OPROŠTAJ S VRTIĆEM

Detalji
Kategorija: OGULIN

Danas su se oni maleni, dragi dečkići i curice, oprostili s vrtićem. U početku ga nisu voljeli. Kao što ga nisu voljeli  i oni prije njih. I oni još prije, i oni prije njih......

Jer dizali su ih tata i mama rano, još snene iz toplih i mekih krevetića,  i vozili  ih nekim tetama koje nisu ni znali, ni voljeli. Ni jelo im nije bilo fino, ni sokić nije bio fin kao mamin, ni igračke im nisu bile drage. I još su morali spavati kad im se spavalo nije. Ma pravi užas. I zato nisu voljeli vrtić. A onda polako, uz strpljive i drage tete, vrtić im se učinio nekako drugačijim. Ljepšim. Zabavnijim. I nije im se više bilo teško dizati i prekidati neke lijepe snove. Jer u vrtiću su ih čekali prijatelji. I curice s plavim okicama zbog kojih su i igračke i sokići bili posebno  fini. Doma su bili tata i mama a u vrtiću su bili prijatelji. Najveći i najbolji. I zato su vrtić počeli voljeti ne znajući, da će ga se uvijek sjećati. Danas su se oni u vrtiću najveći, oni koje uskoro čekaju školske brige, oprostili sa svojim vrtićem. S dragim tetama priredili su mali program, malo pjesme, malo recitacije a onda su se svi zajedno spustili u svoju šumicu, gdje su im glavna teta i drugi dobri ljudi koji su se o njima brinuli, priredili pravi oproštaj. Bilo veselo i razdragano. Došli si i njihovi tate i mame, sjedili naokolo na dekama a oni su jeli, jeli, jeli....... kokice i pili sokiće. I na ekranu među stoljetnim stablima, gledali  crtiće. Bili su radosni, razigrani poput likova iz najdražih priča i bajki, bili su sretni. A ni znali nisu da je ustvari jedan lijepi dio života iza njih. Doći će škola, ona gdje će učiti prva slova, pa onda ona ozbiljnija, pa onda još ozbiljnija i teža. I onda će se, već ozbiljni i veliki, ponekad sjetiti kako je u vrtiću zapravo bilo beskrajno lijepo.  Jedno beskrajno lijepo i nezaboravno vrijeme. Vrijeme vrtića, teta, prijatelja, pjesme i sretnih dana radosti.

Kokica koliko voliš

Igre bez granica

Mekana travica i topla dekica. Sigurno je sigurno.

Malo ćemo prezalogajit

Ovo je već prava oprema. Mekana spužva guzu čuva.

Kada će taj film

Čekamo dok padne mrak

Tata vidim roker a mama i cure ????

 

 

Lijepa uspomena

 

Zadovoljni ...

Eva, pa kakav ti je to stil ?

Toboganom gore, toboganom dolje...

I ja ću skoro u vrtić

I to je to. U njihovom vrtiću Bistrac", doći će druga djeca. A oni koji su danas otišli, uvijek će ga sa sa radošću sjećati.

Photo by Nešo-Skorašnik

 

30. 5. 2018.

Nebojša Magdić

Comments  
#32
Bilo je predivno! :)
Dječica su super, nema potrebe sijati otrove.
#31
Kad se vec pisu takve glupostu u uvim komentarima. Da i ja nabacim ...istinu. Bilo bi dobro da građani znaju kako se žena od dogradonačelnika aktivira u školi u kojoj radi otkad su njezini na vlasti. Koristi svaku priliku za blacenje svog sefa i kolega. Ako se sjecate portalovci su izjavljivali o prenamjeni zadruge za lozionicu. Ženica od dografonacelnika je bila glavni akter u pisanju pisamca i vijesti na og portalu..premda ni u zadrugi ni u skoli do tada je bila ko fikus. Svaki otvoren natjeca u skoli prolazi kroz njezine ruke da uoci "nepravilnosti" kod ravnatelja i kolega. E pa zvonko da bi takvom radniku dao otkaz.
#30
Moj Kokolo. Nešini tekstovi pa i ovaj o vrtiću su nešto što je za tebe naučna fantastika. Kao i njegovi tekstovi o parku, o Dobri, o prošlosti grada, o neki vremenima koje samo oni nešto stariji pamte. Ti to jednostavno ne možeš pojmiti. Preteško je to za tebe. Ali tu je Nešo najmanje važan. Važan je tvoj jal koji se vidi iz ovih tvojih par "komentara". Očito ne voloiš ravnateljicu koja godinama pošteno obavlja svoj posao i nadaš se da će Grunf i komunistička ekipa što prije instalirati svoj kadar na tvoje veselje. Pa nadaj se i raduj se ako te to čini sretnim.
#29
Onda je to tema za osobni profil na facebooku,ili nek promjeni ime ovog bloga
#28
Kokolo pa mozda Nebojsin unuk ? covek ima svoj blog pa nek pise impresije ,ma kako se to nama svidjalo ili ne , odnosno vidjeli svrhu .

Otvori si blog pa pisi svrsishodno za sebe , kao sto to radi Nesa na svome :lol:
#27
Nevidim svrhu ovog teksta,svake se godine jedna generacija oprašta od vrtića ili škole,po čemu su ovogodišnja djeca posebna?Btw,vidim tete u zelenim majcama
#26
Za Boga miloga dragi komentatori , pa bar pokusajte rezonirati tekst Oprostaj s vrticem koji je napisao Nebojsa .
Vasa proslost ne smije kreirati sadasnjost , odnosno buducnost izmedju ostalog i ove djece na slici .
Vasi komentari su iskljucivo vasa iluzija ,vasa proslost je samo jedna od mogucih prica koju sadasnjost ne cine logicnijom i tko zna koliko ste je puta do sada promjenili , samo se toga ne sjecate , jer ne zivite svijesnoscu vec noseni mehanickim instktima samoodrzavanja i razmnozavanja .
Pustite bar djecu da budu djeca i uzivaju u sustini ljubavi odnosno u osjecanju" ja sam sve i sve je ja" .
#25
Kokolo mogao si primjetiti da na fotografijama nisu ni odgajatelji.Ponavljam u prvom planu su djeca i njihovi roditelji što je i cilj cijele svečanosti.
#24
Kad ti roditelji tako vole ravnateljicu,zašto je nisu pozvali na to druženje u šumicu?Ukoliko jesu,zašto je nema na niti jednoj fotografiji?
#23
Tko je zaslužan za to lijepo druženje u šumici?
Refresh comments list
RSS feed for comments to this post