OGULINSKI POLITIČKI DEYA VU - KAJ BI REKLI, PA TO JE ISTI VRAG KAJ PRVLJE - II dio-završni

Kadrovske rošade u našem „malem mistu“, ili kako Željo B. voli reći, „Gruntovcu“, završene su. Završene su zapravo još pred par mjeseci, jer je već onda i onaj najneupućeniji lajbek znao tko će u koju fotelju.

A fotelje ko fotelje -  neke su im stražnjice  već dobrano dosadile, pa se nisu bunile protiv novih guza koje će u njima sjediti u narednom mandatu. A neće im biti lako. Ne foteljama. Guzama. Jer problema koje će nasljediti, imamo i za izvoz. I stoga im ni malo ne zavidim na stečenim sinekurama. Jer baš i neće biti sinekure u pravom smislu te riječi. Politička trgovina nekima će sigurno donijeti samo niz problema.

Prva promjena, čini mi se nekako najbezbolonija, zbila se u Športskoj zajednici Grada. Na tome je, poput naših sportaša,  inzistirao i gradonačelnik Domitrović, jer je bio već dobrano iziritiran stalnim presingom sportskih djelatnika, nazadovoljnih stanjem u zajednici i uvijek aktualnim problemom - podjele novca klubovima. Raspodjela love bila je problem i glavni uzrok nezadovoljstva i razdora u Športskoj zajednici. Umjesto Darka Pribanića, za novog predsjednika izabran je dugogodišnji sportski radnik Dražen Cindrić - Mrvica. Njega čeka pravi Sizifov posao jer u odnosu prema sportu u našem gradu,  mora se mijenjati sve iz temelja. Mrvičinih 130 kg. žive vage, neće mu biti dovoljno da riješi problem. Jer on je puno delikatniji. Ljubitelji sporta i sportaši, oni dobronamjerni, Draženu će čvrsto morati držati palčeve a on je obećao pun angažman. Bilo mu sa srećom. Jer naša su djeca u pitanju i to ne smije biti politike.

Druga promjena koju su, kakav je to već običaj, dogovorili koalicijski partneri, je ona u Pučkom otvorenom učilištu, koje je u nasljeđe dobio Željko Stipetić, odnosno njegova Nezavisna lista. Nakon 24 godine godine, prema očekivanjima, s mjesta direktorice „pod mus“odlazi do sada vrlo uspješna Nikolina Luketić - Delija. Rezultat je to, kao što nedavno napiše jedan komentator -  „klasične podjele plijena između koalicjskih partnera“. Što je sasvim uobičajeno po uhodanom sistemu - malo vaši, malo naši. Samo što na takav sistem mi još nismo navikli. Ali, ima  vremena. I to ćemo apsolvirati. Na mjesto Nikoline dolazi Blanka Poljak, nekadašnja predsjednica mladeži HZD-a i najveći Vučićev promašaj. Blanka je vrlo vješto odvozila dvoj „politički slalom“. Malo desno, malo lijevo, pa desna vrata, pa  lijeva vrata da bi u cilj ušla prva i osvojila zlatnu medalju. Onu direktorsku. Koju neki iz oporbe osporavaju, jer kod natječaja navodno nije sve bilo čisto. No to „čisto“ gledamo već 27 godina. Pa smo oguglali. Ni Blanku ne očekuje lagan posao. Za srediti stanje u POU i završiti ogulinsko „zidanje Skadra“, rekonstrukciju objekta, trebati će pravi fajter. Da li je to Blanka, ubrzo ćemo vidjeti. A Nikolinin rad su prepoznali na višoj razini, pa navodno odlazi raditi u Ministarstvo kulture. O čudni su putevi Gospodnji.

Najviše kontroverzi izazvao je izbor nove direktorice Stambeno komunalnog gospodarstva. Naime, morate priznati, malo čudno zvuči - Karlovčanka direktorica SKG u Ogulinu. I to je rezultat koalicijskog mešetarenja, čime si, takav imam osjećaj, gradonačelnik Domitrović stavljajući svoj potpis na takvu odluku, pomalo nehotice  reže granu na kojoj sjedi, a zdušno mu u tome, hotimice, pomaže i partner Ljubojević. Da li sam u pravu, pokazati će vrijeme. Nova direktorica SKG-a Marina Lavrnić, inače predsjednica Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Karlovca, ima „gotovo“ tri godine radnog staža, od toga, kako kažu, kako zamjena, više od pola na mjestu predsjednice Vijeća srpske nacionalne manjine za Grad Karlovac. Čudne neke reference za mjesto na kojem je čeka krvavi posao. SKG je po „ostavinskoj raspravi“ pripao Siniši Ljubojeviću a Siniša se eto odlučio, po samo njemu znanim kriterijima, gurnuti u vatru lijepu magistricu ekonomije. Čujem da je ljubazna, pametna, elokventna, zgodna,  samo se pitam, da li će ti atriburi biti dovoljni da riješi ogromne probleme koji leže pred SKG-om. Bumo vidjeli. I još jedan simptomatičan detalj - na natječaj se javilo navodno samo dvoje Ogulinaca. I  to, bez potrebnih uvjeta. A zašto bi se oni s uvjetima i stručnim referencama uopće javljali i pravili budalu od sebe, kada se već odavno znalo kome će mjesto pripasti. Već viđena priča. Gazda Ljubojević je to kolegama s Ogportala objasnio ovako:

“Od dva kandidata koji su jedini ispunili osnovni uvjet natječaja, povjerenstvo je predložilo magistricu ekonomije, jer je prije svega potrebno financijski konsolidirati SKG koji nije likvidna tvrtka“.

Među nesposobnim i nezainteresiranim Ogulincima, izabrana je eto, sposobna Karlovčanka. S čime se koliko čujem ne slažu članovi ogulinskog DSS-a koji su Ljubojeviću pružili podršku na izborima, pa su očekivali da im se barem malo vrati. A ono - šipak. Uz toj još jedan zgodan detalj. Na natječaj se je namjeravao javiti jedan Ogulinac s raspektabilnim životnim i radnim iskustvom. Inženjer je strojarstva, radio u mnogim zemljama po čitavom svijetu, rukovodio je velikim gradilištima s preko 500 radnika i uvijek je bio „tražena roba“. No zov kuće je bio jači i odlučio se je vratiti. Sabrao je dokumente za natječaj ali kada mu je nekoliko dobro informiranih građana reklo da je mjesto direktora već odavno „bezecirano“, razočaran je odustao od svega. I onda se čudimo da nam mladi ljudi, a i oni s dragocijenim iskustvom, odlaze iz grada. Dok politika i politička trgovina budu kreatori naše budućnosti, to će biti jedini modus operandi ljudi koji vode grad. A tu nije, i neće biti sreće.

I o muzeju sam također pisao kad je u pitanju kadroviranje. Sada je stanje tamo „ni v rit ni mimo“. Muzej je naime trebao biti odvojen od Pučkog otvorenog učilišta i samostalno raditi od 1.1. 2018. No u 6-7 mjeseci nije učinjeno ništa. Pa se ni ne zna što će s njime biti. Tko će sjesti na mjesto ravnatelja za sada je „mala slatka tajna“. Koju osim mene, sigurno svi znaju.

5. 1. 2018.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće