KONAČNO MAŠKARE OVE GODINE.......U BRAZILU.

Još jedna godina bez maškara. Pa zar niko da to organizira.

Jopet, ni ove godine, ni mačkar. Grom pukal va nji, pa kadi su. Ni ji, pa ni. Tuj meni ništo smrdi. Pa vavik smo, još prije Franje Josipa, imali mačkare. I dok je kralj Aleksandar bil, dok je bil Pavelić. Pa dok je bil Tito. Vavik smo imali mačkare. A zač sad nimamo. Otem sam gruntal ovi dani, kaj i pred par godin. I niš pametno nis zgruntal. A veljača došla do kraja, pa mislim da bi ku kiticu o maškara jopet trebal napisat. A kaj se vrapca mučit. Kaj bi napisal. Niš. Zato zemem ono kaj sam prvlje pisal, malkoca dopunim, ništo zbrišem, ništo dodam, kaj sada velidu - recikliram. Samo da se ne zaboeravi. I udrem naslov kaj ovi na televiziji – REPRIZA.

Povijest se ponavlja. Kako u velikim stvarima, tako i u malim. Kao što su to recimo, maškare. Zašto ih u Ogulinu nemamo. Valja pričicu o tome ponoviti s vremena na vrijeme. Što i činim ovom prigodom.

Vlast se mijenja, ali odnos prema maškarama u Ogulinu, ostaje isti. Ma bilo tko vladao ovim gradom, na maškare ne gleda sa simpatijama. Jer znaju, ljudi moji, baš biti zajebane. I izazvati kod nekoga, isključivo kod likova koji da su Bogom dani – naših političara, duševnu bol. Koju si ne mogu nikako naplatiti.

Za ono „vrijeme mraka“, u maškarama skoro pa da nije bilo zabranjenih tema. Gotovo za ne povjerovati. I moja malenkost dugo je vodila karnevalske povorke, i nikada, ama baš nikada nije bilo nikakvih pritisaka vezanih za sadržaj i poruke, što su ih lansirale duhovite maškare.

U tom  “mraku”, u maškarama gotovo nije bilo zabranjenih tema. Naravno, s Titom, NOB-om i dragom nam Partijom, nije se moglo baš previše zajebavti. Što je sigurno, sigurno je. Ali su zato “lokalne veličine”, redovito bile na meti i oštrih i duhovitih kritika maskiranih pojedinaca ili grupa. Ljutili se vjerojatno jesu, kiselo se smijali, grizli se u sebi, pokušavali zabraniti ali –zabranili nisu. Niti jedan jedini put.

Tradicija je nastavljena i kada je „upaljeno svijetlo“. Opet su se tisuće Ogulinaca radovale i smijale, zajedno s mnogobrojnim maskama. Iznimno duhovita optužnica, koju je pisao legendarni Iva Mihaljević – Barak, izazivala je salve smijeha. I poneki gorak osmijeh.

A onda se netko, pred 20-30 godina sjetio da mačkarama podreže krila. Nikako im nisu pasale. Pa su ih indirektno, preko svojih trabanata, zabranili. I od tada ih nema.  Popapala mica maca. Očekivali smo da će barem novo lice u Turističkoj zajednici biti malo agilnije i  pokušati nam vratiti maškare. Ali i tu, nula bodova.

A možemo si samo zamisliti, kako bi danas u ogulinskoj karnevalskoj povorci prošli neki trenutni vlastodršci. Da ih poimenice ne spominjem. Nomina sunt odiosa.

Ne treba biti posebno pametan i zamisliti kakvu bi porciju kritika kroz maske, pokupili gradski čelnici zbog svoje bahatosti, svojih nemoralnih postupaka, zbog svega što su učinili ili propustili učiniti za svoj grad. A vjerujem da bi i oporba potpuno zasluženo dobila svoj dio „špota“. Zamislite što bi im sve priredile “zlonamjerne i zločeste“ maškare.

Da vas puno ne gnjavim. Ako vas više zanima, možete ovdje vidjeti :

https://www.ogulinusrcu.com/1863-mackar-ni-ove-godine...

Cijela Pilana u traktor stala

Naroda ko u priči.

Stigli iz Turkovića

Pokojni DIP dok je bio duša grada, redovita tema maškara.

Maskembal u URO "Kapela". Negdje 70-ih godina prošlog stoljeća.

Rekal sam: Nemojte mene više zvati da budem ceremonijal majstor. I Bogu sam i vragu dosadan. Al' oni uporni, a ja popustljiv. Radi cura.

Maškare, okolo kere pa na mala vrata. Sjeća li se netko tog izraza ?

Suđenje Imbri sa terase POU-a. Imbru spalili, sličicu izgubio.

Maškare u "Kapeli". Gore sa trubom, "Harlekin" (rip) Đorđe Caribordski.

Gradonačelnik Jure Turković, predaje maškarama ključ grada.

Maškare u "Tri palme". Danas ljekarna.

• Pret
• Sljedeće