SOPARNIK, KAJ JE TO ???

Za Marija Stipetića, mnogi već znaju. Naš Ogulinac. Lomošćan. Ili Lomoščanin. Milče, ako će vam biti jasnije. Dobio je, ako se ne varam u datumu, 2012. godine nagradu – Ponos Hrvatske. Iz plamtećeg automobila izvukao je žensku osobu i svojim tijelom štitio ju je od vatre te joj je svojim rukama fiksirao vrat i održavao pri svijesti do dolaska ekipe hitne medicinske pomoći.
Onda je put Marija odveo prema moru. Vojsku je služio u „nalipšem gradu na svitu“ – Splitu. U mornarici. Bio je i voditelj ophodnje na brodu Pomorske policije, koji je pokrivao područje od Šolte do Lastova.
Poslije je naš Milče otišao u Zagreb, na Policijsku akademiju. gdje je bila i Lucija Čorić. I dogodila se ljubav, koja je bila razlogom, što se je Mario preselio Lucin kraj, u Tugare. Mjesto je to u Srednjim Poljicima, administrativno u sastavu grada Omiša, a Split im je „pod nosom“.
I tu se Mario malo promijenio. Nakon Lucije, zaljubio se je i u soparnik.
Umjesto špeka, polica i kiselog zelja, otkrio je to staro poljičko jelo. Blitva, luk, češnjak, maslinovo ulje i tanko tijesto.
Sve domaće. I sve se ručno radi. Po pravoj domaćoj recepturi.
Onda se Mariju i njegovoj Luciji, rodila ideja, kako od tradicije, napraviti biznis. Tako su pred 10 godina pokrenuli svoj Soparnik.eu. Najprije su soparnik ponudili na komad i u praktičnim pakiranjima, kod svoje kuće, u Tugarama.
I to na zanimljiv način - " to go". Dođeš pred kuću, uđeš, uzmeš soparnik a ako nikog nema, samo ostaviš novac i ideš dalje. Nešto kao kod Kristine i Marjana, koji imaju štand s povrćem na Boštu. Ide se na povjerenje. I to prolazi.
Kada se je posao zakotrljao, okrenuli su se prema EU fondovima. Tri godine im je trebalo da srede papirologiju, no isplatilo se. Na koncu su dobili europska sredstva preko Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i počeli ostvarivati svoj plan. Europa prepoznaje prave stvari, trud se isplatio. Njihov OPG dobio je 170.000 nepovratnih eura, što je bilo 70 posto novca potrebnog za cijelu investiciju.
Kupili su profesionalnu opremu, gospodarsko vozilo, solarne panele i krenuli ovaj puta ozbiljno. Nakon prodaje kod svoje kuće u Tugarima, krenuli su prema Splitu u Joker - shopping centar. I tu je soparnik postao poslastica.
A onda, k'o pravi Dalmoši, Lucija i Mario, bacili su oko, naravno, i na Zagreb. I evo ih sada, gotovo u samom središtu metropole.
U Petrinjskoj ulici otvorili su Soparnik.eu to go, mjesto gdje se nudi autentičan poljički soparnik, koji sada i Zagrepčani mogu kupiti po komadu i po cijeni od samo 1,50 eura. Kupaca koliko voliš, i svi hvale pravi hrvatski fast food. Tako su Mario i Lucija, od starog sirotinjskog jela, stvorili pravi brend.
Svakog dana iz Tugara, gdje se tradicionalno peče u kominu, u Split i Zagreb stiže soparnik koje onda se reže na siniji (velika okrugla drvena daska) i prodaje po komadu ili u paketima. Iako su u početku bili malo u skeptični, što je sasvim normalno, u prvih tjedan dana postalo nam je jasno da su pogodili „u sridu“. I Zagrepčani su pokazali da stvarno vole soparnik. Imaju i opciju dostave i u Splitu i u Zagrebu, čeka se oko 90 minuta i na vrata vam stiže paket sa soparnikom po želji.
Mario i Lucija proširili su obitelj. Imaju Ivana i Lauru. Od policije su digli ruke, jer posao sa soparnikom, traži maksimalni angažman. Sada zapošljavaju sedam radnika a i više, već prema potrebi.
Dakle, ako ste u Zagrebu, navratite u zagrebačku Petrinjsku, i probajte pravi poljički soparnik.
A morda, vrag bi ga znal, Ogulinci imadu nikakvega popusta. Projte vidit. Kaj vas košta. Morda vam se i dopadne. Kaj i masnica.

Navratite u Petrinjsku. Morda dobijete kaj jeftinije. Samo recite da ste iz Lomosta.
Mario, Irena i Lucija.
Mario u akciji

Soparnik se peče u užarenom otvorenom ognjištu „kominu“ na žaru posut pepelom-
A ako baš ogladnite, tu je janjetina...
Photo by Dobra hrana JL
9. 1. 2026.
Nebojša Magdić


Znam da ponekad treba i o politici jer to je najčitanije ali od toga smo svi bolesni. Znam da ako nećeš o tome ti onda će tri puta više netko drugi. Ali probaj tu prljavu politiku izbjeći.
Mariju i njegovoj Luci mnogo uspjeha u poslu. Drago je čuti da neki naš Ogulinac uspije i u bijelome svijetu.
Slažem se Marijana. U ovim pričama Nešo je nenadmašan i volio bi da je takvo vrijeme gdje bi takve priče bila normalna stvar. Ali izgleda da nam takvo vrijeme nije još došlo. Živimo u vremenu podjela i mržnje a politikom se bave tipovi koji ne mogu složiti tri, četiri riječi.
Da je Mario ostao u Ogulinu prodavao bi u fušu drva da bi preživio. Zato neka mu posao sa soparnikom bude uspješan. Često sam u Zagrebu i baš mi je drago što ću moći probati taj Marijev specijalitet.
Što se tiče soparnika, baš dobro da sam sznao da ga ima i u Zagrebu. Sutra navraćam odmah u Petrinjsku.
p.s.
vidim da su oni na fejsu puno aktivniji kada su komentari u pitanju. Naravno i pohvale.
Kršan taj momak Milče, Mario. I vridan, a i ko svi Lomošćani volil je popit u mladosti.hahah. Lipi i dobri dani
Koja si ti bijeda od čovjeka. Koliko zlobe i ljubomore ima u tebi što je naš čovjek uspio u životu. Mario je iz čestite i poštene obitelji i svojim se dosadašnjim radom dokazao. Bi li ti ogp_magija skoćio u vatru spašavati nečini život a ne mareći što ti se može dogoditi.
A ovo s penzijom od 500 eura čista je demagogija jedne sitne duše. Ovih 170 tisuća eura nije došlo iz čista mira već je to bespovratno dobiveno iz EU fondova. Što iz takvih fondova gradimo škole, sportske dvorane, vrtiće, ceste i ostalu infrastrukturu i t.d. Da ti opg_mafija imaš projekt i malo sličan ovome, i kada bi znao kako se to aplicira prema EU fondovima, možda bi i ti dobio neke pare. Što čisto sumnjam.
Mario ako ovo prati mora znati da od 99% posto Ogulinsca ima podršku. Ovaj preostali 1% utopiti će se u svom jalu i pakosti.