MRŽNJA NAŠA SVAGDAŠNJA

Samo malo, pa u „ jadnoj našoj “, počinje veliki show. Izbori za novu/staru lokalnu vlast, koja će nas sasvim sigurno, još jednom iznevjeriti.

Čeka nas žestoka izborna bitka i idealna prigoda da zbog izbora, koji u 27 godina donose samo razočaranja, prekinemo dugogodišnja prijateljstva. I to samo zbog glupog razloga, što stojimo na suprotnim stranama ideoloških barikada. Čeka nas idealna šansa da s prijateljima, s kojima inače zajednički dijelimo velike životne probleme i male životne radosti, otvorimo sukobe, da se zakrvimo, počnemo svađe, prepucavanja. I sve to zbog tipova, čije ćemo guzice smjestiti u udobne fotelje, i dobro ih platiti. Guzice naravno. Fotelje su već plaćene. A te fotelje, siguran sam, ne bi imale ništa protiv toga, da se i guze malo promijene. Jer već su im dosadile. I nama.

PODJELE

Podijeliti ćemo se u ovom izbornom ludilu k'o male, beznačajne političke amebe. Prestati ćemo zajedno ispijati prvu jutarnju kavicu, mali konjačić, gledati komade i prodavati si ljubavno-lovačke priče, u koje doduše nikad nismo vjerovali, ali   zvučale su dobro. Nećemo više u „pripremnom predizbornom periodu“ ni zajednički roštiljati, ni tamaniti Karlovačko, ni bistriti već sto puta prožvakane, ali obvezne dnevne teme. Zbog izbora koji uglavnom donose jalove rezultate, mi se mijenjamo „na određeno vrijeme“. I dijelimo. Zapravo već smo duboko podjeljeni - malo lijevo, malo desno. Nigdje nisam pročitao da je ovaj narod ikada bio podijeljen više no danas.

KOGA BIRATI

Lokalni izborni show sasvim je nešto drugo od onog parlamentarnog. Ili bi trebao biti. Biramo ljude a ne stranke. Kampanja bi trebala biti nadstranačka s odmakom od svjetonazora. Kada je Grad u pitanju, onda idologija – partizani, ustaše, četnici, udbaši, kosovci, masoni, jugonostalgičari i ....... svi mogući likovi iz naših tajnih arsenala, ne bi trebali biti moneta za podkusurivanje. Jer vođenje grada ozbiljan je i odgovoran posao. Kada je Grad u pitanju, onda su tu u prvom redu interesi ljudi koji u njemu žive - radna mjesta, škole, kultura življenja, prometnice, obrana od poplave, socijalni problemi i niz svakodnevnih životnih situacija s kojima se susreću građani.

MRŽNJA

No bojim se, da će u ovoj našoj politički mentalno poremećenoj sredini, ideologija ponovno igrati glavnu ulogu. Opet će se izvući ti, tako opasni,  lijevi i desni mačevi, i ukrstiti se u verbalnom dvoboju u kome nema pobjednika. Samo zastrašujući vokabular. Bitka već traje. Kako god taj dvoboj završio, završiti će na štetu građana ovoga grada. Ne smijemo zatvarat oči pred činjenicom da je iz lokalne Padorine kutije već izašlo jedno zlo – Mržnja. Nedavno sam, a gdje drugdje nego u kafiću, bio očevidac verbalnog sukoba starih, dugogodišnjih i dobrih prijatelja, a kao tema se, onako uz čašicu, nametnula politika. Kako ona na razini države, tako i ova naša, lokalna. Najprije lagano zagrijavanje a onda oštro s nizom udaraca ispod pojasa i s nizom uvreda za koje i danas ne mogu vjerovati da su tada izrečene. Ono što me je tom prilikom zaprepastilo i šokiralo, to je, ne ono uobičajeno predizborno podjebavanje kao dio našeg folklora na koje smo navikli i koje se uvijek moglo tolerirati, već ogromna količina mržnje što je naprosto bila opipljiva u zraku za trajanja te naoko bezazlene, kavanske razmjene mišljenja.

Odjednom, valjda negdje duboko i dobro prikrivena, naprosto je eruptirala  ta mržnja među najboljim prijateljima koji su djelili prva mladenačka sranja, zajebancije, prve ljubavi i prve mladenačke tajne. Odjednom MRŽNJA među njima postaje nepremostivi ideološki zid. Mržnja, ona iskonska, istinska i naprosto zastrašujuća, mržnja koja ruši i najčvršće mostove prijateljstava sagrađene u vremenu mladosti i odrastanja. Mržnja koja će u prvi plan iznjedriti idološki podobne, ali kurturološki strane nam ljude. Koji će onda odlučivati o našim malenim ljudskim sudbinama. I osigurati nam „one way ticket“, recimo, za Irsku. Daj Bože da nam je ostala još mrvica pameti i da se osvijestimo na vrijeme.

27. 4. 2017.

Nebojša Magdić