S D P - NEMOGUĆA MISIJA

I opet nanovo, grad nam kao i svakoga proljeća ukrasi mlado zelenilo i čarobna bjelina cvijeta, pa onda odjednom, po ne znam koji puta, pomislim kako ne postoji ljepše mjesto za život od mjesta mog djetinjstva.

Uz to, lipe i kestenovi, onako tiho preko noći, rekao bi gotovo konspirativno, osvanuše okićeni plakatima s kojih nas milo gledaju ljudi, u čije ruke trebamo prepustiti sudbinu svoju i svojega grada. U očekivanju đambo čudesa HDZ-a, za sada se moramo zadovoljiti istim takvim đambo čudesima u režiji SDP-a. Love očito ne manjka. Ima ima, nađe se. Sada slijedi finiš u kome se vjerojatno neće birati sredstva i - tarampana može započeti. Imamo tri kandidata za gradonačelnika. Toliko ih obožavam da sam im i pjesmu spjevao:
"Evo zore, evo dana,

idu Jure i Banana,

i čekaju svoj jarana,

 Josetu Šarana".

Za neupućene: Jure Turković HDZ, Ivan Vuković - Banana SDP i Josip Luketić-Šaran, HSP.

Imamo Bogu hvala i pet lista za Gradsko vijeće, pa se ne možemo požaliti na skromnu izbornu ponudu. Jedino mi žao što nisam sa svojom listom „ Opljačkajmo Ogulin“ ušao u utrku, ne da pomognem gradu, tko grad šljivi, već da ušićarim neko mjesto u upravnom odboru neke bogatije firme. Tek toliko da mi se nađe koja kuna. Ali, kilav kakav već jesam, ni taj najobičniji posao nisam mogao odraditi i sada samo mogu žaliti. Ode Nešo lova. Uzeše je pametniji. No šalu na stranu. Ono što slijedi za budućnost ovoga grada iznimno je važno i svi ćemo ozbiljno trebati razmisliti i odlučiti kome dati svoj glas.

A da je politika unosan posao, dovoljno govori podatak da se je na svim razinama za lokalne izbore kandidiralo 56. 560 osoba. Čak 2.240 građana Hrvatske, kandidiralo se je za župane, gradonačelnike i načelnike općina, te njihove zamjenike. Mnogi bi, kako se vidi, „kruha bez motike“.

U Ogulinu, vladajući HDZ sve ovo vrijeme, kao da je spavao politički zimski san. Kao da su zaboravili lekciju s prošlih parlamentarnih izbora. Nije ih bilo ni u talonu, dok su se SDP-ovci, maksimalno angažirali kako bi nas uvjerili da su upravo oni, pravi i najbolji izbor. Gotovo nije bilo tjedna da na neki način nisu bili nazočni u javnosti putem predstavljanja svojih programa, putem tribina, kroz razna priopćenja – od korištenja EU fondova do njihova viđenja razvoja turizma. Na ovom skromnom blogu redovito sam pratio njihov rad. Što radi nade da se nešto može promijeniti na bolje, što zbog simpatija za njihov marljiv rad i mladenačku energiju. O vladajućoj garnituri u ovom gradu (HDZ), o njihovim potezima, kadrovskim križaljkama, lošim poslovnim odlukama, redovito sam pisao pa naprosto ne mogu zažmiriti i na neke čudnovate i meni nerazumljive poteze ogulinskog SDP-a. Sada u najvažnijem trenutku djeluju mi poput krave koja da 20 litara mlijeka a onda nogom udari posudu i sve prolije.

O čemu se radi. O biltenu koji su izdali u predizborne svrhe, s puno lijepih fotografija i ovlaš nabacanog teksta, koji poput besplatnih novina dijele gradom. Tu su sabrali sve svoje aktivnosti o većini kojih su mediji već u više navrata pisali. Dobro je naravno da se ne zaboravi, podsjetiti se na sve što se je radilo ali ono što mi nikako ne ide uz SDP, to je središnji dio biltena u kome su pobrojani projekti koje misle/žele ostvariti u periodu 2013-2017, naravno ako dobiju izbore. Nemušto, nejasno i kako bi sada rekli, netransparentno. Naime, ogulinski SDP-ovci žele u četiri godine riješiti krucijalne probleme grada: Bjelolasicu, Poslovnu zonu-stavljanje u funkciju , retenciju u Ogulinskom Hreljinu (Turkovićima), industrijski kolosijek u Poslovnoj zoni, dovršenje kanalizacijskog sustava, sanaciju odlagališta Sodol, završetak rekonstrukcije POU, rješavanje projekta Kranjčevka, auto kamp Sabljaci, jačanje zone u bivšem DIP-u, učinkovitu gradsku upravu. Sve su to problemi koji se godinama vuku i riješiti ih u četiri godine kako to zamišljaju naši SDP-ovci, apsolutno je „nemoguća misija“. Čak im u pomoć priskoči Tom Cruise alias Ethan Hunt. Jer želje, njihove i naše su jedno, a ostvarenje tih želja i planova, nešto sasvim drugo. Njihovi kolege na razini županije, ako osvoje vlast daleko su skromniji, rekao bi realniji. Evo za primjer njihovih planova:

„Budu li SDP na čelu županije iduće četiri godine, kapitalni projekti bit će im realizacija bar 1. faze centra na Babinoj Gori, izgradnja vodovoda Lička Jasenica-Cetingrad, proširenje Doma umirovljenika u Karlovcu na bivšu vojnu ambulantu, uvođenje brzih željezničkih i autobusnih linija Karlovac-Zagreb, te projekt objedinjenog poduzetničkog servisa, odnosno, novi županijski odjel gdje će poduzetnici na jednom mjestu dobiti sve potrebno za pokretanje investicija ili otvaranje tvrtki“.

Jednostavno, realno i rekao bi - ostvarivo.

A kako ogulinski SDP misli ostvariti svoje planove, koje eufemistički nazivaju želje. Da li je netko stručan izračunao koliko bi koštao taj, neka mi oproste na izrazu, megalomanski projekt.

Uzimam za primjer samo Bjelolasicu, retenciju u Turkovićima i završetak kanalizacijskog sustava.

Bjelolasica

HOC u „pogon“ može samo uz izgradnju hotela s pripadajućim sadržajima – bazenom i sportskom dvoranom i popratnim ugostiteljskim objektima. Kada je to svojevremeno bilo u igri, cijena je bila oko 120 milijuna kuna. Tome treba pridodati rekonstrukciju i modernizaciju postojećih žičara starih 30 godina. Spominjem još i neophodni sustav topova i bazena s vodom za zasnježenja staza, što znači još dodatnih 30-ak milijuna kuna, prema računici onih koji su tu „kod kuće“. Dakle Bjelolasica – brat bratu, 150 milijuna.

Kanalizacija

U sustav odvodnje, zajedno s vodoopskrbom, uloženo je do sada oko 150 milijuna kuna. U tome je potpuno završena etapa A, te 70 % etape B.

Za završetak planiranoga potrebno je još oko 80 milijuna kuna

Retencija

Brana u Turkovićima također je skupi projekt. Duga je 497 metara, visoka 12-15 metara a u kruni široka 5 metara. Koštati će oko 150 milijuna  kuna. U situaciji kada za obilnih kiša pliva gotovo čitava Hrvatska, pitanje je kako će za takav projekt obrane od poplave, novce izvući mali, gospodarski i politički, beznačajni Ogulin.

Ovim projektima dodajmo još nešto što SDP u četiri godine želi u Ogulinu napraviti:

-dovršetak „Skadra na Dobri“, odnosno Pučkog otvorenog učilišta,

-izgradnju željezničkog kolosijeka u Poslovnoj zoni,

- sanaciju deponija Sodol,

- izgradnju kontroverznog skijališta Kranjčevka,

- Auto kamp Sabljaci i još nešto „sitnoga“.

A sada olovku u ruke, i nije teško izračunati da će za to sve trebati preko 400 milijuna kuna.

U trenutku kada država puca po financijskim šavovima, u trenutku kada se broj nezaposlenih penje prema stravičnih 400 tisuća, u trenutku kada dugujemo 50 milijardi eura, u situaciji kada u pitanje dolazi isplata i onako sramno niskih mirovina, u situaciji kada je gradski proračun skromnih 4o milijuna kuna, u situaciji kada smo kratko rečeno - „ v riti“, ogulinski SDP-ovci kao da žive u nekom drugom svijetu. Žele ostvariti projekte koji grubo izračunato koštaju oko 300 milja. Želje su im dobre. Izvrsne. Ali !!!!!!! Odakle novci. Valjda od strica iz Amerike. Od tih meni simpa momaka koji žele biti moderni političari, moderne socijal-demokratske stranke, očekivao sam više odgovornosti prema gradu kojem žele biti na čelu. Naravno da bi osobno kao i svi Ogulinci bio sretan kada bi se ovo ostvarilo, ali ne mogu se oteti dojmu da se ovdje radi o olako danim, da ne kažem, demagoškim obećanjima. Umjesto pustih želja bolje bi bilo da su građanima pošteno obećali ono Čerčilovsko: Krv, znoj i suze. Više bi im vjerovali. Ovako, bumo vidjeli.

7. 5. 2013.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće