ŽIVOT LETI KAPETANE

Kategorija: OGULIN Ispis E-mail

Sinoć smo nazočili još jednom katastrofalnom ostvarenju „Katedrale duha“ s Prisavlja. Dugo najavljivani i pomno pripremljen projekt – Memorijalna utakmica u sjećanje na DRAŽENA PETROVIĆA, potpuno je degradiran u neshvatljivo odrađenom poslu. Ili bolje rečeno, neodrađenom. Naime za neupućene, u Zagrebačkoj areni odigrana je utakmica u sjećanje na velikog košarkaškog virtuoza Dražena Petrovića. Memorijalna utakmica u čast Dražena u Areni Zagreb, okupila je mnoge košarkaške zvijezde, kako one aktivne, tako i umirovljene. Draženu su se došli nakloniti aktualne zvijezde i njegovi nekadašnji suigrači iz reprezentacije Jugoslavije.

Hrvatska reprezentacija zaigrala je protiv odabrane reprezentacije Europe, pod vodstvom legendarnog Željka Obradovića, a u prvom redu našli su se ugledni gosti iz svijeta košarke – Draženovi suigrači iz Šibenke, preko Cibone i Reala Madrida, do NBA-a.

Ova memorijalna utakmica nije samo sportski događaj, već podsjetnik na nasljeđe jednog od najsjajnijih igrača svih vremena.

No što nam je sinoć priredila HTV, ostati će u analima tv kikseva. Nakon izvrsno odrađene Olimpijade, ovo je bila čista TV katastrofa, koja je izazvala valove kritika ogorčenih gledatelja. Ukratko – ništa nije štimalo. Bio je to još jedan TV kiks, nakon onoga legendarnog sramoćenja na Eurosongu iz Zagreba, 1900 godine.

Da podsjetim. Prve su tada nastupale predstavnice Španjolske, sestre Antonia i Encarnación Salazar, pod umjetničkim imenom Azucar Moreno. I onda šlamperaj HTV-a koji nas je osramotio u cijelom svijetu. Matrica njihove pjesme Bandido, nije krenula ispočetka, već negdje od polovice. Španjolke su u čudu gledale što se zbiva i u potpunosti se zbunile, te napustile pozornicu. Još i danas mi je, ni krivom ni dužnom, neugodno zbog toga.

A sinoć, nešto slično, ali mnogo gore. Ni tehnički, ni redateljski, ništa u prijenosu iz Arene nije štimalo.

Voditelj Cvitković, povučen za ovu priliku iz mirovine, i Roko Ukić, najavili su prigodno ovaj događaj. Pričaju nešto, objašnjavaju, a onda na scenu stupa službeni voditelj u dvorani. Objašnjava nam čovjek, ali ne nitko ništa ne čuje i ne razumije, jer istodobno slušamo njega, te u podlozi Cvitkovića i Ukića. Malo su glasniji oni, malo on. Onda se netko dosjeti da i bilo dobro da ipak gledatelji pred TV ekranima čuju što se događa u dvorani, pa čujemo samo službenog voditelja ali u pozadini još uvijek razgovaraju Cvitković i Ukić. Onda opet netko reagira, redatelj valjda, pa sad više ne čujemo ništa, pa opet malo čujemo i tako stalno.

Kratiki blic razgovor s Dončićem, kome je Dražen bio uzor, Bogdanovićem i Šarićem, jasno smo odslušali, a onda opet tonsko sudaranje tv voditelja i voditelja u dvorani, i opet se ništa ne razumije. I tako stalne teškoće s tonom, barem u onom dijelu dok sam slušao.

I konačno kreće tekma. Voditeljski par preuzima stvar u svoje ruke. Sipaju nam Cvita i Roko milijun podataka, zgodnih, ali u krivo vrijeme, a o igračima na terenu ništa, kao da ne postoje. A ljude, pogotovo one neupućene, zanima tko nastupa, kako se odvija igra. A voditelji oni igru ne prate. Samo pričaju.

A onda, onako, kao iz neba pa u rebra, dok utakmica traje, očito sinoć indisponirani redatelj, pušta već unaprijed snimljen razgovor s Arapovićem. Zašto baš sada dok gledamo atraktivnu tekmu, nikome nije jasno. Vrhunski šlamperaj koga mi plaćamo.

Tada se prebacujem na Novu TV i nogomet, a prijenos iz Arene snimam, ali ga još nisam pogledao. Ne vjerujem da je išta krenulo na bolje.

Spomenuti ću usput, kada već laprdam, da smo nakon dugo vremena u prijenosu Nove TV, slušali novinara koji je krajnje suvislo i stručno odradio svoj posao. Nismo čuli bezbroj beznačajnih podataka, koje nam inače serviraju sa svih televizija, već smo čuli i vidjeli kako prijenos treba izgledati. Ništa mudro – samo prati igru, samo to. Što je čovjek vrhunski odradio. Tko je bio sinoć novinar Nove, na žalost ne znam. Ali zaslužuje sve pohvale.

Forke sbrda sdola.......s brda, s dola.