ŽELJKO BOKULIĆ RAZOČARAN ODLASKOM RUŽE TOMAŠIĆ

Željko Bokulić, član Predsjedništva HSP AS-a i predsjednik Županijske organizacije stranke, te Skupštine Karlovačke županije u razgovoru za KAportal otkriva koliko je razočaran odlaskom donedavne predsjednice stranke, objašnjava kakvom vidi budućnost stranke, otkriva da mu predstoje životne odluke, te kako funkcionira u koaliciji sa strankom koju je svojevremeno oštro kritizirao.

Razgovor je vođen u četvrtak, dok je karlovačka podružnica HSP AS-a još postojala.

HSP AS je ostao bez predsjednice, otišao je dio čelništva i članova, predsjednik karlovačke podružnice Mihovil Stanišić… Što će to značiti za stranku?

– Otišla je, po meni, na jedan čudan način, preishitren, a s njene stane vjerojatno dobro promišljen. Vjerujem da će vrijeme i ona reći zašto je to učinila, mi samo možemo nagađati. S g. Stanišićem imam jedan vrlo korektan, uljudan, svake vrste odličan odnos i ja njemu i njegovoj odluci želim puno sreće. Kada govorimo o članstvu, ne znam brojčano koliko ih je otišlo, ali nije nikakva velika brojka, ostali dužnosnici i predsjednici podružnica ostali su, za sada, tu.

Za sada…

– Na Predsjedništvu stanke sam bio decidiran, iznio stavove kako vidim budućnost stranke, što želim i bude li se kretalo prema tom pravcu, ja ću odgovorno prema članstvu to reći, a na članstvu i predsjednicima organizacija je da vide što će. Po meni, krucijalno je što je gđa. Tomašić otišla, a da to nije nikome rekla.

Kao Sanader?

– Bitnih razlika ima, nju mislim da ne stišće nitko iz vana, njega je. Zalagao sam se ako su problemi bili, trebalo ih je riješiti tu subotu na Predsjedništvu. To je jedino rješenje, po meni, jer mi nije jasna situacija s tako ishitrenem odlaskom. Ako su postojali neki nesporazumi, mogli su se riješiti na Predsjedništvu. Koliko imam spoznaja, ti problemi nisu bili takvi da se nisu mogli riješiti.

Kakvom vidite bududućnost stranke?

– Moramo otići u promjenu statuta stranke. Hrvatska će se dijeliti na regije, moramo vidjeti u kojem pravcu, i time se ni stranačke dužnosti neće više bazirati na jednom čovjeku. Niti je stranka jedan čovjek, niti je pojedinac stranka, minimalno pet ljudi treba biti koji će nositi u budućnosti cjelokupan program stanke – on je na doradi – i u tom pravcu želimo ići.

   Je li to što se dogodilo u stranci imalo odraza na koaliciju s HDZ-om?

   – Ne znam kakve će odnose imati g. Stanišić, rekao je da će je podržati. Ono što je važnije jest da je rekao, kod vas, na KAportalu, da je doista rad u ŽO HSP AS bio odličan, korektan.

HSP AS gubi mjesto predsjednika karlovačkog Gradskog vijeća? Imate sada samo jednog vijećnika.

– Dogovorili smo s gradonačelnikom da pustimo malo vremenu, vidimo u kom pravcu će se situacija razvijati. Nisu to jednostavne situacije, dogodile su se velike stvari, ima Ruža veliku karizmu. Neka sve to malo “odstoji”, vidjet ćemo da li gubimo ili ne gubimo.

Priča se da HSS želi to mjesto.

– Nisam to čuo. Prvi glas, doista! Vjerujem da ćemo gradonačelnik i ja sjesti i dogovoriti ono što je najbolje. Najbolje za građane grada Karlovca.

Ispada da političari uvijek rade u interesu građana?

– Ako nađete nešto što sam ja napravio za sebe, onda će to demantirati mene!

Rekla sam u množini: političari.

– Davno sam rekao da su političari, čast izuzecima, sami sebi interes, ljudi to vide i sankcioniraju na izborima. U ovoj situaciji to nije tako. Moramo sjesti i vidjeti, taj je vijećnik bitan, nema nikakvih svađa, dovoljno o tome govori da ostajemo u dobrim odnosima.

   Vama je stranka ispred predsjednice? Nekima nije.

   – Ne bih se služio takvim riječima, mislim da su otrcane. Da nismo dobro radili, govori današnja situacija. Niti je stranka jedan čovjek, niti pojedinac stranka, čine je ljudi i vidim da ljudi koji su ostali u stranci pokazuju volju k tome. Da li ćemo uspjeti u tome, vrijeme će pokazati. Da li će nas to destabilizirati, odvesti u nekom drugom pravcu, ne mogu kazati unaprijed, ali ću kao pojedinac unutar stranke napraviti sve da se dogodi ovako kako sam rekao. Sve suprotno je nešto sasvim deseto.

Bili ste u HSP-u, pa nezavisni…

– Bio sam do 2007. u HSP-u, a onda nezavisni gradski vijećnik u Ogulinu. Jedno sam vrijeme, od 2012., već bio član HSP AS, ali sam zadržao status nezavisnog gradskog vijećnika.

Govorilo se i da ulazite u HSLS.

– To je bila priča po blogovima…

Nije bilo razgovora s HSLS-om dok ste bili nezavisni?

– Da, bilo je. Popila se kava s Kosorom.

Ali je ostalo pravaško opredjeljenje?

– Mislim da sam jedan od rijetkih koji je bio u HSP-u,otišao u nezavisne, pa u HSP AS. Nisam s lijevog spektra odlazio na desni, ni s desnog na lijevi, lutao kao neki. Ako se to zove politička dosljednost, onda da. Koliko će građani od toga imati koristi, o tom-potom. Mislim da ima puno važnijih tema.

Lutanje desno-lijevo i obrnuto… Mislite na Stanišića?

– Ne, na svakog političara koji na političkoj pozornici može promijeniti opredjeljenje. Ima ljudi koji lutaju po strankama radi osobnog interesa.

   Kao nezavisni gradski vijećnik kritizirali ste HDZ više od SDP-a, a sada ste s njima u koaliciji. Od kud taj obrat? Zbog dogovora na nacionalnom nivou? Kako to funkcionira, podsjete li Vas na “anti-HDZ doba”?

   – Kao Vi sada? Podsjete. I to je normalno. Ušao sam u koaliciju, svjestan svih problema i tereta koje ta koalicija nosi, no osnova koalicije, a ona to i u svom nazivu nosi, “Domoljubna koalicija”, je da svi zajedno radimo na tome da se izdignemo iz beznađa i pokušamo ostvariti napredak i prosperitet. Kao i u braku, tako i u koaliciji, nije sve dobro i idealno, no od svojih principa i stavova ne odustajem. I dalje ukazujem na sve anomalije i negativnosti. To što se svaki put to ne vidi u medijima je cijena koalicije. Sve što ne valja i nije dobro govorim i danas, no to rješavamo u “kući”, a to je cijena koalicije. U obranu svog dostojanstva i vjerodostojnosti, uzmite u obzir da kada sam ulazio u HSP AS koalicija sa HDZ-om nije postojala, a vjerujete mi, ja ju nisam inicirao. Inicirana je od onih koji su danas stranku doveli do najvećih podjela kao nikada do sada. Međutim, takva situacija u politici je očito normalna, osobno mi ne pada lako, ali moram s tim živjeti, tj. neke žrtve morate biti spremni podnijeti ako se želite baviti politikom i utjecati na razvoj društva i sudbine, uvjereni da možete bolje.

Bili ste s Domagojem Švegarom dio Antikorupcijske inicijative, iznimno aktivne svojevremeno. Zašto je nestala? Nema više nepravilnosti na koje ste ukazivali? Nema korupcije? Ne vrijedi se boriti s vjetrenjačama?

– Korupcije ima i ona nikada neće biti iskorjenjena. S Domagojem je priča krenula i mislim da je napravljen ogroman posao. Tek nakon otvaranja antikorupcijskog maila, građani Karlovca i županije pokazali su volju za aktivnim sudjelovanjem u borbi protiv korupcije u svim njenim oblicima, u borbi za svoja prava i slično. Mislim da su uspostavljeni kvalitetni mehanizmi koji su stavljeni na raspolaganje građanima i da danas svaki pokvareni političar, direktor itd. dobro razmisli prije nego krene raditi neka (ne)djela koja bi do tada radio ne trepnuvši okom. Moja “borba s vjetrenjačama”, kako to nazivate, traje i dalje. Znam da borba protiv nepravde u Domagoju živi vrlo aktivno, i prvi put kada opet naleti u neku situaciju, on će se upustiti ponovno u tu borbu. Žao mi je što nije aktivno prisutan u politici jer sam siguran da može dati jako puno, ali to je njegova privatna odluka i mislim da ju treba poštivati. Možda bismo se mogli zapitati kakvo smo društvo, generalno gledano, kada ljudi poput Švegara odluče odustati.

Kažete ima puno važnijih tema. Primjerice, egzistencijalnih, onih kojima ste se bavili kao sindikalac?

– Dugo sam to radio. 1. lipnja ove godine na osobni zahtjev, što je presedan u novoj hrvatskoj povijesti, sam rekao da ne želim više biti profesionalni sindikalni povjerenik. I radim kao pomoćnik šefa u kolodvoru Ogulin. Nitko do sada nije to napravio.

Zašto bi se odrekao jednog od najsigurnijih radnih mjesta u Hrvatskoj, profesionalnog sindikalca?

– Ja sam i tu pokazao da, ako nešto radim, pođem od samog sebe. Pogledajte naknade predsjednika županijskih skupština, ja imam najmanju. Pokazao sam da želim potaknuti da se nešto dogodi! Tako i s ugovorom profesionalnog sindikalnog povjerenika. Vidio sam da moj put tu treba prestati. Ugovor je dobio jedan mladi dečko za kojeg pretpostavljam da puno više nego ja može napraviti. S jednog dobrog posla otišao sam nazad u sustav i sebi otežao 90 posto ovaj posao. Pomoćnik šefa kolodvora zahtjeva uniformu, radno vrijeme, a ove obaveze me toliko stišću da će se brzo vidjeti hoću li raditi ili profesionalno u politiku. Jer ja to ne želim samo stizati, baviti se samo da bi bilo “evo, tu smo”.

Na koji način se želite baviti politikom?

– Služenja građanima! A to može na više načina: ako pričamo u kontekstu davanja, onda davanje sebe s onim što znate, možete, umijete… da bude bolje. Proračun je sredstvo kojim se može bolje, i na vrhu, da onda mi niže možemo sprovesti. Po meni, politika je doista služenje narodu.

Nije li to pomalo usamljeno mišljenje među našim političarima?

– Zar ne pričaju svi da je upravo to politika? Ja volim uvijek reći: “Gledajmo djelima”!

Jer govore više od riječi…

– Narod će to reći na izborima. Narod izabere vlast za koju misli da je najbolja da ga vodi i kaže o poltičarima što misli. Nije li tako?

Dugo ste bili gradski vijećnik, sada ste županijski. Koliko je razlike između posla gradskog i županijskog vijećnika?

– Vijećnik je vijećnik bio gradski ili županijski ako se doista želi posvetiti svom poslu vijećnika, izabranom od naroda. Mislim da je to do pojedinca, netko je vredniji, netko nije. Veći problem je što se u Hrvatskoj ne cijeni rad, kad počnemo cijeniti onoga koji više radi i bude plaćen više, onda će se ljudi više interesirati oko bilo kojeg posla.

U Županijskoj skupštini, za razliku od Gradskog vijeća, nema puno pitanja, puno rasprave, brzo se usvajaju točke dnevnog reda, dojam je da nema ni puno dobro pripremljenih vijećnika… Da ste samo vijećnik, ne i predsjednik, kako biste se pripremali?

– To je do pojedinca. Dok sam bio gradski vijećnik u Ogulinu, ja sam se pripremao, uvijek, nadograđivao, čitao ono što sam mislio da nikad neću… Ne zbog sebe, nego časne dužnosti koju obnašam, da ono što kažem ima težinu. Možda se neki pripremaju manje, neki više, neki ništa. Moj je prijedlog da se uloži u laptope, ne u materijale, lakše bi bilo.

Prilično ste blagi, vijećnicima ne prigovarate često, ali ste jednom dožupanu prigovorili prilično oštro.

– Ja sam tolerantan, pustim sve, i vladajuće i oporbene da pričaju, i danas sam onog vijećnika pustio a nije imao pravo govoriti… Ljubojeviću doista jesam, ali zašto? Ogulinac je rodom, a ljudi koji se bave politikom u Ogulinu, članovi njegove stranke, su rekli da se ne ulaže ravnomjerno u dijelove u kojima pretežno živi srpsko stanovništvo. I dođemo na sjednicu, imamo županijski proračun, imate u stavkama gdje se kroz komunalnu infrastrukturu ulaže u sva mjesta ravnomjerno, i ako kažete dan ranije da se ne ulaže, a kod proračuna nemate materijale, žvačete žvaku, pričate na mobitel… Drugi su se veselili što sam mu to napravio, ja nisam! Ako želimo da se uloži više u većinsko srpsko mjesto, nemam ništa protiv, ali to onda treba širiti kroz proračun. Nema tu nikakvih vjerskih, političkih ili bilo kakvih drugih motiva.

Trebaju li nam županije? Na početku ste spomenuli drugačiju regionalnu podjelu.

– Kad bi imale vlastite prihode, županije imaju svoju funkciju. Naši su svi pročelnici odlični, imamo nekoliko izvrsnih, kad vidite druge županije koliko su iza nas, vidite koliko rade krasni ljudi. Veći problem su male općine, ne one koje imaju, nego koje nemaju vlastite prihode. Mislim da se ne smije tom pitanju parcijalno pristupiti u cilju politikanstva, to je doista važna tema, sveobuhvatan proces koji zahtjeva dublju i studiozniju pripremu, pa onda valja izvući ono najbolje. Ali, po meni, ne treba na neke stvari čekati; ako vidimo da neke stvari ne valjaju, treba ih promijeniti odmah, ja sam za taj segment poimanja politike.

Što biste promijenili?

– Vidjeti za općine koje ne mogu same, gdje su pripadale prije. I Ogulin je u sastavu imao niz općina koje su poslije osnovane kao samostalne. Treba to sagledati iz više kuteve, prvo ekonomskog, gospodarskog, vidjeti strateške ciljeve svake županije, kako to povezati, implementirati za jednu sredinu. To je vrlo teško kad se donose odluke.

Govori se o smanjenju prihoda, a onda rebalansom županijski proračun ode gore.

– Objektivne su okolnosti da raste, s 1.1. bit će neke druge okolnosti, rezovi koji će biti vrlo bolni. Vjerujem da će u Ogulinu ići na uvođenje prireza, sad ga nema. Večeras legnete i mislite da imate proračun, ujutro se probudite, Vlada donese odluku drugu, nemate ništa. Prespavali smo noć i danas saznali da Ogulin ostaje bez nekog novca po kriteriju razvijenosti?! Po meni je to malo nekorektno, nepoznavanje osnovnih političkih postualata, ne vodi se na takav način. Neozbiljno!

   Spomenuli ste da razmišljate o profesionalnim bavljenjem politikom.

   – Donijet ću odluku. Baviti se u životu politikom na neki profesionalni način ili nešto od toga definitivno ostaviti. Ili politiku ili posao.

   A dobit ćete još više posla! Bit ćete član Uprave Radio Ogulina.

   – Gđa Dubravka Vuković rekla je na sastanku da se nada kako ćemo razgovarati o nedostatku novca, i to je njeno pravo, slažem se. Govorio sam godinama, a govorim i danas, da na jednoj strani imamo vlasnika, Grad, s gradskom poltikom, a na drugoj strani Radio. Radnici na Radiju, koji su pravi profesionalci, stoje između ovih dviju pozicija, i zbog nekih političkih razloga, trenja, sve sile se prenose na radnike. Radio će dobiti tročlanu upravu, možemo ih nazvati članovi, možemo direktori. D. Vuković će ostati član Uprave s primanjima, ova dva člana će raditi volonterski, bez plaća i naknada, za sada. Ja vjerujem u budućnost, a što će donijeti, vidjet će se. Ova dva člana Uprave koja dolaze neće imati apsolutno nikakva primanja.

Članovi uprave koji rade besplatno? Nije baš uobičajeno kod nas.

– Polazim od sebe: moj je razlog što Grad ima loš odnos s direktoricom i to želim da se prekine. Želim da sjednice Gradskog vijeća budu javne i tako će biti. Želim i da Radio poveća slušanost, da se uloži nešto novca. Ako je to način, ja sam spreman žrtvovati se. Treća članica Uprave je magistra novinarstva i vjerujem da je to put da dobijemo mladog čovjeka i u tom segmentu, koji će danas-sutra moći odgovoriti svim izazovima.

Tu članovi Uprave bez naknade, a oporbeni karlovački vijećnici traže “samo” da bez, ili smanjenih naknada, budu članovi nadzornih odbora i upravnih vijeća gradskih tvrtki i ustanova. Biste li podržali takav prijedlog?

– Kao nezavisni gradski vijećnik upozoravao sam da takve stvari budu plaćene po održanoj sjednici, tako je u Poduzetničkoj zoni, zalagao sam se neka tako bude u svim nadzornim odborima. Ali, svi mi živimo od novca i istini treba pogledati u oči, novac je sredstvo života. Da li ga treba u takvom obliku kroz nadzorne odbore, o tome će odlučiti vlasnik, osnivač. Da sam ja u poziciji, ja znam kako bih napravio. Ali, nisam! Pokazujem svojim pristupom da na Radio Ogluinu dva čovjeka neće imati ništa. Želja je toj mladoj ženi pružiti mogućnost da ona radi i nešto zaradi, ali tek kad sagledamo cijelu situaciju. Dva člana Uprave na bazi čistog volonterizma – mislim da to jedinstven primjer u Karlovačkoj županiji!

Kad će biti Skupština Radija na kojoj će se odlučivati o novoj Upravi?

– Mislim u prosincu, nismo još odredili datum.

Pokazujete vlastitim primjerom. Što želite pokazati u Županiji?

– Nastojim svakim danom svojim ponašanjem, komuniciranjem sa svim zaposlenicima pokazati da je bitno biti čovjek, i u komuniciranju na Županijskoj skupštini sa svima, Vi kažete da sam blag… Ne znam kakvi su bili drugi, ali ja pokušavam biti takav kakav jesam.

A što želite da bude zampamćeno iz doba Vašeg predsjedanja?

– Promijenili smo Statut i Poslovnik, bitno je da se zaista vijećniku da veća mogućnost komuniciranja, i kroz replike, da vijećnik bude ispred svih, što zaštićeniji. Nastojim svojim primjerom pokazati svaki dan da ne trebaju hrvatski ljudi gubiti vjeru u ljude, a onda i u političare. Nisu svi političari isti. Rijetko kad ne idem na neki događaj i na njemu sudjelujem aktivno, što zahtjeva pripreme, novi sustav gdje se traži velika odgovornost, morate brzo učiti jer je puno informacija, zahtjeva veliku nadgradnju, mogućnost učenja, prilagođavanja, kako ljudima tako i obavezama, svemu.

A u stranci?

– Rekao sam i na početku: ja sam jedan od rijetkih koji je u subotu, na sjednici Predsjedništva, govorio otvoreno, rekao javno, jasno i glasno naše probleme i rekao u kojem smjeru želim da ide stranka. Uvjeren sam da me kolege poznaju i da su shvatili da to što sam rekao je doista onako kako sam rekao. Moja mana u politici je što bih možda trebao prešutjeti, zadržati za sebe… Mislim i da je Tomašić trebala tu istu subotu doći i izreći, nije bilo nikakvih problema. Vidim se u jednoj modernoj stranci u kojoj neće biti jedan čovjek stranka niti će se dozvoliti da stranka bude čovjek. To je ispravan put da uspijemo u modernoj desnoj stranci u kojoj neće biti strančarenja, nego će se poštivati temeljne odredbe bogoljublje, čovjekoljublje, domoljublje.

Osnuje li vaša bivša predsjednica novu pravašku stranku, hoće li to dodatno raspršiti pravašku scenu?

– Spoznaje govore da neće osnovati pravašku stranku.

Nego? U HDZ?

– Prepustit ću to njenoj odluci. Ako ide osnivati stranku, mislim da će imati veze s onim čime se bavi u Europi, vjerujem da je na tom putu. I vjerujem da će doista, ako ne svima, onda barem meni, koji joj je bio jedan od najbližih suradnika objasniti zašto? Meni nije dovoljno reći da je problem bio netko treći ili četvrti; svi problemi koji su se pokazivali, bili su rješivi, samo je trebalo pronaći načina. Po meni, ovo je preishitreno i nerazumljivo.

To Vam je i struka, pa gdje Vi vidite trasu nizinske pruge kroz našu županiju?

– Imao sam opservaciju na Županijskoj skupštini pa sam ostao neshvaćen. Na žalost, HŽ su sustavno godinama uništavane. U njih se nije ulagalo i HŽ se nalaze tu gdje se nalaze: u jednom sustavu gdje ne mogu odgovoriti ostalim željeznicama u našem okruženju, a pogotovo europskim. Doživljavaju tranziciju koja je neminovna, od smanjivanja radne snage, uvođenja novih tehnologija do svega ostalog. Na žalost, kako je sve u ovoj državi politika, tako je i s trasom pruge: svaka ima svoju. Ja sam za onu koja će najmanje štete donijeti i građanima i prostoru. Rekao sam, ako već idemo graditi, zar ne možemo tu trasu postaviti na način da ujedno služi i za obranu od poplave? Možda je to što pričam glupost, nisam građevinske struke, i ne može se posložiti konstrukciju da bude i za obranu od poplave… Ali, sigurno je da treba uzeti u obzir onu koja najmanje štete donosi i u prostoru i za građane. Moramo biti svjesni da će uvijek negdje blizu prolaziti, uvijek će se neko buniti, pa treba probati pomiriti tu situaciju, izabrati najoptimalniju trasu. Mislim da sva ta priča oko trase ide samo da bi se pokrenula gospodarska ulaganja.

Ispada da se u Ogulinu, uspješno uglavnom, politikom bave oni koji imaju veze sa željeznicom: Vi, Ivan Vučić, Ivan Vuković…

– Ne znam, ali ova dvojica su od mene stariji i doista uspješni, svatko u svom segmentu života i posla. Moj put je bio drugačiji, u neku ruku i teži jer su neka drugačija vremena. Je li to moj početak ili kraj, vrijeme će reći. Ono što je moj život definitivno odredilo je sindiklani rad, odredio me i kao čovjeka. HŽ ima prekrasne, jake sindikate, neki su toliko dobre vođe da bi se mnogi sindikalni dužnosnici mogli ugledati na njih i način kako se radi. Nitko u HŽ, kad o Infrastrukturi pričamo, nije dobio otkaz jer su na vrijeme prepoznali neke događaje. Mislim da me odredio taj sindikalni rad i ljudima koji su mi pružili priliku dugujem jako puno. Gdje će moja priča završiti, tko to zna. Možda je ovo zadnje od mene, možda se više nikad neću pojaviti na političkoj sceni.

17- 11. 2014.

KAportal.hr

• Pret
• Sljedeće