VLADA - ŠAKA JADA. II DIO.

I evo našoj omiljenoj Vladi „stotke“. Sto dana rada, period kada su trebali posložiti kockice, provesti reforme i od tih kockica, graditi hrvatski gospodarski neboder. Kažem trebali, ali nisu. Još nisu riješili ni kadrovsku križaljku a kamoli gospodarsku viziju.

Pa, reći će neki, donesen je proračun. U redu. Imamo proračun. To mi sliči na ono "Imamo Hrvatsku". Imamo, ali kakvu. Sada imamo prorčun - ali kakav. On je u prvom redu rezultat pozitivnog ekonomskog stanja u svijetu i sličan je onome prijašnje Vlade. Upravo tako nešto, izjavio je na TV Željko Lovrinčević, koji je ustvrdio da su vanjske okolnosti toliko dobre, da kada i ne bi imali Vladu, i dalje bi napredovali po stopi od 1,5 do 2 posto. Pa koji će nam k... onda Vlada kad nam sve ide na ruku. Jeftin je kapital, jeftina je energija, turizam je u usponu. Dobro da ne može biti bolje. No uprkos tim iznimno povoljnim okolnostima, čitam da još uvijek imamo najnižu stopu rasta.

Uz to, ova, „pod mus“ formirana Vlada, još nije imenovala skoro četvrtinu pomoćnika i zamjenika, a to može značiti samo jedno – Domoljubna koalicija, toliko razjedinjena, ustvari nije ni preuzela vlast. I kako onda provesti radikalne reforme, kako ojačati tržišno gospodarstvo. Dok je Milanović poslušao savjete skupo plaćenog američkog PR maga Alexa Brauna, i promjenivši retoriku skoro uspio zadržati vlast, gospodarski program koji je za HDZ sačino ugledni bavarski IFO institut i koji je trebao biti temelj za rad Vlade, naprosto je nestao. Nema ga ni u naznakama. Pa zbog čega je onda naručen i vjerujem, skupo plaćen ?. U vladajućoj momčadi, u dream „Tim“ teamu, sada je već svima jasno, vlada veliko nesuglasje. Riješili nisu ništa, sve ide nekako kilavo, sporo. Ne postoji ni zajednički stav oko temeljnih smjerova ekonomske politike. A čekaju ih iznimno važni projekti, reforme u javnom sektoru i privatizaciji. Ovo neshvatljivo uhodavanje Vlade, možemo eventualno opravdati nesnalaženjem u novim političkim odnosima na kakve još nismo navikli, pa smo tako u minulih 100 dana bilo svjedoci nesnalaženja i lutanja u traženju toliko obećavanih reformi. U predizbornom kaosu prodavali su nam svašta, a mi smo im naivci vjerovali. Obećali su sniziti si plaće i privilegije. Obećali manje love strankama i strančicama. Obećali ukidanje parafiskalnih nameta, pa niži PDV, pa reformu odnosno rezanje lokalne uprave, investicije, 1000 eura po novorođenčetu, pa ....... i tko unedogled. Bilo je to klasično – obećanje, ludom radovanje. A što su nam uvalili. Sitnice - skuplje zdravstvo po sistemu bogat-zdrav, siromašan- bolestan, izmislili su štednju na prijvozu učenika, uvalili rezove u školstvu i znanosti, manje novca za siromašne, manje novca za invalide, manje love za zapošljavanje. I uvalili su nam svoje, svima već degutantne svađe. Padaju teške riječi, govori se o mogućem 'preslagivanju' kojom bi se Most izbacio iz vladajuće koalicije, a spominju se i novi izbori. .......stanje je sve prije nego li dobro. Odnosi su svakim danom sve napetiji a svako jutro, onako, tek reda radi, iz ormara ispadne neki novi kostur, kako bi se koalicijski ljubavnici i javnost, njime mogli zabavljati. Lažne diplome, HOS-ovske kape, neprimjerene izjave, negiranja antifašizma, Mol, INA, obilježavanje zločina u Jasenovcu u nastavcima. I tko zna što će još isplivati iz bogatog fundusa hrvatske političke žabokrečine.  Pa dajte. Ne možemo to više provariti. Do kada će taj vaš Big brother showe. I koliko će nas koštati.

27. 4. 2016.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće