LOKALNI IZBORI - DOMITROVIĆ GRADONAČELNIK

ZAŠTO JE PALA HDZ-ova BASTILJA I DRUGI PUTA

Završeni su lokalni izbori, na kojima je po prvi puta od 1990. godine, na čelno mjesto grada zasjeo netko tko nije iz, u Ogulinu, vječitog HDZ-a. Dalibor Domitrović kojeg su podržavali SDP i HNS, osvojio 49,75% glasova a Sanja Marković-HDZ, dobila je povjerenje 48,31 posto. Razlika je mala ali ipak dovoljna za pobjedu. No nije naodmet podsjetiti da je HDZ već jednom gubio u Ogulinu ali iz toga nisu izvukli nikakvu pouku. Bilo je to za parlamentarnih izbora 2011. godine. Pošto je situacija danas gotovo identična onoj, ajmo se malo podsjetiti što je moja malenkost onda o tome tada zborila.

 „Ogulin je, posebna priča. Punih 20 godina, Hrvatska demokratska zajednica, naš je grad s pravom smatrala svojom neosvojivom tvrđavom. Svojim vlasništvom. Redovite pobjede na parlamentarnim i lokalnim izborima, kod oporbe su već stvorile opasne frustracije, gotovo očaj, i samo zahvaljujući ogulinskom Robespierru, Ivanu Vukoviću, išlo se uporno dalje. Do pobjede. Do simboličkih ali važnih 400 glasova više. Išlo se uporno do pada ogulinske Bastilje.

Zašto je pala ?

U prvom redu zbog kolapsa HDZ-a na razini države. Afera za afrom, suđenje za suđenjem, punjenje Remetinca s do tada nedodirljivim, eminentnim uznicima. U Ogulinu, dobro se vidjelo, da stranački brod pušta na sve strane, a majstora da ga popravi i spasi od potonuća, ni u talonu. Živeći pod staklenim zvonom svoga zadovoljstva i privilegija, naši lokalni čelnici, dovoljni sami sebi, ni primjetili nisu sve veće nezadovoljstvo građana, čak i onih, do tada, njima najvjernijih. U vrijeme kada su mnogi visjeli na rubu siromaštva, umjesto u radna mjesta, gradska je vlast, ne znajući što bi sa svojevremeno punim proračunom i ne znajući bolje, poput pijanih milijunaša, ulagala u Potenkinova sela, tako da nam je grad izgledao „ izvana gladac, iznutra jadac“. Gradom su vladali argumentom snage, /glasački stroj-dizači ruku/, umjesto snagom argumenata.

U čemu su griješili.

Zaboravili su svoju bazu, zaboravili one čestite ljude iz 90., koji su ne kalkulirajući, svim srcem stali uz Hrvatsku demokratsku zajednicu. I bili prevareni. Zapustili su kompletno gospodarstvo, tako da su „šaptom pali“ nekadašnji giganti – DIP, Sintal, Ventilator, PKS, ....... koji su hranili Ogulin.

Sagradili su u Hrvatskoj jedinstvenu tenisku dvoranu, s dorskim ili korintskim stupom u sredini, kakve nema ni Split, grad Gorana Ivaniševića, pobjednika Wimbldona. Srušili su poput zadnjih vandala gradski park, bez da bi barem, onako demagoški, reda radi, zapitali građane što oni o tome misle. Ulupali su ogromne novce u poslovnu zonu koja ne posluje. Ušminkali su središte grada, valjda zbog toga, što se tu nalazi najveća ogulinska tvrtka – Zavod za zapošljavanje s preko 2000 nezaposlenih. Ostavili Bjelolasicu na cijedilu i 150 ljudi bacili u očaj. Lagali nas godinama kako će Ogulin obraniti od poplave, a još nisu riješili niti ono najosnovnije – imovinsko pravne odnose. Gradili su i grade enormno skup objekt Pučkog učilišta, radili bi skijalište Kranjčevka, jedinstveno u svijetu, na 300-400 metara nadmorske nizine, napravili su sprdnju oko otvaranja knjižnice i za to optužili, vidi ti njih, koga drugog, do li zločeste novinare. Krasio ih je nepotizam, bahatost, arogncija i ....... neznanje. Alfa i omega ovoga grada, župan Ivan Vučić, glumeći tolerantnog demokrata i pragmatičara, učinio je kardinaalnu grešku – pokušao je vladati bez tima, bez ekipe. Vladao je u pomoć grupe ljudi, kojima ne bih dao da vode ni najlošiji trećerazredni županijski nogometni klub. Rezultat svega, svima je vidljiv. Ogulin je postao grad u kome je lijepo roditi se i umrijeti, ali, u njemu je teško, sad već i gotovo nemoguće, živjeti. I zato su Ogulinci, i lijevi i desni, HDZ-u su okrenuli prst dolje. I pokazali im usput i „srednji prst“. Stoga, ako HDZ želi već na lokalnim izborima povratiti povjerenje građana, predstoji im krvava borba za, u "političkim bespućima,“ izgubljene glasove. Imaju li oni za to snage. Vučić je tu sam na vjetrometini, i bez obzira na svoju mudrost i snalažljivost i „selsku fiškaliju“, teško da nešto može učiniti. Priču si je uostalom, sam složio. Jer u HDZ-u na žalost ne mogu reči: I mi konja za trku imamo. Jer nemaju. Imaju samo nekoliko isluženih „političkih raga“, koje osim sebi i svojima, nikome ne koriste“.

