BJELOLASICA KAO KAZNA

U svom zadnjem postu, Ogulinske uske staze, osvrnuo se je na rad županijske Skupštine i između ostalog ukazao na jedan zanimljiv  detalj - kako se predstavnici Ogulina u Skupštini bore za interesa svoga grada. "Uski" piše:

".......jedan županijski vijećnik iz Karlovca pitao je o Bjelolasici, statusu tog društva, situaciji sa Centrom i njegovim radnicima. Ajd, reko, svaka čast čovjeku, eto Karlovčanu, što se sjetio i Ogulina i Bjelolasice. Onda mi padne na um – a gdje su naši? Imamo li mi Ogulinci uopće kakvog predstavnika, vijećnika u Županijskoj skupštini? Ima li tamo netko tko zastupa interese našeg grada, ima li tamo netko tko će pitati nešto o Ogulinu? "

O Bjelolasici sam svojevremeno pisao do besvijesti, samo s jednom željom da s konačno krene s mrtve točke. I zanesen u te pisanije, najebo. Jedan moj članak nije se svidio gradskim vlastima, onima koji u županijskoj Skupštini ni riječ da zapitaju što će biti s Bjelolasicom, te me odlučiše kazniti. Uzeli mi neku lovu šest mjeseci, za koje su me vrijeme svi u "Starom gradu"  tapšali po ramenima i častili, tako da sam ustvari bio na dobitku. Taj "strašni" članak brzinom svijetlosti izbacili su iz programa i skinuli s radijske internet stranice, tako da ga mnogi nisu ni vidjeli.  Zapravo, napravili su glupost ( od takvih nisam drugo ni očekivao ), jer su takvim postupcima privukli pozornost komplatne informativne scene u Hrvatskoj, pa gotovo da nije bilo medija koji nije zabilježio taj slučaj. Spomenuti članak imao sam negdje spremljen ali sam ga u kompjutorskim bespućima negdje zagubio. Jedan od komentatora, g. A-ah dao si je truda, pronašao sporni članak koji je jedini objavio Ogulin-info. Sada ga objavljujem bez straha od novčane kazne, pa vi prosudite što je u tom članku netočno, lažno ili kompromitirajuće. Zapravo, kompromitirajuće je, ali, sami su si krivi. Evo tog skromnog, cenziriranog i malo dužeg člančića, napisanog 2008. godine u siječnju:

------------------------------------------------------------------------------------------

Pred točno godinu u ovo vrijeme, prije revijalne malonogometne utakmice između momčadi Hrvatskoga sabora i Karlovačke županije, odigrane u Ogulinu, ministar Dragan Primorac, "prosuo" je u naš mikrofon pregršt dobrih vijesti o državnim ulaganjima u Bjelolasicu. I ako već bezbroj puta prevareni, bili smo radosni, jer jednostavno smo željeli vjerovati, da se konačno kreće s mrtve točke. No od silnih obećanja - ponovno ništa.

Prevareni smo bili još jednom, ovaj puta s ministarske razine. Ako nam to "s ministarske razine", može poslužiti kao utjeha. A prije toga, dugo smo vremena svojim napisima o Bjelolasici, i upornim, da ne kažem dosadnim traženjem da se konačno nešto učini, navlačili bijes lokalnih političara, kojima nikako nije bilo jasno, da tamo nekakvi novinarčići prozivaju Vladu i ministre. A mi smo samo željeli, da se za HOC formirano "fantomsko" povjerenstvo, konačno jednom sastane i počne raditi. I kada se to dogodilo, 13. veljače 2006. godine. Ministar Primorac nam je sretan izjavio:

" Evo današnje Povjerenstvo donijelo je stratešku odluku da od Bjelolasice želimo napraviti međunarodni centar. Bjelolasica na ovaj način ne može više ni poslovati ni funkcionirati, hrvatski novci odlaze u inozemstvo, hrvatski se sportaši pripremaju u inozemstvu. Na slijedećem sastanku za mjesec dana odrediti ćemo četiri ključna prioriteta - izgradnja dvorane, izgradnja bazena, izgradnja sustava zasnježenja jer nema logike da ne produžimo sezonu i gubimo 60-ak dana uludo, i izgradnja staze Vrelo".  
No od ključnih prioriteta, ništa. Izgrađena je doduše atraktivna staza Vrelo, ali bez pomoći ministra i Vlade, kreditom koji je digla sama Bjelolasica. Vlada na svojoj sjednici u Karlovcu, podržava projekte ulaganja u jedini hrvatski skijaški centar, ali samo podržava. Bez konkretnih rezultata. 20. siječnja prošle godine, ministar Primorac za boravka u Ogulinu, pun radnoga zanosa, kazao:

" Mi se nisimo dali gubiti vrijeme, i moje stručne službe već imaju projekt u rukama, koji je praktički gotov i spreman za izvedbu.  Drugim riječima, sve one zavrzlame koje su trajale zadnjih 10-ak godina su došle do kraja, i jednostavno  pitanje Bjelolasice kreće snažnije nego ikada. Sve će to biti realizirano kroz novu ustanovu koja je osnovana  Vladi RH-e  a novi ravnatelj treba  biti i MENADžER  I  šPORTAš. Imamo sada nekoliko prijedloga, i trebamo odabrati najkvalitetniju osobu, koja će završiti projekt.   

Na konkretno pitanje, kada će se konačno krenuti s radovima, ministar Primorac nam je, podsjetimo se, odgovorio:

" Pa ako se pita mene i gospodina Vučića, onda to može biti već sutra. No potrebno je zadovoljiti neke zakonske forme. Mi nećemo čekati šest mjeseci koliko je potrebno za uspostavu ustanove. Ja sam dao nalog mojima da u narednih 20 dana prijedlog privremenog ravnatelja ide, što se tiče pitanja kredita ministar šuker je napravio sjajan posao, i ja se nadam da ćemo z mjesec dana imati jasnu sliku o da će te imati priliku razgovarati s novim ravnateljem.  Odvojili smo ugostiteljske i trgovačke sadržaje, objekte i aktivnosti  od nove ustanove, i više nema nikakvih zavrzlama. Sve je jasno, strateški determinirano, novac je osiguran......."

Sve je dakle bilo jasno, strateški determinirano, novac je bio osiguran, a od Bjelolasice, već godinu dana nakon ovih velikih izjava, ostaje jedna velika NULA. Teško je dokučiti  što se zapravo događa, koji se, čiji i kakvi  interesi u pitanju, koji veliki igrači vuku velike poteze, jer u svemu je jasno samo to, da nikome ništa nije jasno. Znamo samo ono što vidimo, a ne vidimo ništa. Vladini zaključci se ne provode, i ako je projektu Bjelolasice svoju podršku dao čak  i premijer Sanader. Saborski zastupnik Ivan Vučić, zajedno s direktorom Paškvalinom, činio je sve što je u njegovoj moći. Na sjednici Nacionalnog vijeća čak je zbog opstruiranja radova na Bjelolasici najavio svoju ostavku u Povjerenstvu. No od svega ništa. I dok je recimo, gradonačelnik Rijeke Obersnel, svakoga tjedna uporno slao razglednice sa slikom nedovršene riječke obilaznice ministru Kalmeti, da bi se ona ovih dana konačno počela graditi, u Ogulinu, lokalni političari i naši zastupnici u Hrvatskome saboru, uveli su sistem - " ne talasaj". Poslušno i bez riječi trpe nepravdu prema Hrvatskome olimpijskom centru, zaboravljajući pri tome da se radi i o nepravdi prema njihovim biračima, koji se već polako osipaju. I nikako da nađu "tri čiste", da zauzmu jedan zajednički stav i da umjesto političkog poltronstva, svojim stranačkim kolegama koji vladaju državom, konačno pokažu zube. No, to je od ovih ljudi ipak suviše očekivati. Sistem "ne talasaj", jamči im miran, lijep i siguran život. I njima i njihovim bližnjima. I zašto onda dizati glas i sjeći udobnu granu na kojoj sjede. A što kaže narod. Narod ! Ma dajte, budite pametni !!!!!!!(radio-ogulin.hr - N. Magdić)

Siječanj 2008.

-----------------------------------------------------------------------------------------

Sve si kontam da, dok ovo čitate, čudite se i pitate:

Pa što je u ovom tekstu sporno. Što je netočno. Što je laž. Opravdanje za moje kažnjavanje je bilo, što sam u istoj informaciji spojio vijest i komentar, što, kao nije profesionalno. A kada sam spajao vijest i komentar u kome sam gospodu znao pohvaliti, onda je to bilo profesionalno. Ma daj. A da sam zapravo ja bio u pravu, vidimo po tome kamo je dovedana Bjelolasica: izgorjeli glavni objekt, zapuštene vučnice, ljudi mjesecim bez plaće, bez  uvjeta za život, bez perspektive.......Hoće li oni koji su HOC doveli u ovakvo stanje, sada sebi za kaznu skidati od svojih dobrih i sigurnih plaća. Malo morgen. Oni su zbrinuti i ne zanima ih tužna ogulinsko-hrvatska priča. Oni su u drugom, veselijem filmu i za narod im se živo j..e.  Jadno i žalosno.

14. 11. 2012.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće