MAŠKARE - JOPET IH NIMA

"Sve, sve je isto ko pre", rekli bi braća Srbi.  Povijest se ponavlja. Kako u velikim stvarima, tako i u malim. Kao što su to recimo, maškare. Zašto ih u Ogulinu nemamo. Valja pričicu o tome ponoviti (što i činim), s vremena na vrijeme.

Vlast se mijenja ali odnos prema maškarama ostaje isti. Ma bilo tko vladao ovim gradom, na maškare ne gleda sa simpatijama. Jer znaju biti nezgodne. I izazvati kod nekoga duševnu bol. Koju si ne može nikako naplatiti. Dok je cijela Hrvatska u karnevalskom ozračju, Ogulin kao da je u nekom drugom svijetu. A grad nam je godinama tijekom veljače, čak i u ono doba “mraka”, bio mjesto zabave, veselja, razuzdane radosti i oštre društvene kritike.

Vrijeme maškara bilo je vrijeme kada smo se slobodno mogli narugati sebi i drugima, kako bi kroz satiru, šalu, smijeh i zabavu, pročišćeni dočekali novo proljeće. Generacijama Ogulinaca, sada već pod teretom prohujalih godina, još su u živom sjećanju nekadašnje karnevalske povorke, kada se je, pred današnjim hotelom Frankopan, znalo okupiti nekoliko tisuća građana, kako bi nazočili čitanju optužnice Imbri i njegovu spaljivanju. Za ono vrijeme, u maškarama skoro pa da nije bilo zabranjenih tema. Gotovo za ne povjerovati, obzirom da to doba nazivamo «mračnom mračinom». I moja malenkost dugo je vodila karnevalske povorke, i nikada, ama baš nikada nije bilo nikakvih pritisaka vezanih za sadržaj i poruke, što su ih lansirale duhovite maškare.

U tom  “mraku”, u maškarama gotovo nije bilo zabranjenih tema. Naravno, s Titom, NOB-om i dragom nam Partijom, nije se moglo baš previše zajebavti. Kaj je sigurno, sigurno je. Ali su zato “lokalne veličine” redovito bile na meti i oštrih i duhovitih kritika maskiranih pojedinaca ili grupa. Ljutili se vjerojatno jesu, kiselo se smijali, grizli se u sebi, pokušavali zabraniti ali –zabranili nisu. Niti jedan jedini put.

I onda je Ogulin, u državi koju smo dugo sanjali kao svoju, kao državu toliko željene demokracije i slobode, malo po malo, valjda jedini u Hrvatskoj, ugasio jednu iznimno dugu narodnu tradiciju. Ogulinske maškare – popapala maca. Zašto?

Razlog zbog čega su maškare u Ogulinu došle na crnu listu je taj, što su ih neka gospoda, pokušala staviti pod svoj politički patronat. Po uzoru na drugove, koji su to pokušali učiniti daleke 71. Tada su Lomošćani, kao glavni organizatori rekli:

"Jebite se". I napravili maškare samo za sebe. Do mosta, i ni pedalj dalje prema gradu.

Taj štos zabrane kod Ogulinaca, niti je palio onda, u mraku, a niti pali sada kada je netko, jebo ga ja, upalio svjetlo.

Naime, kada su pred 20-ak i možda više godina, po mjesnim odborima lagano plasirane “preporuke” što bi, a što ne bi trebalo biti u karnevalskoj povorci, zajebani Ogulinci odgovorili su totalnim bojkotom. Organizatori ( Turistička zajednica) koji svojim političkim tutorima nisu mogli reći ne, odjednom su se našli u neobranom grožđu. Ni krivi ni dužni. Nedodirljivi ogulinski politički milje pokušao je maškarama manipulirati, “uljuditi” ih po svojoj mjeri i otupiti oštricu njihove satire. E, neće ići, rekoše Ogulinci i od tada, grad pod Klekom nema svojih tradicionalnih maškara. Ni u talonu. Bilo je doduše jalovih pokušaja sve to smjestiti u sportsku dvoranu, kako bi se mačkare držale “pod kontrolom”, ali, to je bilo i jadno i žalosno riješenje. Umjesto britke i maštovite optužnice Ive Mihaljevića, sastavljena je nemušta optužnica u kojoj od satire nije bilo niti S. I tako, umjesto da nam mačkare budu jedan dio turističke ponude, one se s gradskih ulica ubacuju u skućeni prostor sportske dvorane. Doduše, da budem pošten, moram priznati da se ogulinske maškare pojavljuju. Možete ih vidjeti kako organizirano odlaze na feštu u Samobor, na karnevale u Opatiji, Rijeci ili Novom Vinodolskom. Svuda. Samo u Ogulinu ne. Valjda su toliko “opasne” da su našoj društveno – političkoj kamarili, utjerale strah u kosti. Za to sigurno imaju puno razloga. Jer godinama lokalni političari, a naravno još više oni na državnoj razini, pripremaju nam toliko štofa, toliko za maštovite maškare divnih ideja i kretenskih postupaka, da bi se njihovim bedastoćama i stupidnostima mogle ispuniti tisuće maškaranih povorki. I onaj karneval u Riju bio bi premalen za sve ogulinske “bisere“”. Možemo si samo zamisliti, kako bi danas u ogulinskoj karnevalskoj povorci prošli neke samozvani vlastodršci. Ne treba biti posebno pametan i zamisliti kakvu bi porciju kritike kroz maske, pokupili gradski čelnici zbog svoje bahatosti, svojih nemoralnih postupaka, zbog svega što su učinili ili propustili učiniti za svoj grad. A vjerujem da bi i oporba potpuno zasluženo dobila svoj dio „špota“. Zamislite što bi im sve priredile “zlonamjerne i zločeste“ maškare. A da se to ne bi dogodilo, oni sve putem svojih trabanata, drže pod kontrolom. Strogom. Rigoroznom. Sve dok jednoga dana ljudima ne dođe iz guzice u glavu i sami se organiziraju. Eee, to bi već moglo biti nezgodno. Ali Bože dragi, pa nećete dobri ljudi svojim omiljenim političarima to učiniti. Njima koji su toliko dali za vas. A posebno za sebe. No no, budimo dobri. Svi smo mi ipak samo sudionici jednog velikog karnevala. Svi smo mi samo maškare.

Kad već nema onih velikih, dobre su nam i Male maškare. Na radost malih Ogulinaca.

Hvala Mali Ma na  fotkici.

24. 2. 2019.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće