USKORO KINO. BAŠ FINO.

Kino, što je to, pitaju se danas klinci. Za nekakvo su kino doduše čuli, ali u njemu, mnogi nikada nisu bili. Jer kina u Ogulinu, točnije, kino predstava, već dugo nema. Zapravo još od 2007. godine, kada je počela rekonstrukcija POU. O tome ste mogli nešto pročitati u prošlom postu.

Nedavno, kada je ovdje na blogu, i na fejsu, bilo riječi o onoj majici s napisom RS i o kokardi, komentator Sofoklo iskočio je izvan teme i napisao.

„Ma je..š to, daj ti vidi do kada ćemo morati u kino u Plaški. Kaj je s našim kinom“.

I onda je rekoh – „na zapovid vojvodo“. I po sistemu, „zločinac se vraća na mjesto zločina“, odoh do Pučkog otvorenog učilišta, gdje je nekada bio radio Ogulin. Koga je loša politika iz Komiteta, na silu ugurala u ondašnje Radničko sveučilište, da im popravi krvnu sliku, odnosno, financijsko stanje. Pa su svi lijepo živjeli od radija i „Emisije po željama“. Jedni radili, drugi u nedostatku ideja kako zaraditi za plaću, živjeli sretno na grbači lokalnih novinarčića. Početkom 90-ih, radio se, na sreću, izvukao iz tog neželjenog zagrljaja.

Dođoh dakle na to „mjesto zločina“, ali skoro zalutah. Više ništa nije isto. Tek u konturama. Sve ušminkano, uglancano, uređeno. Jedan sasvim drugi prostor.

Ja kao pravo zanovijetalo, ili kaj bi Ogulinci rekli – kaj teta Draga, bio sam svojedobno protiv svega. Protiv uređenja Parka kralja Tomislava. Brundao, prigovarao. Sada vidim da sam pogriješio. Ondašnja vlast, bila u pravu.

Bio sam i protiv gradnje teniske dvorane. Sada vidim da sam pogriješio. I tu gradska vlast bila u pravu.

Bio sam i protiv velike rekonstrukcije POU. Sada stvarno vidim da sam pogriješio. A i tu su ondašnji vladari bili u pravu.

I s toga sam dužan ispriku inicijatorima ovih projekata i zahvata. Jer, usprkos unisonom brundanju od strane dobronamjernih i zlonamjernih, ovim su sadržajima ipak oplemenili grad i ……. „Ej stani, ej stani lane moje“ ……. ej stani Nešo, đes' si navro.

A kino. To te pitam.

Jbg, zaboravio. Malo se zanesao i rastegnuo. Ni malo profesionalno. Čak kao novinarski amater. Zaboravio sam na ono zlatno pravilo kod pisanja vijesti -  5W. Prema tom pravilu, vijest bi trebala sadržavati odgovore na 5 pitanja:

Tko, gdje, kada, što, i zašto.

Ili ako volite talijanski: emotikon smajlić

Who, Where, When, What, Why.

No pošto ovo ne pišem u obliku vijesti, već kao nekakav esejčić, odnosno hrvatski rečeno, sastavak, malo sam produžio. Tako da oni nervozni kao ja, odustanu od čitanja na vrijeme.

Dakle, da se ipak malo približim temi. Što je s kinom. Sve mi je to lijepo objasnila ravnateljica Blanka Poljak Franjković. Jednostavno rečeno, dogodio se kvar na projektoru. Točnije, na samom serveru. Dogodila se tvornička greška. I to krajem prošle godine, kada  je otkazana projekcija filma Mufasa: Kralj lavova, koju su klinci željno očekivali, i sve su ulaznice bile rasprodane. U par navrata pokušalo se otkloniti kvar, no pokazalo se da je problem malo veći.

I jučer su na projektoru radili stručni serviseri, iz odjela servisne podrške proizvođača projektora, i ustanovili hardversku grešku na kino serveru. Zamijenili su komponente, no uređaj i dalje nije radio. No da vas ne mučim tehničkim detaljima. Komponente potrebne za popravak projektora, iz Amsterdama će stići krajem ovog  tjedna, serviseri u Ogulin dolaze u utorak, tako da će kino projekcija, tako se bar u POU nadaju, biti u subotu, 1. veljače.

Inače, kako kaže ravnateljica B. Poljak Franjković, kada je u pitanje kino prikazivačka djelatnost, prošao im je projekt pod nazivom. „Nafalice u kino“. Od HAVC-a - Hrvatskog audio vizualnog centra, dobili su sredstva, tako da će za učenike osnovnih i srednjih škola, biti prikazivani razni hrvatski filmovi, kako bi se oni upoznali s domaćom kinematografijom.

Toliko o kinu.

Znam da je sve ovo moglo biti u nekoliko rečenica, ali imam vremena, i malo piskaram. Pa tko voli čitati, nek izvoli.

Kada smo već kod POU-a, ona stara „izvana gladac, iznutra jadac“, ne vrijedi. Ovdje je zapravo obratno. Izvana ( za sada ) jadac

a iznutra gladac. Blanka me je malo prošetala obnovljenim prostorima i dojam je, lakonski rečeno – impresivno.

Kino dvorana, sada je nazivaju Zlatna ???, višenamjenska je. Za kino projekcije, kazališne predstave i koncerte. Kino i scenska

oprema je vrhunska. Razglas, koji sam morao isprobati, radi fenomenalno. Zvuk vrhunski. Rasvjeta također. Akustika izvrsna. 

U dvorani se planiraju svake subote prikazivati film, a ako se pokaže zanimanje, i nedjeljom.

Četvrtak je predviđen za kazališne predstave, a petak za koncerte.

Uglavnom, ono pred 20-ak godina zamišljeno, sada smo i dobili. Pod jednim krovom društveni i zabavni sadržaji, te, kultura.

U svoj priči, jedino mi je žao što dvorana, kad je već  Zlatna, nema loža kao ona stara. A u tim ložama, začeli su se mnogi

ogulinski brakovi.

I žao mi što nema Svečane dvorane. Bila je zaista svečana, ukusno uređena i idealna za manje skupove.

Zidanje „našeg Skadra“ je tako pred završetkom. Bilo je tu puno problema, puno prolivene žuči, puno podmetanja, zlih

komentara, insinuacija  i puno političkog prepucavanja. Ali, moramo se s tim pomiriti. To je naš lokalni folklor. A folklor treba

njegovat, jel' da.

Slijedi još energetska obnova zgrade i postavljanje novog,

solarnog crijepa.

Sve ukupno, nešto preko 5 milijuna eura.

Vidimo se u kinu, nadam se, već iduće subote.

Svima koji su imali snage sve pročitati do kraja, kapa dolje.

Bog i fala i nemojte kaj zamerit.

Malo probao razglas. Dođe mi želja ponovno sjesti za mix pult.

Plesna dvorana. Dođe mi želja da konačno naučim plesati. Mission: Impossible

Traži kvar.

Photo by Nešo-Skorašnik

23. 1. 2025.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće