DUŠEVNE BOLI BIVŠEG PREDSJEDNIKA I ... ALSO SPRACHE ZARATUSTRA-MESIĆ 1991/92

Kategorija: Kolumna Ispis E-mail

Početkom devetog desetljeća svoga kontroverznog života, bivši predsjednik S. Mesić, koga su Hrvati ni krivog ni dužnog dva puta izabrali da ih predstavlja širom svijeta, krenuo je oštro na zarađivanje love.

Ovaj puta naš Stipica smislio je zgodan način da podeblja svoj bankovni račun. Kako ? Pametno. Kako samo on zna. Zaraditi će na tužbama za povredu osobnosti !!! Znate ono, kao netko nešto kaže za njega, pa on nježan ko mimoza i osjetljiv kakav već je, odmah osjeti razarajuću duševnu bol i patnju. I odmah uloži žalbu. U 11 sudskih sporova zaradio je 195 tisuća kuna. Ona sirotinjska, bijedna, povlaštena mirovina od 16 tisuća kuna koju ima, za njega je izgleda sitnica, pa je eto odlučio unovčiti i one najsitnije uvrede na svoj račun. U svom uredu u Grškovićevoj ulici, odakle se nikako nije dao deložirati, uživao je pišući tužbe i liječio duševne boli. I usput pjevušio „Juru i Bobana“. Ili samo otvarao usta. Tko će ga znati. I uz to se sigurno dobro zabavljao, sjećajući se kako je drugima nanosio duševne boli a kako ga ti bedaci nikad nisu tužili. A njemu su uvrede i vrijeđanje, kao nekakav zaštitni znak. Dobro pamtimo kako je za Kosoricu govorio „da iskače iz paštete“. Novinaru Margetiću je poručio da su ga „oteli homoseksualci“. Poznatom „kvizašu“ Robertu Pauletiću je poručio da „kad se zamuti voda, govna isplivaju“ a za Janeza Janšu je rekao „da baš nije uravnotežen“. I nitko ga zbog toga nije tužio. Valjda su ljudi za razliku od njega, otporni na duševnu bol.

Ono što vrli ex predsjednik 90-e reče o Srbima, koji, „iz Hrvatske mogu odnesti samo blato koje su donjeli na svojim opancima“, i ono, kako smo konačno riješili srpsko pitanje „jer svi oni mogu stati pod jedan kišobran“, nitko izgleda nije smatrao duševnom boli. A degutantno je bilo do krajnjih granica.

I kada smo kod našega dragog Stipice, svakako treba spomenuti i njegov nastup na koncertu ustaških pjesama u Australiji, gdje doduše nije imao solo dionicu, ali se dobro uklopio u zborno pjevanje. Ili je samo zijevao. Tko će ga znati.

Pred hrvatskom dijasporom tada Mesić objašnjava da je „Hrvatska u Drugom svjetskom ratu dva puta pobijedila, 10. travnja 1941. kada su nas međunarodno priznale sile Osovine, a onda i 1945., kada se Hrvatska našla na pobjedničkoj strani. Dodao je tada da se Hrvati nemaju što ispričavati za Jasenovac, niti pred kim klečati. Uz to, kako se pričalo, na neki čudnovat način nestajali su u dijaspori skupljeni čekovi i lova za pomoć Hrvatskoj. Izgubili su se na dugom putu od Australije. I nikome ništa. Jer, valjda su i drugi mažnjavali pa nisu željeli „talasati“.

A sada na javu, eto ispliva, još jedan blistavi „biser“ našeg omiljenog političkog kameleona, koji je evoluirao do ustaše, do istinskog antifašista. U emisiji „Bujica“, puštena je snimku iz 1992. godine, na kojoj bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, inače počasni predsjednik Saveza antifašista i njihov podstanar, pozitivno priča o ministru unutarnjih poslova NDH Andriji Artukoviću i relativizira broj stradalih u Jasenovcu. Čist nekaj drugoga, od onoga, na što smo navikli kod Mesića. Naš Stipica je tom prigodom rekao „da je protuhrvatska propaganda kao navodne dokumentarne snimke zločina u Jasenovcu, rabila materijale snimljene u logorima Dachau i Auschwitz „ te da je, “Jasenovac je bio radni logor kakvih je bilo i u ostalom dijelu Europe. Ta ubojstva nisu istinita, prošlo bi po 15, po mjesec dana da nitko nije umro niti je ubijen. Kad bi došao u Jasenovac zatočenik je praktično bio spašen jer je bio potreban kao radnik.” Po njemu dakle, Jasenovac je bio u najmanju ruku, sindikalno odmaralište.

I onda, kad je vidio da se u svemu malo previše zaigrao, moralan, kakav on već je, Mesić podnosi ostavku na dužnost počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, kako bi ih, „poštedio negativnih posljedica“.

Da živ čovjek ne povjeruje koliko je dragi Stipica stavova i političkih uvjerenja promijenio u životu. I kakav čovjek treba biti, da to učini. I ono njemu najvažnije - koliko je od toga osobno profitirao. To je pitanje, svih pitanja.

Also sprach Zarathustra, ovaj, Also sprach Mesić.

P.S. Valjda me tip neće tužit. Baš nisam pri novčići.