Ovo napisah 7. 12. 2011. godine. Što se promijenilo od tada da bi HDZ-ova Bastilja pala još jednom, ovaj puta na onoj osjetljivoj lokalnoj razini. NIŠTA. Iz vodeće ekipe i dalje su se vukli repovi – kadroviranje, nepotizam, uhljebljenjna podobnih, zanemerivanje stručnih, favoriziranje „svojih“, nerealna ulaganja, nepostojanje prioriteta u rješavanju za Grad vitalnih problema. Jedino što se je na ovim lokalnim izborima promijenilo, to je nova HDZ-ova ekipa s kojom su namjeravali po valjda stoti puta dobiti izbore. Iznjedriše tako čudnovatu kombinaciju mladosti, neiskustva i ....... jedne vječite „greške“. Promijenili su i izbornu retoriku sa svojim političkim protivnicima. S jedne strane koju neopravdano zovu ruralnom, stajala je za čudo tolerantna i uljudna desnica (HDZ) a s druge, one navodno urbane, ljevica (SDP) koja je tukla ispod pojasa i koja se baš tom uljudnošću nije mogla pohvaliti. Čak suprotno. Bili su arogantni, bahati u svojim stavovima  a često i neargumentirani. No upravo to im je bilo sasvim dovoljno za pobjedu. Nije to više onih „simboličnih“ 400 glasova viška kao 2011. Sada je i znatno manje – 78, bilo dovoljno za pobjedu. ZAŠTO. Jer se HDZ nije ni malo promijenio. U HDZ-u su izgleda zaboravili da su već jednom poraženi u Ogulinu i to na parlamentarnim izborima 2011 . Što su od tada učinili. Dosta ali ne i dovoljno. Zlobni će reći - ništa. Gotovo ista ekipa, koja se već popela na vrh glave i svojim najbližima i najmilijima, ostala je voditi grad izazivajući svojim postupcima revolt i među svojim vjernim pristašama.

A što su za to vrijeme radili u SDP-u. Politički potpuno sazrio, pun iskustva i isprofilirani pragmatičar, čelnik ogulinskog SDP-a Ivan Vuković, stvorio je mladu, a poznavajući ga mogu pretpostaviti i, poslušnu ekipu. Tu je novoizabrani gradonačelnik D. Domitrović, kome su svoj glas davali i oni koji su protiv SDP-a. Grumf  je očito mnogima simpatičan i dokaz da je u lokalnim izborima važniji čovjek nego stranka. Dobro su se organizirali, u Gradskom vijeću tukli iz svih oružja po nedostacima u radu gradske (HDZ) vlasti i polako sakupljali političke poene. Što im se na kraju i isplatilo. A koliko će u novostečenoj vlasti moći uživati, pitanje je svih pitanja. Jer čekaju ih mnogi već započeti projekti i poslovi. Spominjem samo zaštitu Ogulina od poplave, što mi je, kao i mnogim Ogulincima, opsesija, i nadam se da će ići dalje. Za to će biti potrebna pomoć ljudi koji su i do sada radili na tom projektu, jer i najmanje kašnjenje donosi opasnost da se netko drugi ubaci i pobere EU vrhnje. Jer radi se o investiciji od preko 100 milijuna kuna i tu će sinergija na gradskoj razini, biti ne samo potrebna, već politički imperativ. O drugim započetim projektima da i ne govorim, jer je već sada sigurno 90 posto odustalo od čitanja ove političke kobasice.

GRADSKO VIJEĆE

No ipak mram spomenuti Gradsko vijeće. U njemu je situacija slijedeća:

Osam vijećnika HDZ-a i njihovih partnera, 5 vijećnika koalicije SDP-HNS, tri vijećnika s liste Željka Stipetića i jedan vijećnik DSS. Iako je SDP osvojio osvojio gradonačleničko mjesto, za stabilnu većinu ipak će trebati pregovarati. I jedni i drugi. I to vrlo mučno i teško. HDZ sa svojih 8 mandata treba još samo jedan. Navodno se računalo na „manjinca“ Ljubojevića ali je taj, kako se priča, za tu ulugu tražio ni manje ni više, nego mjesto predsjednika Gradskog vijeća. Jedan mandat pa odmah predsjenik Vijeća. Ne bi išlo. U HDZ-u na takvo nešto sigurno neće pristati. Stoga, po svemu sudeći, riješenje u rukama drže tri vijećnika s liste Željka Stipetića. To su Željko Stipetić, Boris Grgurić i Juraj Belina. A ta lista je poput rogova u vreći. Malo je lijevih, malo desnih, malo onih koji su, kako narod kaže – „ni vrit ni mimo“. Navodno je njihov program sličan onome SDP-a, što može svašta značiti. Osigurati većinu u Vijeću, možda.

Ispod žita se slažu sve moguće i nemoguće koalicije. „Smrtni neprijatelji“ koji su se u izbornoj kampanji častili svim i svačim, čini se da spuštaju loptu i nastoje se jedni drugima umiliti. Ne radi nas. Radi svojih guzica. To vam je jasno, jer ste valjda svih ovih godina „demokracije“, to i naučili. Stoga, zajebite predizborna obećanja.

Da li će se Ogulin u potpunosti zacrvjeneti, uskoro ćemo saznati.

5. 6. 2017.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće