DA JE RAVNATELJ BITI LAKO, RAVNATELJ BI BIO SVATKO
.jpg)
Nemaran i zaboravljiv, kakav već jesam, znam napisati neki post, a onda ga jednostavno, zaboravim objaviti. I ostaje zabačen negdje u kutu desktopa, ili ako baš volite, sučelja mog laptopa. Pa ga onda slučajno otkrijem. A tada je obično kasno za objavu. No za ovaj post, pripremljen pred dva mjeseca, mislim da nije kasno. Možda sam nešto u redoslijedu obnašanja dužnosti ravnatelja pomiješao, za priču je nebitno.
Ako ste dokoni – evo kobasice pa čitajte.
Prošlo je već više od dva tjedna, kako je nekako u tišini smijenjen ravnatelj naše bolnice, dr. Davor Vukelja. Štura vjestica objavljena je samo na Ogportlu. Kod svih drugih, čini se, prošla je ispod radara. Čudno. Jer smijenjen nije nekakav lik iz nekog malenog OPG-a, nego za grad, vrlo važna osoba - ravnatelj bolnice.
I nitko ništa. Očekivao sam barem da reagira gradonačelnik Domitrović, jer on svoj image gradi na skrbi o građanima i gradu. No niti od njega, uvijek spremnog, barem koliko sam vidio, nikakve reakcije.
Što se tih ravnatelja naše bolnice tiče, od vremena kada je „upaljeno svijetlo“ u Lijepoj našoj, baš nemamo puno sreće.
Ili bolje rečeno, baš oni nemaju sreće. Koliko pamtim, a svakim danom k'o američki djedica Joe Biden, a pamtim sve manje, prvi se na udaru politike, još 1990. našao vrsni stručnjak, dr. Anton Tudor. Stažist, specijalizant, specijalist, šef odjela i konačno, ravnatelj ogulinske bolnice.
Politika se tada, kao i danas, baš u sve miješala. Dr. Tudor, kao član HNS-a, jednom je, tako kažu, u „razmjeni stavova“ s ondašnjim župnikom rekao:
„Župnik nek' se brine za dušu, a ja ću za tijelo“.
Sada, ne znam da li zbog te dosjetke, ili, biti će prije iz stranačkih razloga, HNS-ovac dr. Tudor, je smijenjen.
I još jedan presedan – jedini od svih ravnatelja dobio je i otkaz. Bila je to zapravo za njega sreća u nesreći, jer je završio u b0lnici u Lovranu, gdje je postigao zavidnu karijeru.
A branitelji, ranjeni u Domovinskom ratu, umjesto u ogulinskoj bolnici, završavali su na dugotrajnom liječenju kod dr. Tudora, u Lovranu.
I da bi netko tada za to odgovarao. Nitko ništa. Opći muk. Bila su to zajebana vremena, a „čovjek s mudima“, Ivan Vuković, koji bi onda možda reagirao, još nije bio aktivan. Zapravo, bio je malo desnije, u HDS-u kod, Marka Veselice. A to je kod vlasti bilo jednako nepopularno.
Dr. Tudora smjenjuje u ono teško ratno vrijeme dr. Nada Kurelac-Belančić, a na njeno mjesto, po isteku mandata, dolazi vrsni kirurg dr. Miljenko Plavljanić. Čovjek je bio totalno nepolitična osoba, ali su ga, pomalo naivnog, uspjeli nagovoriti, da bude nezavisni kandidat SDP-a. Medvjeđa usluga. To je bilo, kao da su mu stavili metu na leđa.
Dr. Plavljanić je zapravo trebao biti SDP-ov kvisko, kome su kasnije nekorektno, kad se priča nije odvijala kako je zamišljeno, okrenuli leđa. Po završetku mandata, očekivalo se da će mu biti produžen, ali nije. Platio je tako u svojoj naivnosti, ni kriv ni dužan, svoj politički angažman.
Nakon Plavljanića, na mjesto ravnatelja dolazi dr. Jadranka Francetić, a nakon nje, dr. Krunoslav Cindrić. Ni on nije imao sreće. Upravno vijeće ga je smijenilo, jer je kao ravnatelj bio u sukobu interesa. Naime, od 2007. kao ginekolog, radio u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Domu zdravlja u Vrbovskom bez odobrenja. O kojeg li velikog grijeha.
Umjesto Cindrića, na mjesto ravnatelja dolazi dr. Josip Zorko, čovjek posebno cijenjen među braniteljskom populacijom. U najtežim danima Domovinskog rata na našem području, dr. Zorko čini potez zbog kojeg a ljudi cijene – u opkoljenom Saborskom, ostaje s mještanima do zadnjega dana, dijeleći sa njima najteže trenutke ovog malog mjesta u zabiti Kapele. Ni dr. Zorko, ne znam zbog čega, nije dočekao drugi mandat.
Ulogu ravnateljice po drugi puta preuzima dr. Jadranka Francetić, a nakon nje, 14. siječnja 2021. godine, izabran je dr. Davor Vukelja.
Kao i svi ravnatelji prije njega, uz svoj redovni posao, morao se boriti protiv vjetrenjača u hrvatskom zdravstvenom košmaru – od financija do kadrovskih rješenja.
No ni Vukelja, nije imao sreće. Nije izdržao do kraja mandata. Smijenjen je preko noći, i što je zanimljivo, smijenjen od novog Upravnog vijeća bolnice, po sastavu gotovo istog, kao ono koje je pred tri godine, „amenovalo“ njegov dolazak na mjesto ravnatelja.
I što je zanimljivo. Dr. Vukelja je HDZ-ov kadar. Bio je i dopredsjednik Gradskog odbora. No ni to mu nije pomoglo. Degradiran je bez riječi. I to odlukom, kako kažu, Upravnog vijeća pod kontrolom HDZ-a.
A kada je netko smijenjen na taj način, sasvim je normalo da kreću priče. I razno razne konstrukcije, kako već kome odgovara. Bilo bi stoga dobro, javnosti objasniti što se dogodilo i što je razlog smjene.
Kao minus, dr. Vukelji uzimaju činjenicu da navodno nikome nije dozvoljavao da mu se miješa u ravnateljski posao. Drugi pak kažu, da je razlog smjene njegova visoka plaća, ali tvrde, i zarađena, jer tu se uključuje redovan rad, dežurstva, pripravnost i prekovremeni sati.
Da li je ex ravnatelj možda stao na žulj nekom iz Upravnog vijeća, ili je došao mig s više razine, u domeni je kalkulacija.
Jedno je jasno - gotovo uvijek, politika je u svemu imala svoje prste. Tako vjerojatno i sada, ali nitko da nam kaže konkretan razlog ove smjene. A građani bi to trebali znati. Jer uostalom, sami su, svojim novcem, sagradili našu bolnicu. I stoga nas politikanstvo, tamo gdje ga ne bi trebalo biti, mora brinuti.
Vrijeme stranačke ljubavi
Bolnicu smo gradili samodoprinosom. Uz nju, uspjeli smo ugurati i gradsku sportsku dvoranu.
Vrijeme ljubavi
Napisano
7. 8. 2024.
--------------
28. 9. 2024.
Nebojša Magdić
Kontakt e-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
A se tiće teme posta, Vukelji moja podrška l ako mu ona neće ništa značiti.
Neka je Ford 'raspad sistema' ali je onda puno u tom raspadu zanimljivije. Bez obzira kako ih zvali ali meni neki tipovi koji se ovdje javljaju spase dan kad vidim da nisam najgori
P. S. Možeš svoj komentar ostaviti na fejsu.