LUDA DRŽAVA
Sinoć sam u polusnu slušao "Otvoreno" i raspravu o lektiri u
sklopu reforme školstva.
Ako sam onako snen dobro razumio,
u obveznu lektiru ulazi i roker Đoni Štulić.Ne kužim što to
znači, ali Štulić će se " čitati u cijelosti". Pa si zamišljam dragu
dobru profesoricu hrvatskoga, koja je pred mirovinom, i
dragim učenicima sva zenesena čita čuvene Đonijeve stihove:
Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Ulica, hladna besćutna
nezgodno se voljeti na njoj
Dat ću ti, sve što zaželiš
potaknimo ono zajedno
Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Fa fa la si mi ti
Fa la ti
Dodirni me samo jednom draga
Dodirni me samo jednom draga
moja draga
dodirni me jednom, popuši mi ponos draga.
Sada sam u nedoumici. Štulića će se "čitati u cijelosti" a Marka
Marulića valjda komadić po komadić. A u onom prošlom
sistemu, u "onome mraku", komunjare su me učile da je
Marulić otac hrvatske književnosti. Valjda još nisu znali za
Štulića. Ja, kada bi predavao, uzeo bi glavno Marulićevo djelo
Judita i počeo bi ovako.
Draga djeco,danas ćemo u 10 sekundi obraditi Marulića i
njegovu Juditu. Ovako: "Ej Judita, evo ti moja kita".
I to vam je to. Prelazimo na velikog hrvatskoga književnika
Štulića:
Fa fa la si mi ti Fa la ti
Fa fa la si mi ti Fa la ti
Zvrrrrr.......zvono.......gotov sat hrvatskoga.
LUDA NEKA DRŽAVA
3. 3. 2016.
Nebojša Magdić