvala,  poklonili su nam i most u Lomostu, koje su vrijedni Ogulinci sagradiše davno, preko suhog korita Dobre.

Prvo je sagrađen kameni most, sa tri otvora od po 3,6 metara raspona. Svodovi su bili polukružni ali kako su bili izgrađeni bez obostranog oslonca, most je propadao i postao opasan za promet.

Tada su ondašnje gradske vlasti odlučile na mjestu dotrajalog, starog kamenog mosta, izgraditi novi, i to od armiranog betona, prvi takav u našim krajevima. Dr. Jure Radić, pišući o mostu u Lomostu, dok još ni u primisli nije slutio da će biti političar i graditelj „opjevanog“ Masleničkog mosta, detaljno je prikazao faze njegove izgradnje. Tako spominje, da je „most uz pomoć domaćeg stanovništva, gradila bečka tvrtka Eduard Ast“.

Dalje navodi da je betonska ploča izbetonirana u jednom danu, uz sudjelovanje 30 radnika. Most dovršen i u promet pušten 25. listopada 1900. godine, i taj je datum uzet kao datum izgradnje prvog armirano-betonskog mosta u nas.

Pokojni  ministar Jure Radić, koji je doktorirao disertacijom-„Prilog analizi utjecaja korisnih opterećenja grednih mostova“, pišući još daleke 1982. godine o našem mostu, navodi:

 „Potrebno je u svakom slučaju posvetiti pozornost tom malom objektu i zaštiti ga od propadanja, jer s drugim povijesnim mostovima, kao što je most u Oštarijama, Molinarijev most u Ogulinu i Tounjski most, predstavlja veliko bogatstvo naše graditeljske baštine, a kao prvi most od armiranog betona u našoj zemlji predstavlja kuriozitet i povijesnu  vrijednost“.

 Ali „kuriozitetu i povijesnoj vrijednosti“, vrijeme prolazi. 124 godine star Lomošćanski most, zbog  zuba vremena i zbog dugogodišnjeg neodržavanja, dao je svoje,  i prometovanje njime, najprije je zabranjeno vozilima iznad 3,5 tone, da bi ovih dana bio potpuno zatvoren. Promet je usmjeren kroz Bolničku ulicu i sada su tamo pravi rusvaj, obzirom da se na toj prometnici nalazi bolnica, starački dom, Prva osnovna škola, dvije sportske dvorane, i gradski nogometni stadion. I tuda kamioni tutnje 24 sata. Kažu, nemamo više mira. Nije za izdržat.

A uz stanovnike Bolničke, problem imaju u Lomošćani, koji sada moraju kružiti, kako stari Ogulinci kažu, „okolo kere pa na mala vrata“, da bi došli u središte grada udaljeno kojih 100-200 metara. Nikako im nije jasno da se tih 10-15 metara mosta koji je u rekonstrukciji, radi čak pet mjeseci, od čega će tri mjeseca biti u potpunosti zatvoren. I Lomošćani su ogorčeni.

A jedan od njih, ljutito mi prigovara:

„Moreš o tvojoj cesti u Vučiće stalno ništo pisat, a o ovoj sramoti sa mostom niš. Mesto da delaju u tri smene, ovde se par radniki muva celi dan al od tega nikakve vajde“.

I stvarno, ne znam jesam li valjda nekoliko puta slučajno pogodio, ali kada god sam tamo navratio, zatekao sam svega par radnika. A danas oko podneva, na gradilištu nije bio nikoga. Ni žive duše. Valjda je to stvar organizacije posla. Pa nije ni čudo, što će sav taj posao trajati, pet mjeseci.

Nisam baš doma u stvarima građevine, ali se sjećam da je novi most preko suhog korita Mrežnice u Sabljacima, građen 1998.  bio gotov za oko četiri mjeseca, a tri puta je duži od ovoga u Lomostu, koji se samo sanira. Kako se to onda moglo ?.

Kažem, ne kužim se baš u građevinu, ali pet mjeseci za sanaciju ovog mosta, mislim da je stvarno previše. Da li se to organizacijski moglo bolje posložiti, i da li je Grad morao od izvođača zatražiti da se posao na neki način ubrza, pitanje je bez odgovora.

A što o svemu misle stanari Bolničke ulice i Lomošćani, možete misliti.

25. 6. 2024.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće