LUD - ZBUNJEN - NITKO NORMALAN

Niz projekata u našem gradu, koji nikoše u glavama našeg mudrog vodstva, kod mene i većine građana izazivaju pravo oduševljenje. Obuzme me sreća i ponos kada vidim koliko truda naši čelnici ulažu kako bi nam olakšali svakodnevicu i uljepšali život.

Tako su, tek toliko da spomenem, ulupali 40-ak milijuna u našu EKO zonu. Bez efekta. Ovo EKO, znači da u zoni ništa ne smije raditi, kako se ne bi narušila ekolška ravnoteža. U zoni mora vladati pustoš, ekološka šikara, mir i tišina, kako ne bi smetali usnuloj Trnoružici, i  kako ne bi uznemiravali razne vrste gmazova, ptica i ponekog medu koji tamo zna zalutati. Zato, ne gradimo tamo ništa, već čuvajmo nedirnut okoliš kao oko u glavi.

Onda je naše drago vodstvo krenulo u „zidanje Skadra na Bojani“, odnosno rekonstrukciju Pučkog otvorenog učilišta. Skupo, da ti pamet stane. Za primjer - samo sustav scenske tehnike, razglas i rasvjeta, koštaju 5 milijuna i 400 tisuća kuna.  Kao da je POU u  Piccadillyu u Londonu.  A kada će sve biti gotovo, samo Bog zna.

Onda sagradismo Gradsku knjižnicu i čitaonicu s velebnom dvoranom u kojoj se održavaju sjednice Gradskog vijeća i još po neki event. Jebi ga, svi mlate engleski pa pokušavam i ja. Kad je bljedoliki predsjednik Hrtvatske pohodio Ogulin, održao je sastanak s odabranima u toj dvorani. Kad je vidio kako  sve  elegantno i raskošno izgleda, ispala mu je donja vilica od oduševljenja pa su mu je jedva vratili na mjesto.

Onda smo izgradili tenisku dvoranu sa stupom u sredini, da nekome ne bi palo na pamet tu se baviti nekim drugim sportom. Na dvoranu pazimo kao na oko u glavi, čuvamo je i štedimo, tako da radi samo pola godine a drugu se polovicu odmara.

Pa smo onda izgradili tribine s klupskim prostorijama i poslovnim prostorom na gradskom nogometnom stadionu, „pljunuli“ šest milijuna kunića i prepustili objektu da se sam održava. Ali pošto takav objekt koji će se sam održavati još nije izmišljen, onda ovaj naš polako propada, a nitko prstom da mrdne. A objekt i onako nije naš jer su se tijekom godina u njega useljavali razni likovi po želji a plaćali nisu ništa. Mandalo. Oduševljava me takva briga gradskih velikana, za nešto što je izgrađeno našim novcem.

Još bi mogao nabrajati primjere „brige“ naše vlasti da nam život učini lijepšim, poput recimo skijališta Kranjčevka koje završava na 400 metara nadmorske visine, ali i ovo je, smatram, dovoljno. Da se razumijemo. Duboko sam uvjeren u dobre i poštene namjere ljudi koji trenutno vode grad, vidim i trud koji ulažu kako bi nam svima skupa bilo bolje, ali tajming gospodo, tajming vam je očajan. Biti ću ovaj puta, za razliku od mog inače uljudnog ( !!! ) vokabulara, malo prost, ispričati se našim dragim damama i reći:

JE…EM GA TKO JE PROTIV OVAKVIH PROJEKATA. ONI GRAD ČINE GRADOM, ONI GA OPLEMENJUJU, URBANIZIRAJU, ČINE DIJELOM TOLIKO ŽELJENE MITTLE EUROPE. I MORAMO, RADI NAŠIH GRAĐANA, SVE OVE OBJEKTE IMATI. KADA - TADA.

Ali ne sada draga gospodo i drugovi. Ne sada, kada nam je najuspješnija tvrtka Zavod za zapošljavanje, kad živimo na rubu siromaštva, kada nas Dobra plavi barem dva puta godišnje nanoseći ogromne štete a mi nikako da izgradimo tu jebenu branu, kada nemamo zaobilaznicu i teški kamioni tutnje 24 sata kroz središte grada, kada nam djeca odlaze u bijeli svijet jer nemaju gdje raditi. Odlaze onako, kao privremeno, i nikada se više ne vraćaju. Tek ponekim vikendom pa onda sve rijeđe. Kapu skidamo draga gospodo nad vašim idejama ali jednostavno, nije vrijeme za njih. Nije vrijeme gospodo i za vaše megalomanske projekte sve dotle dok se Ogulin pretvara u grad starčadi, gdje mladi žive od mizernih mirovina svojih roditelja, gdje moraš biti „rodjak“ da bi dobio posao. Gdje su zbog vaših postupaka, da parafraziram popularnu TV seriju – svi ludi i zbunjeni, a nitko više normalan.

Kapa dolje. Lijepo ste po receptu Potemkina riješili par fasada, zasadili park i cvijeće, uredili Kuću bajke, organizirali niz izložaba, izdali vrijedne knjige, organizirali niz kulturnih događanja, ali, od toga se ne živi. Stoga mijenjajte nešto u sebi, mijenjajte sebe, riješite hrpe dubioza i angažirajte one  koji nisu podobni već sposobni, angažirajte ono što vrijedi u ovom gradu i što je odlučilo ovdje ostati, jer brod tone sve dublje a bojim se da ga kapetan prvi napusti. Ili je to možda rješenje.

Zašto se u ovom postu vraćam već bezbroj puta obrađenim temama. Zato što ćemo sada „ulupati“ 250 tisuća kuna, što je obzirom na dosadašnje investicijske akrobacije zanemariva svota. U što ?. U uređenje okoliša između gradske i teniske dvorane, te pristup parkiralištu i sportskim sadržajima. Lijepo. Urediti će se dovodi, odvodi, kanalizacija, parkirališna mjesta, rasvjeta. Tako ćemo zaokružiti jednu sportsku cjelinu na koju možemo i moramo biti ponosni jer to malo koji grad ima. I onda opet ponavljam: „ JE…EM GA TKO JE PROTIV TOGA“. Ali ne sada gospodo. Ne sada. Jer ima toliko, za život važnijih stvari. Pošto se svatko češe gdje ga svrbi, tako i ja spominjem  klizište u ulici Šetalište Krlenac. U toj, 3-4 metra širokoj prometnici, uvedena je kanalizacija. Zamislite si sada na tako uskoj uličici iskopan kanal širok dva metra, a dubok isto toliko a mjestima i dublje. I sjetite se onda da taj dio Dobra plavi najmanje dva puta godišnje. Što se dogodilo. Teren koji i inače godinama klizi pod utjecajem Dobre, izgradnjom kanalizacije dodatno je poremećen. Voda ga plavi i on se sliježe. Ili što bi Ogulinci rekli – secuje. I cesta polako klizi prema kanjonu. Pucaju potporni zidovi, pucaju temelji tih par kuća, pucaju pločice u sanitarnim prostorijama.  Sve to polako, dok  se jednoga jutra ne probude u koritu Dobre. I umjesto da tim ljudima pomognemo riješiti životni problem gradnjom nekoliko pilota-potpornih zidova, mi uređujemo okoliš sportske dvorane. Ma daj. I zato ponavljam:

LUD – ZBUNJEN - NITKO NORMALAN.

Cesta kreće prema Dobri.

Ovo je fotka od prošle godine. 

 Zidovi pucaju.

 Umjesto ovako.......

 Problem se riješava elegantnije - zabranama prometa.

Na širinu cestice od tri metra, pad prema Dobri je 37 cm. Slika od prošle godine, sada je vjerujem to klizište i veće.

Radujte se narodi. Dok jednima propada imovima, mi uređujemo okoliš sportske dvorane. A u ulici Šetalište Krlenac, nestrpljivo očekuju gradonačelnikovo ukazanje.

Photo by Nešo-Skorašnik

30. 6. 2014.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće